SLAVICA – Tek godinu i pol dana staro ždrijebe na imanju obitelji Petrović u mjestašcu Slavica moralo je jučer biti uspavano jer su rane koje su mu noć ranije zadali vukovi bile takve da mlada lijepa životinja ne bi preživjela. Što se dogodilo, ispričala nam je Ivana Petrović na čiji smo poziv i došli u Slavicu, mjestašce smješteno u šumi nekih sedam kilometara od Fužina.

Užasna scena

– Kasno navečer probudilo nas je zavijanje vukova pa smo izašli van te krenuli prema dijelu gdje držimo krave i telad jer smo pretpostavljali da će vukovi njih napasti. Da bi ih nekako uplašili, počeli smo baciti petarde i u toj smo namjeri uspjeli, ali nismo bili svjesni da se čopor, odustavši od goveda, okrenuo konjima. Nažalost, ništa nismo čuli i tek ujutro, kad smo išli obići konje, naišli smo na užasnu scenu.

Ždrijebe koje smo kupili pred tri mjeseca i dali za njega 15.000 kuna te od njega očekivali puno kad je riječ o rasplodu, dočekalo nas je u teškom stanju. Scena je bila užasna. Ono je stajalo na nogama, ali je bilo izgriženo i na pojedinim dijelovima meso je s njega visjelo, a oštećena mu nije bila samo glava – priča Ivana, a njen otac Darko kaže nam kako njihov ranč na Slavici ima pedesetak goveda i 150 konja.

Ostane samo 20 posto

– Bavimo se uzgojem i prodajom, ponajprije kvalitetne hrvatske pasmine tzv. hladnokrvnih konja. Nažalost, od oždrijebljene ždrebadi ostane nam svega dvadeset posto njih živih jer sve ostalo pokolju i pojedu vukovi, a uz njih velike nam probleme rade i medvjedi te divlje svinje.

Rane na godinu i pol dana starom konju

Nastojimo se zaštititi, ali sve ograde, svi električni pastiri za većinu tih lukavih životinja ne znače ništa jer ih oni zaobiđu i naprave štetu koja je daleko, daleko veća od onoga što nam država plati za ubijenu životinju – govori Darko Petrović, dodajući kako on i njegova obitelj – supruga Irma, kći Ivana i sin Frane – već tri godine iz Podhuma u proljeće odlaze prema Slavici gdje su životinje na ispaši sve do zime. Ovo je, kaže Darko, raj na zemlji za uzgoj goveda i konja. Samo treba raditi, ulagati i, očigledno – zaštititi ih od vukova.

Nužna pomoć viših instanci

Nažalost, nedvojbeno je da će ova mučna i tužna priča sa Slavice imati svoj nastavak i to iz jednostavnog razloga što će vukovi vrlo brzo opet – ogladniti. Naravno, vukovi se ponašaju u skladu sa svojom prirodom i njima je za preživljavanje nužna hrana, a nje, očito, imaju na lokacijama poput ove na Slavici. Kao ugrožena životinjska vrsta vukovi su zakonom zaštićeni i njihov odstrel nije dozvoljen.

Protiv vukova i ostalih zvijeri koje su bogatstvo Hrvatske i Gorskog kotara nitko nema ništa, ali bi se uz brigu o njihovoj zaštiti, itekako trebala voditi briga i o zaštiti ljudi koji se bave stočarstvom i uzgojem konja. Naime, oni gotovo svi trpe velike štete od predatora pa je nužno što prije ovaj u goranskim okvirima sve istaknutiji problem podići na što višu razinu te pokušati pronaći bolje načine zaštite od postojećih koji nisu dovoljni. Jer, ako obitelj Petrović 80 posto ždrebadi »uzgaja« za vučji švedski stol, onda nešto u cijeloj toj priči nije u redu.