PLITVIČKA JEZERA U okviru posjeta Hrvatskoj studenti stručne škole šumarstva Rimouski Département de technologie forestière iz Quebec-a prvi dan proljeća dočekali su u najstarijem i najljepšem hrvatskom nacionalnom parku. Ovom prilikom upoznali su se s prirodnim posebnostima, šumskim zajednicama i dominantnim vrstama drveća ovog zaštićenog područja.

Nekoliko je razloga za odabir ove destinacije, a svakako je prevldala činjenica kako je više od 4/5 površine NP Plitvička jezera prekriveno je šumskom vegetacijom. U Parku su zastupljene dvije vegetacijske zone: zona bukovih šuma i zona bukovo-jelovih šuma. Unutar ovih zona razvile su se šume crnog graba, šume crne johe, šume barske ive, smrekove šume i šume običnog bora. Grupa studenata iz Kanade u parku borave sa svojim mentorima, uz stručnu pomoć vodiča. Za pojašnjenje ukupnih dojmova kanadske ekipe upitali smo glasnogovornika ove ustanove Ognjena Borčića.

-Njihovi ukupni dojmovi mogu se svesti na staru definiciju kojom mnogi opisuju Plitvička jezera: „Nalazimo se u raju na Zemlji“! Vegetacija u ovom dijelu Like još nije niti blizu svoje biološke ekspanzije, ali je Kanađane iznenadila ljepota ovdašnjih jezera i slapova, bogatstvo flore i stupanj zaštite prirode. Pri tome nemojmo zaboraviti da su ti mladi ljudi stigli iz države koja obiluje šumskim bogatstvom, jezerima i rijekama. Drago nam je da su odabrali ovu ustanovu za obilazak i proučavanje, uz obećanja da će se opet morati pojaviti ovdje u privatnim aranžmanima, pojašnjava glasnogovornik Borčić.

Nakon održanog predavanja  o prirodnim posebnostima i bioraznolikosti šuma, studenti su sa mentorima Nadiom i Marcom posjetili i  mješoviti laboratorij u Znanstveno-stručnom centru „Dr. Ivo Pevalek“ i razmijenili iskustva i saznanja  o entomološkim vrstama koje su obuhvaćene stručnim monitoringom. Vremenski uvjeti omogućili su im obilazak Donjih jezera te plovidba elektrobrodom, još jednim detaljom koji potvrđuje visoke ekološke kriterije pri upravljanju ovim parkom.  Putovanje brodom preko preko najvećeg i najdubljeg jezera Kozjak, na kojem se nalazi i jedini otok Šefanijin, bio je u ozračju ushita i zadovoljstva kako ondje ne postoje tragovi ljudskih aktivnosti. Jedino što su se ondje vidjela jata vodenih ptica, čaplji, crnih liski i divljih pataka.

Nakon iskrcaja sa elektrobroda,  nastavili su  obilazak  prema vapnenačkom kanjonu Donjih jezera, uz duža zadržavanja budući bogatstvo vode i slapova  jednostavno ostavljaju bez daha. Donja jezera formirana su u uskom vapnenačkom kanjonu strmih obala, a čine ih jezera Milanovac, Gavanovac, Kaluđerovac i Novakovića Brod.

Od stručnih vodiča studenti su doznali kako su ujezerivanje vode omogućile sedrene barijere čija se starost kreće oko 6 000 – 7 000 godina. Fascinirala ih je špilja Šupljara, kao i činjenicama kako se u parku nalazi čak 114 zabilježenih speleoloških objekata. Špilje Vile jezerkinje, Šupljara i Golubnjača dodatno su zaštićene kategorijom geomorfološkog spomenika prirode još 1964. godine. U Rodića pećini kod Sertić Poljane i u Mračnoj špilji kod Donjih jezera pronađene su kosti špiljskog medvjeda, pa se ovi lokaliteti mogu smatrati paleontološki značajnim

Veliki slap bila je finalna lokacija obilaska parka u sustavu Donjih jezera. Nastankom se Veliki slap razlikuje od ostalih. Naime, dok su ostali plitvički slapovi nastali prelijevanjem vode iz jezera u jezero preko sedrenih barijera Veliki slap je nastao obrušavanjem potoka Plitvice. Bili su ovo dovoljno fascinantni podaci i vizure kako bi gosti iz Kanade poželjeli ostati živjeti u ovom dijelu Like.