Početkom prošloga stoljeća naselje Bužim udaljeno 15 kilometara od Gospića brojalo je više od tisuću stanovnika. Bužimci se danas vole gorko našaliti „sad nas ima skoro 50, al’ zato imamo tri bazena“!

Ovu demografsku zbilju i tragiku  uzrokovalo je mnoštvo faktora: blizina Velebita i vrlo  hladne zime, uništavanje ličke poljoprivrede, politička nepodobnost hrvatskih sela, težnja odlazaka u veće sredine… Bužimu nije pomoglo (već odmoglo) to što je Titov najbliži politički suradnik Jakov Blažević bio upravo iz Bužima. Umjesto napretka ovo se mjesto našlo na „repu“ svih naprednih referenci i atributa jedne moderne sredine.

Zadnjih je godina inače prelijepo naselje uz rječicu Bužimicu doživjelo novovjeku renesansu. To potvrđuje i 60-ak gradilišta koje su uglavnom kupili Dalmatinci, želeći tako u nedirnutoj prirodi ostvariti hedonistički raj za kakav je Bužim upravo izmišljen. Među Bužimcima koji tvrdoglavo nastoje „ostati svoj na svome“ ističe se obitelj Uzelac i njihov OPG Kostrun. Čine ga otac Mate(53), sin Mario(24) i mama Tatjana (Jana). U središtu njihovih aktivnost su istarski magarci. Otac Mate je dragovoljac Domovinskog rata pa se u vojnu mirovinu povukao na djedovinu.

Snimio M. SMOLČIĆ

-Bilo nam je žao da sve ovo zaraste u trn i šikaru. Naš sin Mario se odlučio prije godinu dana osnovati OPG Kostrun i držati istarske magarce. Moja obitelj je jedno vrijeme živjela u Gospiću, ali smo se svi radovali povratku u Bužim. Vratili smo u Bužim prije pet godina. Naš Mario se sjetio da mi počnemo uzgajati magarce  jer nemamo puno zemlje. Nemamo poticaje već jedino te strpljive i mirne životinje.

Pogrešna je percepcija kako su magarci tvrdoglavi i svojeglavi, kako ne slušju nikoga i sve rade po svome, govori nam Mate Uzelac i vodi nas na obližnju livadu. Bila je pusta, bez živog stvora dok Mario nije dva puta zviždao. 

Kao po zapovijedi iz obližnjeg šumarka stvorila se kolona magaraca i krenula prema njemu. Predvodio ju je magarac Harry, „macho“ koji nestrpljivo čeka da ga netko od ukućana mazi i tetoši, dok je dodatni obrok tek stimulans koji potvrđuje idealan odnos čovjeka i životinje. Mario Uzelac ima svoju priču.

-Držimo devet  magaraca, od toga broja pet je magarica. Glavni je magarac Harry koji je uvijek na čelu. Do malo prije su brstili po grmlju. Skromni su i ne biraju hranu pa im redovno dodajemo žitarice i obožavaju suhi kruh, govori Mario dok mu magarci  neprestano guraju glave  ne bi li ih malo pomazio. Za mužnju magarica zaduženi su Mario i mama Jana.

Snimio M. SMOLČIĆ

-Muzemo ih svakoga jutra, ali ih prije toga moramo zatvoriti u box jer bi pulad inače sve posisala. Obično muzemo 2-3 magarice koje nam daju od 2-2,5 litara mlijeka dnevno. To mlijeko je eliksir za zdravlje i imunitet, namirnica koju odreda preporučavaju liječnici. Cijena jedne litre magarećeg mlijeka je 30 eura, ali naše mušterije najviše kupuju pakovanja od jednog decilitra po cijeni od tri eura. Reakcije potrošača na ovo mlijeko je izuzetna, što nas posebno čini sretnima, govori nam mama Jana, a tata Mate dodaje.

-Posla ima, ali se ne žalimo jer nam se redovno javljaju ljudi koji su kušali ovo mlijeko. Hvale njegove učinke, posebno u ovo vrijeme prehlada i kašlja. Uistinu smo najsretniji kada nas netko zovne i potvrdi kako mu je magareće mlijeko pomoglo. Potražnja je velika pa moramo za zadovoljavanje narudžbi pomusti mlijeko 3-4 dana prije nego li ga distribuiramo.

Osim iz širokog kruga potrošača iz Gospića, sve nas više zovu ljudi s Plitvičkih Jezera, Otočca, Senja, Perušića…  Kada čovjek kupi magareće mlijeko i onda se vraća po nekoliko puta, to je najbolji znak da je to mlijeko polučilo izvrsne rezultate, tvrdi Mate.

Distribuciju mlijeka vrši Mario, tata Mate čuva stado i povremeno ga hrani, dok je mama Jana zadužena za mužnju često vrlo rano ili čak i noću. Većina količina mlijeka ugovorena je po tjedan dana ranije. Tako su istarski magarci „zauzeli“ prelijepu bužimsku dolinu i sve odreda očarali svojim strpljenjem, skromnošću i privrženosti ljudima.