SENJ „Nakon javno upućenog poziva korisnicima individualnih vodoopskrbnih sustava sa područja gradova Gospić, Otočca i Senja, te općina Perušić i Karlobag od 12. kolovoza 2026. godine Zavod za javno zdravstvo Ličko-senjske županije započeo je akciju uzorkovanja i analize bunarske vode. S obzirom na najnovije laboratorijske nalaze kojima je u svim do sada analiziranim uzorcima vode iz sustava individualne vodoopskrbe utvrđeno mikrobiološko onečišćenje, ovim putem upućujemo dodatne upute stanovništvu. U cilju zaštite zdravlja ljudi od negativnih utjecaja bilo kakvog zagađenja, hitno i bez odgode upozoravamo i podsjećamo građane na nužne mjere opreza“, stoji u priopćenju Zavoda za javno zdravstvo Ličko-senjske županije koji je dao i upute za korisnike individualnih vodoopskrbnih objekata. 

S obzirom na nepovoljne rezultate mikrobiološke analize bunarske vode na terenu, Zavod za javno zdravstvo podsjeća korisnike individualnih vodoopskrbnih objekata (bunara, zdenaca, cisterni) na zakonske i praktične obveze. Prema Zakonu o vodi za ljudsku potrošnju sustavi individualne vodoopskrbe (koji u prosjeku isporučuju manje od 10 m³ vode dnevno ili opskrbljuju manje od 50 osoba) nisu u sustavu redovitog državnog monitoringa. Budući da se voda iz privatnih bunara ne kontrolira sustavno, s javnozdravstvenog stajališta takva se voda smatra potencijalno zdravstveno neispravnom. Vlasnici odnosno korisnici individualnih objekata koriste i piju vodu iz bunara isključivo na vlastitu odgovornost, te su sami dužni brinuti o tehničkoj ispravnosti, čišćenju i higijeni svojih zdenaca. Kako bi se na vrijeme uočila prisutnost opasnih patogenih mikroorganizama ili povećane koncentracije kemijskih tvari, Zavod preporučuje da vlasnici bunara daju vodu na laboratorijsku analizu najmanje četiri (4) puta godišnje – sezonski, na prijelazima godišnjih doba te obavezno nakon svakih obilnijih kiša, naglog otapanja snijega ili poplava koje mogu isprati nečistoće s okolnog tla izravno u podzemne slojeve.

Onečišćena voda ne smije se koristiti u sirovom odnosno neprerađenom stanju 

Kada se utvrdi mikrobiološko onečišćenje vode (prisutnost bakterija poput Escherichia coli, koliformnih bakterija ili crijevnih enterokoka), takva se voda ne smije koristiti u sirovom odnosno neprerađenom stanju.   Strogo je zabranjeno koristiti sirovu, mikrobiološki onečišćenu bunarsku vodu za piće, pripremu toplih ili hladnih napitaka, izradu leda te za bilo koje kulinarske potrebe u kućanstvu. U izvanrednim okolnostima ili nuždi, voda se smije koristiti isključivo nakon što je provedeno aktivno prokuhavanje u trajanju od tri (3) minute s tim da voda mora neprekidno ključati.  Ovakva voda nije prikladna za održavanje osobne higijene (uključujući pranje ruku, tuširanje, kupanje i brijanje), a posebno je opasna za pranje zubi. Patogeni mikroorganizmi mogu dospjeti u tijelo ne samo gutanjem, već i preko sluznica (oči, nos, usta), udisanjem aerosola (vodene maglice) tijekom tuširanja, te kroz mikroskopske rane ili oštećenja na koži. Pranje tanjura, čaša, pribora za jelo i kuhinjskih radnih površina neprokuhanom vodom stvara rizik od sekundarnog zagađenja hrane. Bakterije zaostale na posuđu nakon sušenja mogu lako kontaminirati hranu pri sljedećem posluživanju. Pranje sirovih namirnica (voća i povrća) koje se konzumiraju svježe i bez prethodne termičke obrade (pečenja, kuhanja) onečišćenom vodom izravno prenosi patogene mikroorganizme na hranu, što predstavlja neposredan rizik od pojave crijevnih zaraznih bolesti.

Mikrobiološki onečišćena voda ne smije se koristiti za polijevanje povrtnica, lisnatog povrća i bobičastog voća koje se nakon branja konzumira sirovo (npr. zelena salata, mladi luk, krastavci, rotkvice, jagode). Patogeni mikroorganizmi se mogu zadržati na naborima listova i plodova te se ne mogu ukloniti običnim pranjem.

Ističe se i da kemijsko onečišćenje vode (poput povišene koncentracije nitrata, teških metala, pesticida i ostalih kemijskih spojeva) se ne može i ne smije pokušavati ukloniti prokuhavanjem! Kemijski kontaminanti su fizikalno-kemijski izrazito stabilni i toplina ih ne uništava. Za uklanjanje kemijskih tvari nužno je primijeniti napredne fizikalno-kemijske tehnologije pročišćavanja (poput sustava reverzne osmoze ili filtera s aktivnim ugljenom) ili trajno prijeći na alternativne sigurne izvore vode (poput javnog vodoopskrbnog sustava).

Ako je  voda povećano mutna to je  fizikalno-kemijski pokazatelj zdravstvene neispravnosti koji se najčešće javlja kao neposredna posljedica nepovoljnih vremenskih uvjeta (obilne oborine, naglo otapanje snijega ili podizanje podzemnih voda). Zamućenje je jasan fizikalni dokaz da su površinske vode prodrle u bunar i sa sobom donijele čestice tla, gline, mulja i organskih tvari.

Zamućena voda se ne smije izravno dezinficirati jer prisutne suspendirane čestice mulja i gline djeluju kao fizikalni štit za bakterije i viruse. Ako se u zamućenu vodu dodaju klorni preparati, klor će najprije kemijski reagirati sa suspendiranim organskim česticama, pri čemu se dezinficijens troši i gubi snagu, ostavljajući patogene mikroorganizme živima.

Kod upotrebe UV dezinfekcije (UV lampi), čestice mutnoće fizički blokiraju i zasjenjuju prolazak UV zraka, u potpunosti sprječavajući dezinfekcijski učinak svjetlosti na mikroorganizme.

Zamućena bunarsku vodu ne smije se konzumirati niti klorirati bez prethodne pripreme u vidu taloženja mutnoće ili primjene filtracije.

Ističe se i da korisnici individualnih objekata često griješe vjerujući da jednokratno ulijevanje klora u bunar (tkz. „šok-kloriranje“ ili jednokratna dezinfekcija) trajno rješava problem mikrobiološke neispravnosti. Bunar sa podzemnom vodom nije zatvoreni rezervoar, već je otvoren i dinamičan sustav izgrađen na podzemnim vodonosnicima u kojima se voda neprekidno kreće, dotječe i izmjenjuje. Jednokratno dodani klor uništit će trenutno prisutne bakterije, ali će se s novim dotokom podzemne vode klor isprati već nakon nekoliko sati ili dana, ostavljajući bunar ponovno nezaštićenim i podložnim onečišćenju.

Zato se preporučuje za trajnu mikrobiološku sigurnost podzemne vode u stalnom protoku nužno je osigurati kontinuitet  ugradnju automatskih dozatora klora na kućni hidrofor koji kontinuirano i precizno doziraju klornu otopinu pri svakom crpljenju vode. Time se osigurava stalna i kontrolirana prisutnost rezidualnog klora u kućnoj mreži. Uz to, preporuča se i ugradnja UV lampi ili ozonizatora jer ove napredne tehnologije ugrađuju se na ulaznu cijev u kućanstvo i fizički uništavaju DNK mikroorganizama bez promjene okusa i mirisa vode. Međutim preduvjet za njihovu ugradnju i besprijekoran rad je ugradnja mehaničkih predfiltera koji uklanjaju mutnoću.