STRAH

Raj na zemlji iz kojeg ljudi – odlaze. Rasprave oko gradnje nove brane opet unijele nemir među Kosinjane

Marin Smolčić

Učenici viših razreda OŠ »Anž Frankopan«, njih devetero, odlučili nakon svršetka nastave fotografirati djelić svoga raja koji će po svemu sudeći, i na žalost stanovnika Kosinja - nestati pod vodom



KOSINJ – Dok se još ne stišavaju rasprave oko izgradnje nove brane HES-a nedaleko od Gornjeg Kosinja i potapanja nekoliko sela, žitelji Kosinjske doline uvijek i s pravom govore kako žive u raju. Zelena rijeka Lika, krajobraz prošaran šumarcima, prostrana polja, slavna povijest i duga tradicija, areal je koji zaslužuje respekt svakog od nas, svakako utišavaju pobornike ovakve vrste tehnološkog napretka. Napretka na račun ljudi i prirode.


Zagovornici novih kilovata električne energije iz obnovljivih izvora ustrajni su u koncepciji po kojoj će dio najljepšeg ličkog polja nestati pod vodom, a sadašnji žitelji završiti »razbacani« posvuda. Kosinj je ovaj scenarij vidio sedamdesetih godina prošloga stoljeća kada je iseljeno poveće selo Kruščica i stvoreno istoimeno hidro-akumulacijsko jezero za potrebe HE Sklope.


Za uspomenu


Veliki i mali Kosinjani znaju da svakako broje zadnje godine prije nego li pod vodom nestanu njihovi domovi, voćnjaci, polja i vrtovi. Nestat će i njihova osnovna škola »Anž Frankopan«, obližnja crkva svetog Antuna Padovanskog koja datira iz srednjeg vijeka, brojni kulturni spomenici, a prirodu i sudbine ljudi malo tko i spominje. Zato su učenici viših razreda OŠ »Anž Frankopan«, njih devetero, odlučili nakon svršetka nastave fotografirati djelić svojeg okoliša i još jednom pokazati (i dokazati) prethodne riječi. Scene s brojnih vidikovaca, polja i kupališta govore same za sebe. U tišini koja opija čuje se povremeno samo cvrkut ptica i pljusak vode što ga izazove poneka nervozna riba u rijeci tražeći plijen na zelenoj površini usnule i sada trome rijeke Like, ili bježeći pred vidrama koje su se unatrag nekoliko godina vratile u svoj stari areal. OŠ »Anž Frankopan« u Gornjem Kosinju trenutno je najmanja matična osnovna škola u Lici. Ove školske godine broji 15 učenika koji na nastavu stižu iz cijele Kosinjske doline, što je donedavno imala pet područnih škola i mnoštvo djece svih uzrasta. Tko to i zašto bježi iz ovog zemaljskog raja? Iz mjesta gdje i danas postoje prastari trsovi vinove loze, gdje je tiskana prva knjiga u Hrvatskoj.


Niti 90 žitelja




Skladnom i malom školskom kolektivu brojevi i datumi ne diktiraju godišnji ritam aktivnosti jer učenici vrlo uspješno nastupaju na svim školskim i izvanškolskim manifestacijama diljem Ličko-senjske županije i šire. To čine dovoljno kvalitetno da svima njima zaželimo uspješan završetak netom započete školske godine i stjecanje mnoštva dobrih navika koje će od njih stvoriti dobre ljude. Kao i do sada… Jedini životni »kamen spoticanja« u skoroj budućnosti su kilovati električne energije iz obnovljivih izvora rijeke Like. Kosinjane već desetljećima plaše novim potapanjima, pa nam valja ozbiljno shvatiti izreku-rugalicu: »Kosinjani blago li je vami kad vam voda tira miše s poda«! Pritom je pod starinski naziv za tavan. Vjerojatno su zato iz toga zemaljskog raja pobjegli mnogi mještani i Gornji Kosinj sada broji manje od 90 žitelja.