S dušom i porukom

Ovog umirovljenika mnogi smatraju dobrim duhom Senja. Desetljećima već šalje originalne blagdanske čestitke

Dorotea Prpić

Najprvo ih je bilo pedesetak, pa se svake godine uvećavalo da bi ih danas bilo tristo, kaže Ivan Klić zvani Petronio, koji čestitke piše na senjskoj čakavici, a dijelom i sam ilustrira



SENJ – I ove je godine na brojne adrese građana Senja i onih »iz svita« stigla božićno-novogodišnja čestitka. Prava pravcata, velika, na četiri stranice, tiskana u tiskari, puna slika, ilustracija i stihova. Poslao ju je Senjanin Ivan Klić zvani Petronio, nekad zaposlen u Gradskoj upravi Grada Senja, a danas umirovljenik i veliki zaljubljenik u svoj grad i ljude.


Kaže njegova čestitka je dar s dušom i porukom, stvoren iz ljubavi, koji ljudima često puno više znači od nekog skupog dara, jer ostaje urezan u sjećanje. I baš zato Ivan Klič čestitkom uveseljava ljude svaki prosinac i to već desetljećima.


A Ivanova čestitka svakom tko je primi izmami osmijeh na lice i stvori toplinu oko srca. Kako i ne bi kada su u čestitki njegovi stihovi na senjskoj čakavici, dijelom i njegove ilustracije, a ove godine je u oslikavanje čestitke uključio i neke drage Senjane.




»To ufanje, ča ga stišćete u njadriman, nek otpre vrata vašin željaman, nek prestane bit pelin prekrit suzaman!« stoji među ostalim u ovogodišnjoj čestitki.


No, u Ivi se ne krije samo pjesnička duša, nego on i slika, a već 45 let piše i za senjski humoristično-satirični list »Metlu i škavaceru« u čijem je i uredništvu od 1977. godine.


– Ukorak s Metlon, počel san pisat i stihove. Prvi ozbiljni stih napisal san na poziv tadašnjeg kustosa muzeja Darka Nekića za pozivnicu o predstavljanju zbornika posvećenog prof. Anti Glavičiću, a pjesma se zvala »Pa ča onda«. Onda san nastavil s pisanjen čestitki. Najprvo ih je bilo pedesetak, pa se svake godine uvećavalo da bi ih danas bilo tristo. Sam san ih delal na kopirki dok se nisan bolje upoznal s Davorom Čorićem, vlasnikom senjske tiskare, ki mi je danas desna ruka i velika pomoć. Davor tiska čestitke, a njegova žena Karmen Ćorić, učiteljica senjske osnovne škole i dobar poznavatelj senjske čakavštine mi čestitku lektorira, pripovijeda Ivan Klić – Petronio.


A sudeći po reakcijama na čestitku, ima veliku podršku i u njenim primateljima.


– Iman podršku u svojin čitateljiman. Taman kad pomislin da ću odustat, na neke od njih nabasan u pasaju i pitadu me: Će bit ovog leta? Si ča napisal? I ja jopet iznovetka pišen, dodaje Petronio.


Uvijek vedar i spreman na šalu, dobri je to duh grada. A kada ga se sretne i pitate: »Bog Ive, kako si?«, uvijek je isti odgovor: »Sretan«.


ŽIVOT BIŽI


Dragi Vi!
Život biži,
a ja za njin letin…
Cušpira je pofalilo
ma ništo duha je ostalo
za još ku god lipu
senjsku besedu.
Moguće Van trun dotaknen
naj blaženi san
o punin koliman sriće,
zdravlja i ljubavi!?
Sretno 2021. leto
želin Van ja,
Klić Ivan – Petronio