GOSPIĆ – Duško Ljuština sada živi u svom svijetu. Uz Velebit, domaće i divlje životinje, tišinu i pripremu sijena. Iako je prije 76 ljeta rođen u šumovitom Glibodolu kod Brinja, Duško Ljuština je kao kazališni mag najbolje i najuspješnije godine života proživio na zagrebačkom asfaltu.

Naš sugovornik je završio nekoliko fakulteta različitih smjerova, ali je cijeloga radnog vijeka bio »do grla« u kulturi. Pri tome se vrlo uspješno bavio oživljavanjem slobodnih i alternativnih kazališnih skupina, projekata i plesnih ansambala od kojih vrijedi spomenuti: Pozdravi, Histrioni, Akter, Zagreb Theatar Company, Zagrebački plesni ansambl, Studio za suvremeni ples i Komorni ansambl slobodnog plesa.

Ljuština je bio ravnatelj vrlo popularnog kazališta Kerempuh, a za nabrajanje osvojenih nagrada za kulturu i kazalište trebalo bi nam malo više prostora. Do umirovljenja bio je zadužen za kulturu u Gradskom poglavarstvu Grada Zagreba. Zanimalo nas je čime se bavi danas?!

Selo Brezik kod Gospića pružilo se usporedo s Velebitom. Omeđuju ga prostrane livade prošarane ponekim šumarkom, na manje od kilometra udaljene od te mitske planine. Na imanju Duška Ljuštine, na OPG-u Velebit, ovih dana je sunčano vrijeme konačno omogućilo košnju livada i pripremu sijena. Duško se javio na mobitel, uz istaknutu zvučnu kulisu mješavine ljudskih glasova i buke strojeva.

Foto Marin Smolčić

– Na selu uvijek ima posla ‘ko želi raditi. Osobito otkada sam u mirovini! Danas su nam na ranč došli majstori iz Smiljana jer treba popraviti i pripremiti tehniku za košnju trave i baliranje sijena. Na našem ranču držimo mnoštvo životinja: četrdesetak ovaca, kravu, jelene lopatare, magarce, pse i mnoštvo peradi. To je naše malo životinjsko carstvo. A ako nešto držiš, o tome se moraš i brinuti. Registrirao sam OPG koji se zove Velebit.

Prenijet ću ga na sina koji će ga registrirati za turističku djelatnost. Ovdje je predivna priroda, niti kilometar udaljena od Velebita. Pitate me nedostaju li mi Zagreb i njegov asfalt? Pa, malo da, malo ne. Ovdje u Lici vladaju drukčija životna pravila. Tišina i svježi zrak gotovo opijaju čovjeka. Ovih dana će sve mirisati od sijena. Sve ovo je ipak nešto posebno i čovjeku svakako vrlo važno, ističe Duško Ljuština koji je ovih dana u »svojem điru« i nema previše vremena za dulje razgovore.

Na rastanku ostaje starinski lički pozdrav…

– Želim ti svako dobro! Navrati k meni na rakiju!