Biografija junaka ove priče dobrim dijelom podsjeća na nekakav roman čiji je glavni lik skroman, radišan, opčinjen Likom i njezinim ljudima, poviješću i prirodom. Na vrhu toga stošca nalaze se – pčele.

Na početku razgovora s 59-godišnjim učiteljem Mirkom Sankovićem morali smo ga zapitati za glavnu temu jer je Mirko pjesnik, književnik, sakupljač anegdota, hrvatski branitelj, dugogodišnji i neumorni ekolog koji već godinama uči svoje đake o tajnama pčelarstva. Mirko je uza sve to otac troje djece i djed (za sada) dvoje unuka.

Radi kao učitelj u OŠ Plitvička jezera na Mukinjama. Nedaleko od supruge Radmile koja je odgajateljica u obližnjem Dječjem vrtiću.

Vikend je i Mirko je došao u rodne Brušane nadomak Gospića, kako voli reći: »Najlipše selo na svitu!«

– Započnimo i odmah završimo s ratom. Bio je nepotreban i surov. Dobro smo odradili tu povijesnu nevolju, ne ponovilo se. Zapravo je taj nesretni rat mene povezao s pčelarstvom.

Dok je moja postrojba za vrijeme »Oluje« bila u Udbini, sprijateljio sam se s jednim starijim žiteljom. Nosili smo tim ljudima hranu i kućne potrepštine. Bilo nam je žao te »zaboravljene« stare sirotinje. Ni’ko im nije činio ništa nažao, samo dobro. Tako mi je u razgovoru taj djed govorio: »Ti si dobar čo’ek, ti moraš držati pčele.« Kakve sad pčele, govorio sam tada.

Pa ja o tome pojma nemam! Starac mi je dao jednu knjigu o pčelarstvu. Viđali smo se svakoga dana i on me jednom zamolio da skupa obiđemo njegov pčelinjak udaljen nekoliko kilometara od Udbine.

Pritom me zamolio da sebi kući odvezem 10 košnica i premjestim ih u Brušane. Nisam imao prijevoz pa se za to javio jedan moj prijatelj, uz »cijenu« da i on počne uzgajati pčele. Tako je sve počelo, ali mi je u glavi ostala jedna velika istina koju mi je taj starac tada rekao: »Ako u jednom selu ima 100 kuća sve će držati krave i ovce.

Ali samo dvije-tri će imati i pčele«, rekao mi je i nije pogriješio, priča Mirko.

Pčelarski ispit

Od tada su prošle godine.

– Pčelarstvo sam zavolio. Nikako zbog novca jer konstantno držim samo po desetak košnica. Dolascima proljeća pčele vozim na Plitvička jezera. Da mi budu bliže. Ondje je pčelinja paša inače dobra, ali kratko traje zbog kasnog dolaska proljeća i ranog dolaska jeseni. Tamo godišnje vrcam oko pet-šest kilograma meda po košnici, a u Brušanima čak do 20 kilograma po košnici. Zato su moje pčele trenutno u Brušanima gdje će paša još potrajati koji dan.

Ova je godina po tom pitanju bila vrlo loša, dobar dio proljeća pčele su provele u košnicama. Ovdje su uvjeti za držanje pčela potpuno ekološki: čist okoliš, bogate livade, uz čistu izvorsku vodu i zrak koji upravo opija. Zujanje marljivih pčela je opuštanje koje za mene nema cijenu. Njihove zajednice, način života, požrtvovne borbe kao za obitelji – sve je to harmonija od koje mi ljudi itekako imamo što naučiti, zaneseno pripovijeda Mirko Sanković.

Tijekom poduljeg razgovora i apostrofiranja pčelinjih osobina i vrlina pomalo nas zatiče Mirkovo humanoidno nabrajanje pčelinjih atributa. Mirko nikada nije rekao uobičajeni lički grubi arhaizam o smrti neke životinje.

– Zapamti: pčela je u ljudskoj tradiciji duboko povezana s našim sudbinama i životima. O njoj ćemo čitati i u Bibliji, ona je na svoj tajanstveni način bila povezana s Isusom. Zato pčela ima brojne osobine bliske čovjeku. Zato pravi pčelar nikada neće reći da je pčela crkla, krepala ili uginula.

Pčela može samo umrijeti. Položio sam pčelarski ispit i godinama u svojoj školi vodio pčelarski tečaj za učenike. Djeca su rado stjecala nova znanja i iskreno se nadam da će netko od njih jednoga dana početi držati pčele. Kako je biti pčelar u Hrvatskoj? Podosta teško jer se financijski isplati samo ukoliko se pčelarenjem bavite profesionalno. Morate imati mnogo košnica, a kamion s pčelama treba povremeno seliti.

Ono što radi najviše pčelara u Lici to vam je prije svega ljubav. Med je za pčele, prijatelje i obitelj. Na kraju treba naglasiti kako je to zapravo super hobi koji smiruje čovjeka. Radeći s pčelama čovjek mora biti opušten, smiren i koncentriran. Bez nervoze i žurbe. To je u malom obimu hobi izmišljen za mirovinu, ističe Mirko.

Lika kao inspiracija

Mirko je književnik. »Lika od pamtivika« i »Lika iza pasaka« su prozna i poetska djela koja su nedugo nakon izdavanja našla svoje poklonike. Trenutno ima spremna dva prozna djela, a pri tome će svakako veliku popularnost imati zbirka anegdota.

– Više od 20 godina sakupljam angdote. Do sada ih imam 30, a s ilustracijama to će biti svakako vrlo zanimljiva knjižica. Pri tome na pameti imam natpis istaknut na kombiju jednog našeg lokalnog pogrebnika iz 60-ih godina prošloga stoljeća: »Vaše je samo da umrete. Sve ostalo je moja briga!« To je na tragu suradnje kakvu zamišljam – moje je samo da pišem, a sve ostalo je briga onih koji pri tome mogu pomoći. Tražio sam novac kako bih pokrio samo troškove tiskanja.

Znate kakvi smo mi Ličani: od nas nema boljih, poštenijih i većih domoljuba, ali kada se negdje treba malo financijski isprsiti, onda to postaje problem. Ja sam strpljiv i polako prikupljam sredstva jer mi je svakako žao da te anegdote ne dođu u ruke čitatelja. To je naša povijest, tradicija, kultura i svakako bogatstvo koje bi bilo nepošteno zaboraviti, kaže.

Također je u zadnjoj fazi realizacije knjiga »Ličke pripovjetke i poslovice«.

– Ove zime ću završiti i tu knjigu. Za pomoć u takvim projektima nemaju sluha upravo oni od kojih očekujemo pomoć, koji su na takvim pozicijama.

Nakon našeg prof. Grge Rupčića više nitko ne piše tim štokavsko-ikavskim narječjem osim mene, žali se pčelar Mirko Sanković.

Dodaje kako Brušani ne mogu nestati jer je to na tržištu nekretnina trenutno »najprodavanije selo u Lici«, a novi susjedi su pristigli iz cijele Dalmacije, Rijeke i Istre.