NOVI VINODOLSKI – Kad je Milan Deranja 1. prosinca 1967. godine otvorio brijačnicu u starom dijelu Novog Vinodolskog, vjerojatno nije niti slutio da će taj ljupki, mali salon više od pola stoljeća nakon početka brijačkog biznisa posjećivati ljudi iz cijele Primorsko-goranske županije, pa i šire, a kamoli da će tu istu brijačnicu danas voditi njegov unuk – Antonio Deranja.

Novljanskog brijača zatječemo pri čišćenju – pred otvaranje. Sam prostor brijačnice, odmah pri ulasku, vraća vas u pedesete godine prošloga stoljeća. Stara primorska kuća krije brijačnicu klasičnog štiha. Dominira drvo, zidovi ukrašeni desecima okvira, na sredini – divna kožna stolica. Lijepo je osvijetljeno.

Na pitanje je li, i kako, djed utjecao na to da postane »brico«, Deranja odgovara:

– Prije svega, moram vas ispraviti. U narodu je uvriježeno moje zanimanje nazivati »bricom«, no mi smo zapravo brijači. Vjerujem da je na taj naziv dijelom utjecala i naša kultna serija »Velo misto«. Osobno me to previše ne ljuti, no pokojnom je djedu to itekako išlo na živce. Jednom je čak prepravio i naslov u novinama – kazuje nam mladi brijač te dodaje da mu se oduvijek sviđalo ono što djed radi.

Deseci nagrada

– Uvijek je tu bilo ljudi, smijeha i priče iako, moram biti iskren, nisam oduvijek pokazivao velik interes za ovim poslom. Uvijek su ti, kao i svakom djetetu, zanimljivije druge stvari. Zaigran si. Otac mi je stolar – to mi je zanimanje bilo interesantno. Ali, on je uvijek govorio: »Makni se, nije to za tebe« (smijeh). Potom sam jedno vrijeme razmišljao o Pomorskoj školi u Bakru, no na kraju sudbina me odvela u frizersku školu – kazuje nam i naglašava da za tim nimalo ne žali.

Ljeto prije no što će krenuti u srednju školu, išao je na praksu u jedan frizerski salon, iz praktičnih razloga – kako bi pohvatao osnovne korake. Zanimalo nas je zašto kod djeda nije išao na »naukovanje«. Odgovor je jasan – djed je, u toj dobi, već bio u mirovini te je šišao isključivo stare mušterije i prijatelje.

Zidove najpoznatije ovdašnje brijačnice krase deseci nagrada – što starog, što mladog Deranje. Antonijevo ime tako se našlo na diplomama Međunarodnog frizerskog festivala, županijskih i državnih natjecanja, ali i Svjetskog prvenstva frizera u Milanu. Svega toga ne bi bilo, ističe, bez nezaboravnih mentora – I. Peradenića, V. Brajkovića, M. Fadljevića, I. Klaića i O. Vozelj.

Raspored je prenatrpan i teško je doći do svojih sat vremena u Antonijevu salonu kojeg, s namjerom, nije htio nazvati »barber shop« jer u ponudi ima i ženske frizure. Muškarci su danas, kroz šalu kaže, gori od žena.

Djed Milan je doživio da mu frizuru radi unuk Antonio / Foto A. Peričić

Zahtjevni tretmani

– Standardi su se itekako promijenili i muškarci danas iznimno paze na izgled. Prije bi muškarac došao, sjeo, dobio klasičnu fazonicu, »kao i prošli put« i nakon desetak minuta otišao. Danas su to tretmani od pola sata, sat, čak i više. Zahtjevnije su frizure, više im se vremena treba posvetiti. Ljudi masovno gledaju po društvenim mrežama, internetu, dolaze s fotografijama, željama i pozdravima i kažu: »Želim ovakvu«, a em nema kose, em ono što je vidio na internetu je obojeno – s time dobiješ efekt da su vlasi jednostavno bogatije – ističe Deranja te dodaje da, primjerice, kod žena, šiša isključivo frizuru, kako bi si je i sama sutradan mogla napraviti.

Za muškarce ponuda je, malo je reći šarolika. Od kraljevskog brijanja koje se odvija uz aparat koji pari kožu i opušta dlaku do »barbieri« šišanja, raznih ponuda u kojima se dobiva i njega lica, parenje, piling, masaža i tako dalje. Osjećaj prostora, brijačnica kao mjesto susreta i druženja, iskustvo tretmana, ambijent, viski ili kava dobrodošlice – samo su ploče na putu do cilja mladog brijača, a to je da se svaki klijent osjeća ugodno i za svoj novac dobije ono što zaslužuje.

Redovite su mu mušterije ne samo Novljani ili Crikveničani, već i Riječani, Senjani, pa čak i Boduli. Ljudi dolaze kako bi uživali.

– Svatko se za svoj novac može šišati gdje hoće, a naravno da mi je drago čuti da je netko, primjerice, iz Krka došao u Novi Vinodolski kako bi se ošišao u mom salonu. Ja nisam baš ni svjestan koliko sam dobar i koliko ljudi to prepoznaju – kazuje novljanski brijač.