SNIMIO: VEDRAN KARUZA
Imamo školu, dječji vrtić, dve butige, tri frizerska salona, jedan kozmetički, ljekarnu, cvjetarnu, javni gradski prijevoz, i onaj autobusni i željeznički – pretpostavke za kvalitetan život su stvorene – govori Sandro Ladavac, predsjednik MO-a Jurdanići, jednog od četiri mjesna odbora u Jušićima
povezane vijesti
JUŠIĆI – »Gren va Jušići!«. Rečenica je koju su mnogi mladi ljudi pred dvadesetak, ali i više godina izgovarali u najavi večernjih izlazaka, posebno u doba maškara i karnevala. Jušići su nekoć bili »centar maškaranega sveta« – mjesto na kojem se vikendima ludo provodilo. Okupljalo se u Domu Jušići na maškaranim tancima, obilazile su se oštarije Omega, Cesarica, Julica i Olika. Danas je ta tradicija pusta i dalje »živa«. Iako više nema pusneh tanci, neizostavna je tradicija pobiranja jaja i zvončarskih pohoda. Jušići, na kojem djeluju čak četiri mjesna odbora (Principi, Vlahov Breg, Jušići Centar i Jurdanići) može se pohvaliti s čak dvije zvončarske skupine – Korensko i Vlahov Breg. U doba karnevala na smotrama nastupaju kao jedna grupa, no u selu, kako nalaže tradicija, svake godine jedna od skupina »napada« drugu – odnosno Korenšćani odlaze na Vlahov Breg ili obrnuto.
SNIMIO: VEDRAN KARUZA
Temelji te jake tradicije nisu uzdrmani, a novi ljudi koji dolaze živjeti u taj mirniji matuljski kraj, ujedno i jedno od najbližih naselja centru Matulja, rado prihvaćaju stare užance. Broj stanovnika u Jušićima u posljednjih deset godina ostao je praktički isti. Prema posljednjem popisu, u tom kutku Općine Matulji živi 838 stanovnika, odnosno dvadesetak manje nego 2011. godine. Ipak, predsjednik MO-a Jurdanići Sandro Ladavac kaže da Jušići »rastu«. Prisjeća se da je nekad u područnoj matuljskoj školi u Jušićima u razredu bilo po 12-13 učenika, a da danas u razredu sjedi po njih 25 pa područna škola u kojoj djeca pohađaju od 1. do 4. razreda broji stotinjak učenika.
Cijene nekretnina
– Generalno gledano, uvjeti za život u Jušićima su dosta dobri. Imamo školu, dječji vrtić, dve butige, tri frizerska salona, jedan kozmetički, ljekarnu, cvjetarnu, postoji javni gradski prijevoz i onaj autobusni i željeznički – i s te strane gledano pretpostavke za kvalitetan život su stvorene. Iako se prema posljednjem popisu stanovništva vidi lagan pad broja stanovnika, smatra se da danas postoji tendencija povratka ruralnim sredinama pa tako postoji i veliki interes za povratak u Jušići. Naravno, jedan od glavnih razloga povratka je i cijena nekretnina koja je daleko manja od onih u primjerice Rijeci i Opatiji. Ovdje se cijena »kvadrata« kreće oko 1.000 do 1.200 eura, što znači da za cijenu jednog stana u centru Rijeke, ovdje možete recimo kupiti kuću – rekao je Ladavac, ističući da su u Jušiće doselile i brojne obitelji iz Rijeke, ali i iz Slavonije.
Karmen »centar sveta«Žitelji Jušića ne idu u butigu, oni »redu kod Karmen« jer tako se zove trgovina mješovitom robom i njezina vlasnica koja u centru Jušića već gotovo tri desetljeća drži malenu butigu koja je na dohvat ruke mještanima. Butiga Karmen nije samo mjesto kupovine, već i mjesto druženja. Neki će reći da je ona »centar sveta«, svakog jutra tu se razmjenjuju prve informacije, poćakula se s trgovkinjama koje su na »ten radnen meste već čuda let« – s Ines, Renatom, Alenkom i Silvijom. Kako se u jednom dijelu trgovine nalazi i vinarija, prije pandemije običaj mnogih muškaraca u selu bio je tu doći na piće i zadržati se pred trgovinom u druženju. Danas, kaže Karmen Štemberger, toga više nema. |
Jušići su za mnoge idealno mjesto za nešto mirniji obiteljski život. Tako blizu, a opet tako daleko od gradske vreve, Jušići pružaju mir, zelenilo, a djeci prostor za igranje ispred kuća ili na dva dječja igrališta u naselju Rupnjak.
SANDRO LADAVAC SNIMIO: VEDRAN KARUZA
Ladavac kaže da se u mjestu vodi »klasičan seoski život«, da se ljudi najviše druže po privatnim konobama ili u kafićima kojih ne fali – na tom području rade čak četiri ugostiteljska objekta – već dobro poznata, kultna Omega, Črni mačić, nekadašnja Julica, Jadro, a nedavno je otvoren i Benin. Žitelji vrijeme nakon posla provode u svojim vrtovima, a u proljeće najčešće muku muče s divljači koja im razruje obrađene površine.
Liječnik i mesnica
– Najviše nam fali, posebno starijem stanovništvu, neka vrsta dnevnog boravka za osobe treće životne dobi. Takav je prostor trebao biti u zgradi bivše ambulante u Jušićima. Međutim, do danas nije ništa realizirano, a prostor i dalje stoji devastiran i sve propada. Jedan od problema je i loša prometna signalizacija prema školi u Jušićima, na cesti prema Rukavcu, gdje se dosta brzo vozi. Neophodno bi bilo ucrtati pješački prijelaz, a i na neki način usporiti promet tom cestom. Trenutno povremeno do urbanih sredina putujemo sporije i zaobilazno zbog radova na novom čvoru za autocestu, ali ta naša trenutna »žrtva« u budućnosti će nam skratiti vrijeme putovanja. Dom Jušići također je jedan od objekata u koji bi trebalo uložiti i prenamijeniti ga za društvene potrebe. Prije pandemije koronavirusa jedna je grupa mladih Korenšćana pokušala tom prostoru udahnuti novi život, što je bilo i relativno uspješno. Nije da je dom kao nekad za maškaranih tanci »pucao po šavovima«, ali bio je to mali pomak nakon jednog zatišja – rekao je Ladavac.
Jušići su nekad imali i liječnika, no s otvaranjem zdravstvenog centra u Matuljima koji je udaljen samo dva-tri kilometra, takve potrebe više nema. Stanovništvo se ne žali zbog te promjene, ali se žali što u mjestu više nema mesnice.
– Imamo puno tega, ali nemamo se. Bankomat nimamo, ribi nimamo, ni mesnice nimamo. Nisu Matuji predaleko, al je sakakoveh judi – starejih, i ki voze i ne voze. Kupil bin kojiput malo mesa, a onda moran z ten opteretit mlaje, a oni delaju i nimaju vremena. Kako je živet ovde? Ma mora bit lepo kada su mi se si zadržali, i hćer i unuci. Mi ne bežimo nikamo od tu, ali nekad je ovde bilo više zabave – rekao je umirovljeni građevinski limar, starosjedilac Jušića Ivo Kinkela, poznatiji pod nadimkom Antak, koji dane provodi u svom vrtu, kako kaže – »va lehe kopan, stalno je dela okol kući«.
IVO KINKELA
