povezane vijesti
Zauvik je otišla naša teta Jele, službenog imena Jelena Barbiani Hrdalo, fetiva Senjkinja , silno ponosna na senjske tradicije življenja, posebno na poznatu salu Doma kulture u kojoj je bila domaćica svim ozbiljnim i zabavnim događanjima i bila je njen neraskidiv dio.
Uz svoj profesionalni posao u senjskom Pučkom učilištu i posvećenost svojoj obitelji teta Jele je vrlo zdušno, gotovo sve do pred svoj odlazak, više od pola stoljeća sudjelovala u glazbeno-amaterskom životu Senja.
Bila je članica Amaterskog kazališta Milana Ogrizovića, ali i pjevala u raznim glazbenom sastavima, bila je članica u Gradskom mješovitom zboru, u VIS-u Uskok, u ženskom vokalnom sastavu Senjkinje, sve do članice Vokalno instrumentalnog sastava Bonaca, a doimalo se je da su upravo teta Jele i pozornica srasli zajedno.
Svojom je pjesmom i snagom svog glazbenog talenta uvijek znala dirnut u srce posebice kada se je pjesmom spominjao kamen, more, kula, djetinjstvo mladost, ljubav, bura… pjevajući o Mati Talijanki ili pjesme Nekada je bilo lipo, Na Nehaju te čekam, Senjkinjo malena, Brige na vrh Đige… Za svoj doprinos kulturno-glazbenom životu Grada Senja teta Jela je dobila i javno gradsko priznanje.
Fala Van naša draga teta Jele ča ste svojin životom obogatili naše živote i ča smo del puta podilili skupa s Vamin u von našen jedinom Senju, najlipšen mestu na svitu. Fala na svin lipim susretima u pasaju, od Đige do Škvera, od Place do Potoka il Rive.
Partili ste na drugu bandu , na nama još nepoznato, al verujemo sveto mesto , kadi nan je svima jednog dana arivat. Zato kada se jopeta sretnemo lipo nas dočekajte sa svojin koloturan, jer sigurno je da ćete i gori pivat i sve razveseljavat svojin glason i senjskim pismama.
