Lička posla

Piše Marin Smolčić: Dvostruka mjerila u situacijama kada je trebalo samo biti - čovjek

Marin Smolčić



Ne stišavaju se prigovori nekolicine građana Otočca vezani uz prigodne nagrade i priznanja zaslužnim pojedincima i kolektivima za doprinos razvoju i ugledu grada Otočca, a u povodu nedavno obilježenog Dana grada. Tada je Povelju počasnog građanina grada Otočca dobio umirovljeni župnik i dugogodišnji dekan Otočke župe monsinjor Tomislav Šporčić. U prijedlogu za ovo priznanje, koji je razmatralo i usvojilo gradsko Povjerenstvo za dodjelu javnih priznanja, napisani su brojni hvalospjevi, što je svakako točno jer opisuju dugogodišnji pastoralni rad ovog svećenika.


Međutim, postoje i neke činjenice zbog kojih se ne može reći da je monsinjor Šporčić za vrijeme svoje službe u Otočcu uvijek bio lokalna »majka Tereza«.


Šporčić je svojedobno samovoljno dozvolio mobilnom operateru Telemach instalirati opremu za 4G i 5G mrežu u toranj crkve Presvetog Trojstva u Otočcu. Nakon pisanja nekolicine portala javnost je saznala da monsinjor Šporčić za ove radove nije imao suglasnost biskupije niti Konzervatorskog odjela niti Ministarstva kulture. Također je ignorirao i činjenicu o eventualnoj mogućoj štetnosti zračenja bazne stanice, kako prema svom stadu, tako i prema djeci u dječjem vrtiću koji se nalazi stotinjak metara zračne linije od crkve.




Jedan 15-godišnjak iz Otočca pripremao se prije nekoliko godina za krizmu zbog čega je išao na nedjeljne mise kao i svi njegovi vršnjaci iz razreda. Nakon malo vremena časna sestra koja mu je predavala vjeronauk reče mu da se on ne može krizmati jer nije redovno dolazio na pripreme. Dijete tada dolazi kući uplakano, a otac odmah istoga dana odlazi župniku Šporčiću potražiti pojašnjenje takve odluke.


U razgovoru s monsinjorom Šporčićem otac opravdava svoga sina zbog nekoliko nedolazaka na pripremu za krizmu, napominjući da je jedini i isključivi razlog za izostanke djetetova invalidnost. Zbog te invalidnosti dijete nije moglo dugo hodati niti stajati u crkvi. Umjesto očekivane empatije i kršćanske ljubavi, monsinjor Šporčić tada grubo odbija očevu zamolbu i ipak ne krizma dijete.


Uzalud se otac djeteta obraćao kardinalu Josipu Bozaniću i pokojnom biskupu gospićko-senjskom dr. Mili Bogoviću, zamolivši ih da reagiraju na ovaj slučaj. Ali oni odgovaraju da je to stvar lokalnog župnika, što je svakako istina. Ali samo godinu dana poslije krizma se nova generacija 15-godišnjaka među kojima se sada nalazi i sin jednog lokalnog (tada vrlo moćnog) političara. I taj »tatin sin« nije redovno dolazio na pripreme za krizmu, ali ne zbog invalidnosti, nego zato jer mu se nije svaki put dalo ustajati nedjeljom na misu.


Umjesto da i prema tom »tatinom sinu« postupi kao i prema onom invalidnom djetetu, dakle po »istom aršinu«, monsinjor Šporčić ne samo da krizma »tatinog sina«, nego taj dan dolazi i na ručak kod tog vrlo uglednog gospodina političara. Valjda zato što se taj »ugledni gospodin« ponekad u javnosti ponašao kao »turbo vjernik« koji je davnih dana bio barem šef sale na Isusovoj posljednjoj večeri.


I tako je monsinjor Šporčić 2023. godine dobio Povelju počasnog građanina Otočca na kojoj se nalazi velika mrlja jer je kao svećenik kaznio invalidno dijete samo zbog njegove invalidnosti. Ne ponovilo se! Nigdje i nikome!