KARLOBAG – Velebitski vrh Panos, gotovo 1.300 metara nad morem, nekada je bio baza za vojni nadzor nad gotovo polovicom priobalja i dijela kontinentalne Hrvatske. U toj planini je ‘60-ih godina prošlog stoljeća nadomak Karlobaga sagrađen tad monumentalni radarski sustav koji je preko kote Repetitor iznad Perušića prenosio signal do sela Željava gdje je tih godina izgrađen najveći podzemni aerodrom u Europi, s poletno-sletnim zrakoplovnim pistama koje su danas zarasle u grmlje i protežu se preko državne granice s BiH.

Nebriga

Politička i vojna elita tadašnje države imala je unutar planine Gola Plješivica puni komfor, čak i u slučaju nuklearnog napada. Radarska postaja Panos je nekad na Velebitu nadzirala radarski obzor pa je u djeliću sekunde mogla upozoriti aerodrom u Željavi da je netko ugrozio zračni prostor nad tim dijelom Jadrana.

Baza u Panosu bila je pod izravnom ingerencijom ondašnje 5. armijske oblasti. Tajnovita i skrivena u kamenim liticama, udaljena manje od 30 kilometara od Gospića, uvijek je bila mjesto koje su u širokom luku nekad zaobilazili šumari i planinari. Treba li danas nekome Panos? Sadašnje stanje objekta i pogled na jadranske otoke danas su pomalo tužni: ruševne zgrade, iščupana stolarija, nestala je sva metalna galanterija – bila bi to slika jedne nebrige koja traje dulje od tri desetljeća. Ljubitelji sekundarnih sirovina potrudili su se za to vrijeme ukrasti čak i kvake sa svih vrata. Nema niti prozora pa surovi vjetrovi nesmetano šibaju prostorijama, taložeći otpalo lišće iz jeseni od 1991. godine naovamo. Nestala je sva tehnička oprema, radarski uređaji i kablovi. Netko se potrudio i skinuo po pet redova bodljikave žice sa stupova oko ovoga objekta. Devastirana je glavna zgrada na dvije etaže, garaža, blagovaonica, prostorija s tehničkom opremom, skloništa i tuneli. Panos je nekada imao vlastito ogromno spremište za hvatanje kišnice smješteno u obližnjem kamenjaru. Ukradeni su kilometri bakrenog kabela za dovod električne energije i telefonske žice. Pod teretom godina, snjegova i nevremena urušili su se krovovi triju najvećih objekata.

Novi stanari

Ravnatelj JU-a Park prirode Velebit je Mario Šaban. Ova ustanova bi trebala imati odgovornost i ingerenciju nad bazom Panos. Teoretski. Dostupne informacije govore suprotno.

Foto Marin Smolčić

– Mi smo se kao ustanova zanimali za budućnost te nekadašnje vojne baze. Iz MORH-a smo dobili informaciju da je ta baza vojno perspektivna i kako će vjerojatno opet biti u funkciji. Naš zadnji kontakt je na tome i završio, kazuje nam ravnatelj Šaban.

Foto Marin Smolčić

Ako je netko u MORH-u ozbiljno računao na Panos, zakasnio je 33 godine. Na poharanom Panosu sada vladaju neki novi stanari. Teren su zauzeli poskoci, puhovi, gušteri, miševi i ostali plahi stvorovi, dok gornje etaže zgrada drže sove. Nedugo nakon završetka Domovinskog rata Panos su pohodili najhrabriji. Poučeni iskustvima s drugih lokacija, znalo se da je bivša JNA u mnogim napuštenim objektima i okolici iza sebe ostavila minska polja. Među prvim posjetiteljima Panosa bio je u to vrijeme i jedan lovac koji je aktivirao nagaznu minu (»paštetu«) i ostao bez potkoljenice. Sakupljači metalne galanterije bili su oprezniji pa su tijekom godina redovno krali sekundarne sirovine, ali na sreću nitko nije stradao.

Sudeći po sadašnjoj situaciji i razmjerima uništenja, bazu Panos bi svakako bilo najbolje srušiti i sagraditi novu. Iz nekadašnjih vremena ostala je upotrebljiva samo uska krivudava planinska cesta koja i danas vodi do područja o kojem već dugi niz godina nitko ne skrbi.