SELCE – Kada je prije točno 45 godina Njemica Barbara Hoppe po prvi put zakoračila u Selce nije niti slutila da će to simpatično mjestašce postati životna ljetna destinacija za odmor nje i njezine obitelji.

– Prvo smo došli na Krk, i to sasvim slučajno, bez rezervacije. Tamo nam se nije dopalo jer je obala bila jako strma, a kako sam tada imala petogodišnjeg sina odlučili smo pronaći neko manje mjesto. Vratili smo se na kopno i tražili destinaciju koja bi nam se svidjela, raspitivali se gdje ima slobodnih soba i došli smo u Selce. U tadašnjem turističkom uredu tražili smo smještaj, sjećam se kako je gospođa koja je radila na recepciji izvanredno govorila njemački, odvela nas je u jednu kuću, no tamo nije bilo gazdarice, pa smo završili kod njezine susjede – gospođe Vilme Kršul koja je imala slobodan apartman i kod koje ljetujemo već 45 godina, prepričava nam Hoppe u selačkoj konobi Tunar u kojoj je Turistička zajednica grada Crikvenice upriličila domjenak kao znak zahvale Barbari Hoppe za dugogodišnju vjernost crikveničkoj rivijeri.

Nekad i danas

Hoppe sa svojom obitelji,u Selce dolazi svakoga ljeta. Djeca i unuci ovdje su joj naučili plivati, a osim na selačkim plažama, vrijeme su provodili i na Plitvicama, vožnjama brodom, planinarili su s prijateljima, obožavaju Fužine i Vrbnik. Čest suputnik na putešestvijama u istraživanju naše domovine im je i Slobodan, sin njihove iznajmljivačice Vilme na koju, kaže Hoppe, gledaju kao na majku. Obitelj Kršul i obitelj Hoppe izuzetno su povezani, a Hoppe smo upitali koja je glavna razlika između Selca prije 45 godina i Selca danas.

– Prije se puno brže moglo doći i prijeći tih 1200 kilometara koji stoje između nas. Ponuda se proširila i narasla, što je dobro, ali postoje neke sitnice na kojima bi se danas trebalo poraditi, kao što su neuređeni prilazi moru, a zbog velike količine gostiju puno bi se više trebalo voditi brige o komunalnim pitanjima. Unatoč tomu, Selce će zauvijek ostati mjesto u koje ćemo se rado vraćati, kazala je Hoppe koja u Hrvatskoj svakoga ljeta provede oko dva i pol tjedna.

Obiteljski odnos

Vilma Kršul, njihova stanodavka koja se turizmom počela baviti još daleke 1951. godine, kaže kako ima mnogo gostiju koji su njezinoj obitelji vjerni desetljećima, ali da su Hoppeovi ipak broj jedan. Direktorica TZG-a Crikvenice Marijana Biondić uručila je gostima – Barbari Hoppe i Haraldu Schweckendiecku prigodne darove za dugotrajnu vjernost istoj turističkoj destinaciji.

Iznajmljivačima, obitelji Kršul – Vilmi, Slobodanu i Vesni, također su uručeni pokloni. Iako je domjenak, upriličen obitelji Hoppe u čast, u konobi Tunar bio dojmljiv, Njemica Barbara je komentirala kako nitko ne kuha bolje od Vesne Kršul! Ta informacija, u nizu drugih, svjedoči kako je odnos na relaciji dviju obitelji postao više od onog poslovnog, postao je obiteljski!