Vlasnik i savjetnik za razvoj tvrtke Tekol-teri Mato Markanović optimističan je kada je riječ o pokretanju s mrtve točke Projekta Kantrida, koji već 20 godina čeka realizaciju. Prema njegovoj procjeni, riječ je o investiciji vrijednoj oko 100 milijuna eura koja bi se mogla ostvariti u sljedećih nekoliko godina.

Projekt predviđa izgradnju poslovno-stambene građevine, hotela i garaže na prostoru Brodogradilišta Kantrida. Da bi se to ostvarilo, potrebno je ispuniti nekoliko preduvjeta. Novac, tvrdi Markanović, nije među njima jer je financiranje osigurano. Ključno je, kaže, postići dogovor s Gradom Rijekom kako bi se stvorili prostorno-planski uvjeti za realizaciju investicije na lokaciji malog brodogradilišta na Kantridi. Ili još preciznije – na lokaciji brodogradilišta do Vile Nore koja je smještena odmah do riječkog bazenskog kompleksa.

Mato Markanović
Foto Marko Gracin

– Dosad su izrađena dva idejna rješenja, oba u skladu s važećim Generalnim urbanističkim planom Grada Rijeke, a treće će biti dovršeno do kraja kolovoza, također prema važećim lokacijskim uvjetima. Nakon toga pokušat ćemo otvoriti razgovore s riječkom gradskom vlašću i predstaviti sva tri modela. Želim vjerovati da ćemo konačno naići na efikasnu reakciju gradskih vlasti nakon odabira konačnog idejnog rješenja, kaže Markanović.

PREZENTACIJA GRAĐANIMA

Markanović najavljuje i naglašava da želi sva tri idejna rješenja predstaviti i Mjesnom odboru Kantrida.

– Izuzetno nam je stalo do izgradnje kvalitetnog odnosa s našim okruženjem pa bismo poslovno-uslužnu i trgovačku namjenu unutar projekta uskladili sa sugestijama i potrebama stanovnika. Vodit će se računa i o tome da se u garaži osigura određeni broj parkirnih mjesta za potrebe plaže, a u suradnji s Gradom stvorit ćemo preduvjete za uređenje plaže Podkoludricu, na način kako je to učinjeno u zoni bazena. Tek nakon toga bismo s efikasnim gradskim vlastima nastavili razvijati odabrani projekt do ishođenja građevinske dozvole. Za realizaciju projekta, čija je vrijednost prema sadašnjim procjenama oko 100 milijuna eura, imam zainteresirane partnere koji su, uz spremnost na sufinanciranje, specijalizirani za upravljanje hotelima i poslovnim prostorima, što mi u svojim tvrtkama nemamo. Budući da su neki od njih moji prijatelji i poznanici već desetljećima, želim ih uključiti u projekt tek kada riješimo sve administrativne zavrzlame. Ono što je sigurno jest da će odabrani projekt biti završen onako kako ga postavimo. Procjenjujemo da bi se, uz angažman svih sudionika, građevinska dozvola mogla ishoditi, a postojeći pogoni i smještaj za radnike preseliti na drugu lokaciju do kraja 2027. godine, nakon čega bi izgradnja trajala od tri do četiri godine, pojasnio je Markanović.

AMBICIOZNA NAMJERA

Budući da je riječ o lokaciji na kojoj se nalazi Brodogradilište Kantrida, zanimalo nas je kako je Markanović postao njegov vlasnik.

– Brodogradilište Kantrida nismo kupili u famoznoj pretvorbi u Republici Hrvatskoj, nego smo od 1999. do kraja 2001. godine otkupili udjele od malih i dvojice većih dioničara. Iako je društvo tada bilo u dugotrajnoj blokadi zbog dugovanja prema Poreznoj upravi, Gradu Rijeci, Dubrovačkoj banci, drugim dobavljačima te zbog višemjesečnih neisplaćenih plaća zaposlenicima, dionice, odnosno udjele, platili smo u stopostotnoj nominalnoj vrijednosti. Uz kupnju udjela, nakon preuzimanja morali smo podmiriti uglavnom skrivena potraživanja prijašnje uprave i vlasnika prema banci, riješiti jedan sudski spor te podmiriti dugovanja dobavljačima u iznosu od oko sedam milijuna kuna. Brodogradilište smo financijski sanirali vlastitim sredstvima, zadržali sve zaposlenike, osim direktora, te im osigurali prava koja su prema kolektivnim ugovorima imali zaposlenici u mojim drugim tvrtkama. Nakon preuzimanja i financijske sanacije krenuli smo u obnovu, adaptirali smo upravnu zgradu brodogradilišta i Ribarsku kuću uz more te ambiciozno započeli modernizaciju brodogradilišta – kaže Markanović.

Uslijedila je izrada projektne dokumentacije glavnog i izvedbenog projekta novog pristana za travel lift u suradnji s IGH-om, provedena su geomehanička ispitivanja nosivosti tla te geodetsko snimanje šireg akvatorija s prikazom dubine mora u ekvidistanci od jednog metra.

– Nakon toga ishodili smo lokacijsku dozvolu i potpisali ugovor o suradnji na gradnji čeličnih jedrilica duljine 12 metara za američko tržište. Dok smo čekali građevinsku dozvolu, na jednom od sastanaka s gradonačelnikom rečeno nam je da na području Kantride zaboravimo brodograđevnu djelatnost jer je za taj prostor predviđena sportsko-rekreacijska zona, zbog čega modernizacija brodogradilišta nije bila moguća. Kako bismo izbjegli visoke troškove »hladnog pogona« tijekom čekanja izmjena gradskih i županijskih prostornih planova, za koje smo znali da će biti dugotrajan proces, nastavili smo u manjem opsegu s brodograđevnom djelatnošću u dijelu neuglednih hala. Drugi dio prostora koristimo kao centralno skladište te za servis i održavanje opreme naših tvrtki, dok smo u jednu od hala preselili komore za sačmarenje i bojanje iz Torpeda u kojima se za različite naručitelje izvode radovi na ekološki prihvatljiv način, pojašnjava Markanović.

SPOROST SUSTAVA

No, iako su mu u Gradu Rijeci poručili da zaboravi na brodograđevnu djelatnost, godine su prolazile, a uvjeti za razvoj sportsko-rekreacijske zone nisu se stvarali.

– Iako je Grad Rijeka svojim planskim dokumentima iz 2005. godine prostoru Brodogradilišta Kantrida promijenio namjenu iz radne u sportsko-rekreacijsku, Županiji je trebalo više od 12 godina da ukine pomorsko dobro kako bi se uopće moglo pristupiti rješavanju imovinsko-pravnih odnosa i otkupu zemljišta, jer u posjedu Brodogradilišta su bili objekti, ali radi pomorskog dobra, ne i zemljište. Brodogradilište je od početka izrazilo spremnost na sufinanciranje i u toj vjeri smo na gradskom natječaju 2005. godine otkupili pravo građenja na čestici 1731/1 površine 1.876 četvornih metara. Financirali smo i izradu druge dopune DPU-a dijela sportsko-rekreacijskog područja Kantrida te kompletnu idejnu projektnu dokumentaciju u suradnji s arhitektima Zoppini iz Milana, koji su uspješno projektirali i gradski bazen Kantrida. Na temelju tog projekta ishodili smo lokacijsku dozvolu, ali nismo mogli nastaviti jer je na prostoru brodogradilišta i dalje bilo pomorsko dobro.

Nakon dvije godine istekla nam je lokacijska dozvola, a nakon četiri godine i njenog produžetka, Grad Rijeka je 2017. godine ponovno promijenio namjenu zone Brodogradilišta Kantrida, iz sportsko-rekreacijske u stambeno-poslovnu. Time je cijeli projekt krenuo ispočetka – od legalizacije svih objekata, formiranja građevinske čestice za redovitu uporabu, izrade stručnih podloga za otkup zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske i Grada Rijeke do izrade novih idejnih urbanističko-arhitektonskih rješenja, sukladno važećem Generalnom urbanističkom planu Grada Rijeke. Tako je, umjesto obećane tri do četiri godine, od prvih najava realizacije »novog programa« prošlo više od 20 godina, naglašava Markanović.

Dodaje da je u proteklih dvadesetak godina u projekte potrebne za razvoj obećavanih varijanti i »scenarija« uloženo više od dva milijuna eura.

– Za Projekt Kantrida danas možemo reći da se njegova dosadašnja realizacija i transformacija odvijala prije svega na human način. Zbog promjene programa niti jedan zaposlenik brodogradilišta nije ostao bez posla ni radom stečenih prava, jubilarnih nagrada, božićnica, regresa ili mirovinskih otpremnina. Brodogradilište Kantrida nikome ništa ne duguje, nema nikakvih tereta, a okončani su i svi sudski sporovi, kaže Markanović.

JAVNI INTERES

Razlog Markanovićeva optimizma u pogledu realizacije investicije jest činjenica da je pravomoćnim rješenjem utvrđena građevinska čestica, riješen status zemljišta unutar te građevinske čestice, utvrđeno zemljište Brodogradilišta Kantrida za »redovitu uporabu«, a cijeli projekt više nije na pomorskom dobru.

– Daljnji razvoj projekta sada ovisi isključivo o spremnosti nas i Grada Rijeke da ga realiziramo. Iz medija se bi se dalo zaključiti da su u Grad Rijeku došli novi ljudi kojima je prije svega stalo do okruženja u kojem žive, a ne do toga tko nudi projekt. Zato smatram da je naš projekt, koji obuhvaća poslovni, stambeni i hotelski kompleks Kantrida, općedruštveno prihvatljiv. Uvjereni smo da će svi cijeniti naše napore da se prostor koji se prije 80-ak godina iz kamenoloma transformirao u brodogradilište sada preobrazi u ekološki i vizualno prihvatljiv kompleks od kojeg će svi osjetiti boljitak, kaže Markanović.

Budući da iskustva s investitorima često ne ulijevaju povjerenje kada je riječ o zaštiti javnog interesa, pitali smo Markanovića zašto smatra da će od realizacije projekta korist imati svi građani.

– Osnova projektnog zadatka koji smo dali projektantima bila je da se planirani sadržaji uklope u postojeći ambijent obalnog pojasa, da obalni pojas ostane slobodan za izgradnju buduće šetnice i omogući njezinu protočnost te da se šetnica poveže s glavnom cestom prema stadionu i lučici s istočne strane, odnosno s plažom i šetnicom prema Biviju sa zapadne strane. Inzistiramo i na uređenju dviju novih javnih površina – jedne uz samu obalnu šetnicu, a druge u razini glavne ceste, s koje bi se pružali jedinstveni pogledi na otoke, vrh Učke i skijašku stazu na Platku, ne samo za buduće stanare i goste hotela, nego i za sve stanovnike Kantride. Osim toga, pomicanjem granice unutar sadašnjeg brodogradilišta omogućila bi se izgradnja rotora i okretišta, čime bi se, uz rekonstrukciju postojeće ulice (Podkoludricu), riješio prometni kolaps koji već desetljećima otežava život kako nama u brodogradilištu, tako i stanovnicima i znatno otežava pristup plaži. Plan je i da se izgradnjom dovoljnog broja garažnih i parkirališnih mjesta u potpunosti zadovolje potrebe svih planiranih sadržaja, zaključio je Markanović.