SRB – Sve priče, reportaže i TV prilozi realizirani na prostoru zaleđa ovog podosta zabačenog ličkog mjesta u Zadarskoj županiji djeluju po onoj staroj poslovici »izvana gladac – iznutra jadac«. Žitelji Krčkog Brda zahvaljuju se novinarima na trudu, ali napominju metaforu po kojoj »niste ni trebali tako pomagati«.

Glava kuće obitelji Đilas je Radislav. Mama Biljana rodila je 11 djece. Žive od truda svojih ruku, daleko od blagodati civilizacije. Ustrajni su, složni i ne predaju se olako. Do obitelji Đilas smo željeli doći preko Mirjane Pualić, učiteljice iz Srba. Uzalud. Učiteljica nam je prenijela da se Radislav zahvalio na časnoj novinarskoj zamisli i zamolio da se o njima što manje piše. Detalje nam je prenijela učiteljica Mirjana.

Lopate za snijeg

– Đilasi se pomalo ljute na neke medije. Iz cijele priče se izdvoje one lijepe stvari, a zaborave najveći problemi. Sve je tamo lijepo, kako mediji prenose: janjci, kozlići, netaknuta priroda, čist planinski zrak, sloboda i zdrava sredina u kojoj djeca odrastaju. Od Srba do Krčkog Brda ima više od 10 kilometara makadamske ceste, skoro sve je uspon. Do tamo se dva puta mora prolaziti kroz BiH i svaki put otključavati, podizati, spuštati i zaključavati postavljene rampe. Ali ni to nije sve jer su pojedini dijelovi puta toliko strmi i oštećeni da je puka sreća kako se nije ništa ozbiljnije dogodilo i da netko nije stradao. A ako se dogodi, onda će biti kasno, a do sada nitko nije imao sluha za sva naša upozorenja i molbe da se taj put »ozbiljnije« sanira. Za zadnjega snijega Radislav i dvojica sinova morali su motornom pilom rezati i krčiti grane koje je snijeg odlomio i bacio na put. Bez lopata za snijeg se ne bi ni moglo proći. Malo je reći da je put do Krčkog Brda katastrofalan – rekla nam je učiteljica Mirjana Pualić.

Cesta se povremeno nasipava, ali prva jača kiša ukloni nabačeni materijal i ostaju tek usjeci, duboke rupe i lokve. Sanacija ubrzo postaje Sizifov posao koji košta. Od Đilasa troje djece idu u školu u Srb, dvoje u Gračac, a troje manjih su kod kuće s roditeljima. Ostali su srednjoškolci, neki već i rade. Škola u Srbu ima kombinirano odjeljenje s 11 učenika. Sve ovo može nekome djelovati medijski idilično, ali nitko ne računa situaciju u kojoj netko od mještana Krčkog Brda treba do liječnika u Gračac, u trgovinu, na posao, u školu… Uz put koji se samo tako naziva. Vukove i medvjede u ovu idiličnost ne ubrajamo.

Nema boljitka

Političari povremeno posjete žitelje Krčkog Brda. Da im zahvale na upornosti, »izraze svoju duboku zabrinutost zbog uvjeta u kojima se ondje živi« i s nasmiješenim licima malo nadahnu s obećajima o skorom boljitku. Koji nikako da stigne i na koji valja još malo pričekati. U vrijeme bivše države bilo je lakše samo to što nije bilo pogranične policije pa nitko nije mario za učestale prolaze ovom planinskom »nedođijom«.

Prije malo vremena jedan je postariji mještanin Krčkog Brda »uhvaćen« kada je bez propusnice išao u Srb. Zaboravio je sa sobom ponijeti propusnicu pa iako tamo živi, starinu je tada presrela hrvatska policija i 74-godišnjeg gorštaka oglobila s 3.000 kuna. ‘Ko mu je kriv što nakaradna i strma putina (nikako cesta) za Krčko Brdo prolazi kroz dvije države?!? Propisi su propisi, premda ponekad logika ondje »ne stanuje«.