U gospićkoj katedrali na 5. korizmenu nedjelju euharistijsko slavlje predvodio je gospićko-senjski biskup Marko Medo, u zajedništvu sa svećenicima Gospićkog dekanata te odgojiteljima iz Zagrebačke bogoslovije.

Svetu misu biskup je slavio zajedno s preč. mons. Milom Čančarom, prepozitom senjskog kaptola, preč. Stipom Zebom, preč. Mišelom Grgurićem, kancelarom Gospićko-senjske biskupije, preč. Nikolom Turkaljem, župnikom, o. Markom Maglićem ocd, duhovnikom u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu vlč. Ivanom Grbešićem te odgojiteljem u istom sjemeništu vlč. Josipom Đurinom, kao i s ostalim svećenicima Gospićko-senjskog dekanata. Asistirali su bogoslovi iz Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu, a liturgijsko pjevanje animirao je zbor Golubići mira pod ravnanjem Marijane Pavičić. Tijekom misnog slavlja među kandidate za svete redove đakonata i prezbiterata primljen je bogoslov Gospićko-senjske biskupije Petar Huseinović.

Na početku homilije biskup je istaknuo kako je „ovo za našu mjesnu Crkvu trenutak milosti, a za Petra važan korak na putu služenja Kristu i Njegovoj Crkvi“, naglasivši da je riječ o „važnom koraku u pripravi za đakonat i prezbiterat“, u kojem „kandidat javno očituje svoju spremnost da nastavi put razlučivanja i priprave, a Crkva potvrđuje da prepoznaje znakove poziva“.

Govoreći o značenju služenja, biskup je podsjetio kako „svako pravo crkveno služenje izvire iz krštenja, sazrijeva u vjeri i usmjerava se prema izgradnji zajednice“, dok sam čin kandidature „označuje zreliji, svjesni odgovor na Božji poziv“.

U svjetlu Božje riječi, osvrnuo se na proroka Ezekijela citirajući: „Otvorit ću vaše grobove, izvesti vas iz vaših grobova i duh svoj udahnuti u vas da oživite“, ističući da Bog „ne prihvaća da njegov narod ostane zatvoren u grobu očaja“, nego „vraća dah, vraća život, vraća budućnost“. Posebno je snažno progovorio o stvarnosti današnjega čovjeka: „Koliko je samo i danas ljudi koji žive kao da su u grobu – zarobljeni strahom, razočaranjem, grijehom, osamljenošću i besmislom“, ali i naglasio kršćansku nadu riječima: „Nije posljednja riječ smrt… Posljednja riječ pripada meni – Bogu života.“

Tumačeći poslanicu svetoga Pavla, biskup je naglasio da „kršćanin nije čovjek zatvoren u tijelo… nego čovjek u kojem prebiva Duh Boga koji je uskrsnuo Isusa od mrtvih“, te da „naša vjera nije samo utjeha za teške dane, nego snaga novoga života“.

U središtu homilije bilo je evanđelje o uskrsnuću Lazara. Biskup je podsjetio kako Isus „ne ostaje ravnodušan pred ljudskom boli. On plače“, te time pokazuje da „Bog nije dalek ljudskoj patnji“. Upravo ondje izgovara ključnu riječ: „Ja sam uskrsnuće i život“, naglašavajući da Krist „ne donosi samo utjehu… nego sam jest život“. Posebno je istaknuo simboliku uklanjanja kamena s groba: „Božje djelo traži ljudsku suradnju. Gospodin uskrsuje, ali čovjek mora maknuti kamen“, povezujući to s budućim poslanjem kandidata koji je „pozvan biti onaj koji pomaže da se ukloni kamen s ljudskog srca“.

Obraćajući se izravno Petru, biskup je naglasio: „Budi čovjek oltara, ali i čovjek suosjećanja… čovjek liturgijske točnosti, ali još više čovjek žive vjere“, te dodao kako treba prepoznavati Krista „u Euharistiji, ali i u čovjeku – ranjenom, tražitelju, umornom, obeshrabrenom“.

Naglasio je i duboku povezanost liturgije i života: „Kruh i vino koje ćeš prinositi na oltaru nisu odvojeni od života ljudi“, jer se s oltarom povezuju „suze roditelja…, tjeskobe mladih…, osamljenost starijih…, vapaj siromašnih“.

Na kraju homilije biskup je potaknuo na ustrajnu molitvu za duhovna zvanja te zahvalio svima okupljenima na sudjelovanju. Za novoga kandidata uputio je molitvu: „Da njegova služba bude blagoslovljena… da po njoj mnogi ponovno povjeruju da grob nije kraj i da je Božja riječ jača od svake tame.“
Ovo slavlje još jednom je posvjedočilo živost mjesne Crkve te važnost molitve i brige za nova duhovna zvanja.