Nikad nestabilnije desetljeće – od pandemije koronavirusa, rusko-ukrajinskog rata pa sve do aktualne iranske krize kojoj se ni izbliza ne naziru rasplet i kraj – otvara i čitav niz pitanja koja ni najmanje dobre globalističke tendencije aktualnog tisućljeća preusmjeravaju u naglašeno lokalne vode.

Prvenstveno kad je riječ o poljoprivredi i s njome povezanom prehrambenom industrijom, ali i kad je u pitanju turizam koji se nadovezuje na slična razmišljanja. Dakako, riječ je i o ekologiji koja objedinjuje sve sfere naših života.

Kad se sagleda potrebu proizvodi lokalno, kao i putuj u zoni koja nužno ne priziva pretjerano velike udaljenosti, Lika, Gacka pa tako i krbavski dio prema Plitvicama nameću se kao jedna od najboljih europskih regija.

Ne treba izgubiti iz vida, štoviše na tu pojedinost mora se staviti najznačajniji fokus, kako je ujedno riječ o području što krije jedne od najvećih rezervi pitke vode u Europskoj uniji da bismo došli do zaključka kako – dolazi vrijeme prostora koji u političkom smislu definiramo kao Ličko-senjsku županiju.

Veliki i uglavnom nenaseljeni prostor jamstvo je ekološke kvalitete svih komponenti koje su preduvjet proizvodnje jednakih takvih poljodjelskih proizvoda. Tlo, voda i zrak malo gdje su u EU-u takve kakvoće kao na prostoru koji omeđuju dijelovi LSŽ-a.

Govorimo li pak o turizmu, vrlo slična priča. Trend je okretanje od velikih hotela i resorta kao i uživanje u što je moguće značajnijem lokalnom doživljaju pojedine regije i odmora provedenog u njoj.

Kako je prostor kojim se u ovom tekstu bavimo u tom smislu u cijelosti i isprepleten nacionalnim i prakovima prirode, kako je u stanju proizvesti hranu najviše kvalitete i čistoće, jasno je da i u tom smislu županiji idu jako dobri dani.

Upravo su to i bile teme oko kojih se u najvećoj mjeri vodilo pažnje za posjeta županijske delegacije »glavnom gradu« Europske unije, Bruxellesu.

Dio hrvatskih europarlamentaraca se po tom pitanju dodatno angažirao tako da se uskoro može očekivati i konkretnije dogovore o pokretanju Ličko-senjske županije prema proizvodnji značajnijih količina poljoprivrednih proizvoda najviše čistoće, bez ikakvih »primjesa« mikroplastike i sličnih, problematičnih i otrovnih agensa.

Kad je turizam u pitanju, svakako se neće dozvoliti bilo kakvo zakretanje prema velikim smještajnim kompleksima nego će se ostati u domeni – malo, domaćinski, prirodno i autohtono.

Iako je dakako depopulativnost tog prostora jako opterećujući element, kad je ekologija u pitanju u tome ima i pozitivnih dijelova. Sada, kad evidentno dolazi vrijeme Like mora se ostati transparentan i ustrajan u nakani da se od proklamiranih tendencija ne odustane »ni za milimetar« kako bi budućnost bila istinski dohodovna, a opet u cijelosti održiva, i za najveću županiju.