Lička posla

Piše Marin Smolčić: “Srećom se zarati”

Marin Smolčić

Foto Emica Elvedji/PIXSELL

Foto Emica Elvedji/PIXSELL

Do rata smo ja i žena jedva krparili. Ni auto nisam imao pa mi tast dao Yugo 45, rasklimanu rbinu, ali barem nismo na posao išli pišice. Tako je bilo do’91., a onda se srećom zarati...



Od brojnih privatnih i službenih razgovora koje sam doživio, najviše me se dojmila izjava jednog ličkog tajkuna. Namjerno ili nehotice, bio je brutalno iskren opisujući načine svojega naglog bogaćenja:



– Do rata smo ja i žena jedva krparili. Ni auto nisam imao pa mi tast dao Yugo 45, rasklimanu rbinu, ali barem nismo na posao išli pišice. Tako je bilo do’91., a onda se srećom zarati…



Uzaludno sam pokušavao sugovorniku istaknuti ratne traume i stradanja, pogibije, invalide, razaranja… Svjestan je on toga, ali kroz njegovu prizmu poimanja stvarnosti, rat mu je donio samo blagodati: stan u Zagrebu, kuće na moru i u Lici, sudjelovanje u radu nekoliko Upravnih vijeća i Nadzornih odbora, visoke funkcije, i na koncu vrlo uspješan privatni posao. Pri tome je svakako »vjetar u leđa« davala i politika.




– Pa ti meni ne viruj kada ti ja velim da se srećom zaratilo, uporan je bio sugovornik u definiranju svoje životne zbilje, nošen na krilima svoje vrlo uspješne poslovne karijere.


Lopovsku pretvorbu i privatizaciju u Lici gotovo nitko nije ozbiljnije provjeravao. Likovi koji su do početka rata jedva imali novca za kupiti potrošenu gumu za bicikl, preko noći su postali viđene face čiji automobili stoje od 500 tisuća do skoro milijun kuna.


Tu izvanrednu »poslovnu biografiju« definirao mi je jedan građevinski poduzetnik koji je dobio prvi milijunski posao kad je od vlastite građevinske operative doma imao rasklimanu kariolu (tačke) i jednu lopatu. Dio prvog ugovora podijelio je s poslodavcem iz javnog poduzeća i tako je krenulo. Onda se mi čudimo Gabrijeli Žalac čiju je poslovnu »šprancu i recept« godinama prije nje u djelo provelo mnoštvo ličkih tajkuna.


Iz ex-Jugoslavije puno je zakona i pravila bilo nakaradno. U dobrom sjećanju mi je ostalo Povjerenstvo za ispitivanje porijekla imovine. Svaki osmoškolac će vam i danas brzo izračunati vaša regularna primanja i porez koji godišnje platite državi, koliko prosječno iznosi mjesečna potrošačka košarica plus režije. Onda dokažite odakla vam »kule i vile«, hedonistički godišnji odmori u inozemstvu, odlasci na skijanje u Austriju, itd. O bankovnim računima da niti ne govorimo. A pri tome niste dobili bogato nasljedstvo ili zgoditak na lotu! Kako reče moj sugovornik, »srećom se zarati«…