OTOČAC Gacko pučko otvoreno učilište Otočac zajedno s partnerskim institucijama iz Estonije, Gruzije, Italije, Latvije, Makedonije i Portugala sudjelovalo je na višednevnoj obuci na Sardiniji u sklopu Erasmus+ projekta „Mreža UNESCO-ovih kulturnih prostora“. Kao i na dosadašnjim obukama uz djelatnike Gackog pučkog otvorenog učilišta Otočac kao glavnog partnera iz Hrvatske sudjelovali su i djelatnici pridruženog partnera, Instituta za etnologiju i folkloristiku. 

Domaćin ove obuke bio je UniCa – Università degli Studi di Cagliari – sveučilište s oko impozantnih 35 000 studenata, 37 trogodišnjih studija, 34 magistarska, 30 specijalizacija, 15 doktorskih studija te raznim drugim programima za cjeloživotno obrazovanje. Rad sveučilišta usmjeren je na brojna područja, a jedno od njih je i kultura. Stručnjaci sa sveučilišta izravno su uključeni u proučavanje i aktivnu suradnju s regionalnim institucijama i tradicionalnim pjevačkim skupinama, a čine to kako bi zaštitili svoju baštinu. Poseban naglasak u procesu zaštite stavljen je na vrstu pjevanja canto a tenore, sardinsko pastoralno pjevanje koje je upisano na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine i koje je još uvijek dio živuće, svakodnevne tradicije u čak 60-ak sela središnjeg dijela otoka.

Ova obuka obuhvatila je prezentaciju materijalne i nematerijalne kulturne baštine zbog čega su tijekom prošlog tjedna prezentirana razna mjesta, projekti, dobre prakse i ljudi koji održavaju baštinu živom. Prezentiran je Interdisciplinarni glazbeni laboratorij LABIMUS čiji je fokus na očuvanju i promicanju tradicionalnog pjevanja i sviranja kao nematerijalne kulturne baštine, a polaznici su imali priliku sudjelovati u vođenom obilasku arheološkog lokaliteta Su Nuraxi u gradu Baruminiju te se upoznati s aktivnostima koje pridonose zaštiti, očuvanju i promicanju kulturnog dobra UNESCO-ove svjetske baštine. S materijalnom i nematerijalnom kulturnom baštinom otoka polaznici obuke upoznali su se kroz svakodnevicu u kojoj je prisutna živa tradicija, ali i kroz posjet muzejima. Jedan od njih je Muzej sardinskog života i narodnih tradicija, najveći etnografski muzej na Sardiniji, koji prezentira tradicionalne i suvremene prakse kroz prikaze odjeće, tekstila, nakita, maski, alata, vjerskih praksi i svečanosti. U sklopu posjeta muzeju prezentiran je rad Regionalnog etnografskog instituta koji desetljećima ulaže velike napore u istraživanje i očuvanje tradicionalnog pjevanja. U gotovo svim prezentiranim projektima naglasak je stavljen na digitalizaciju koja omogućuje da se pojedini elementi nematerijalne kulturne baštine prilagode današnjem vremenu. Povezivanje tradicije i suvremenosti kroz interaktivnu i virtualnu tehnologiju omogućuje sudjelovanje pojedinca u učenju sviranja instrumenata ili plesanja nekog plesa, virtualno prisustvo u nekom tradicionalnom običaju ili pak javni pristup digitaliziranim sadržajima koji mogu biti povod za neko novo istraživanje. 

Način rada i obrazac prikupljanja, obrade i evidentiranje pojedinih elemenata nematerijalne kulturne baštine koji su bili prezentirani u sklopu ove obuke, ali i načini očuvanja žive tradicije, uvelike se preklapaju s primarnim djelatnostima Centra dinarske kulturne zone koji je nedavno osnovan pri Gackom pučkom otvorenom učilištu u Otočcu, a upravo sudjelovanje na ovakvim projektima omogućuje stjecanje novih znanja i vještina koje je moguće primijeniti u svakodnevnom radu i aktivnostima očuvanja nematerijalne kulturne baštine.