Priča Mile Vukelića

Recept najstarijeg ličkog aktivnog maratonca: “Junačko srce mi ne da mira, uvijek me goni!”

Marin Smolčić

Mile Vukelić / Snimio Marin SMOLČIĆ

Mile Vukelić / Snimio Marin SMOLČIĆ

Hrvatsku sam pretrčao "uzduž i poprijeko", ali su ličke dionice priča za sebe. Ljepota koja uvijek osvaja su dionice kroz Plitvička jezera i kod Baških Oštarija, naglašava Mile Vukelić



 


 


GOSPIĆ Po mnogim sportskim referencama Mile Vukelić (72) je junak našeg doba. Ovaj umirovljeni dočasnik 9. gardijske brigade “Vukovi” dane  već godinama provodi u stalnom pokretu. Ili na biciklu ili u trčanju. Zato je gotovo nemoguće izdvojiti neku maratonsku priredbu na kojoj Mile nije sudjelovao. Isto je i s biciklističkim maratonima po cijeloj Hrvatskoj i u široj regiji, samo što se u tom slučaju duljina svih dionica mjeri u stotinama prijeđenih kilometara. Najstariji je aktivni član Atletskog kluba Velebit, Biciklističkog kluba Gospić i Biciklističkog kluba “Japod” iz Bihaća 




-Ove godine sam maraton trčao u Velebitu, Plitvički maraton, maraton u Zagrebu i u Bihaću. Lokalnih maratona se niti ne sjećam jer osobito po ljeti trčim svaki tjedan ili dva. U svim tim utrkama sam redovno uvijek najstariji natjecatelj. Kada me službeni spiker uoči početka maratona najavi mlađi natjecatelji se malo zgledaju i čude. Mene takve sitnice ne mogu pokolebati.


Slično je i u biciklističkim maratonima. Već godinama redovno vozim biciklistički maraton u čast žrtava Srebrenice. To je nešto više od 500 kilometara. Taj maraton vozimo u tri etape, organizacija je vrhunska. Ljetos sam vozio maraton do Dubrovnika, dionicu od 470 kilometara. Bio sam biciklistički maratonac i u Vukovaru. Sve te dulje utrke prolazio sam bez ijednog problema. To vjerojatno zato što sam kupio polovni bicikl od 100 kuna, nabacio sam na njega nešto opreme i sada vrijedi skoro 100 eura. Za mene je vrhunski, govori  kroz smijeh ovaj vrlo smjeli sportaš.


Mile Vukelić


Žitelji Gospića Milu redovno viđaju kako kroz cijelu godinu gradom vozi bicikl ili trči.


-To mi je postala rutina koje se nemoguće riješiti. S mojim godinama su se mnogi mlađi biciklisti željeli šaliti. Kada smo ljetos vozili maraton za Srebrenicu, nekolicina mlađih sudionika šalili su se govoreći “mi ćemo polako voziti za ovim starim”. Kada se ispred nas pojavila vrlo strma dionica, ja sam je vrlo lako prošao, dok su mnogi mlađi usporili i komentirali “Bog ti jadan, ode stari, a sve nas je ostavio iza sebe”!


Zahtjevni su brdski maratoni u trčanju  na Velebitu, kod Baških Oštarija. Malo su teži kada nenadano počne padati kiša i zapuše bura. To je vrlo težak maraton, ali se trči kroz dionice koje sve sudionike osvajaju ljepotom. Hrvatsku sam pretrčao “uzduž i poprijeko”, ali su ličke dionice priča za sebe. Ljepota koja uvijek osvaja su dionice kroz Plitvička jezera i kod Baških Oštarija, naglašava Mile Vukelić. Veseli se činjenici što njegov stariji unuk (7) već sada pokazuje afinitet za vožnju bicikla.


Najdulju dionicu biciklom u životu Mile je vozio sam. Bilo je to u duljini od 570 kilometara od Gospića do Sombora, kada je poželio upoznati svoju rodbinu koja se nakon II. Svjetskog rata iz okolice Perušića kolonizirala u Vojvodinu. Pitamo ga do kada misli trčati i voziti bicikl!?!


-Kako mi u Lici volimo reći “junačko srce mi ne da mira i goni li ga goni po svom”. Ne znam, mislim da sam još uvijek mlad, pun sam snage i odlično se osjećam. Drugih pravila u životu nema, uvjeren je nastariji lički maratonac i biciklist Mile Vukelić.


Mile Vukelić