
Marijan Urbanc, svima puno poznatiji po nadimku Ujo, na kraju ove ljetne sezone obilježio je dva desetljeća konstantnog rada
povezane vijesti
Kraj ove turističke sezone za Marijana Urbanca, svima puno poznatijeg po nadimku Ujo, značio je i obilježavanje dva desetljeća konstatnog rada, točnije vožnje kočije koju Fužinama i obalom jezera Bajer vozi njegov Lisac. Ideja o vožnji kočijom javila se, govori nam Ujo, od strane tadašnjeg načelnika Općine Fužine Marinka Kauzlarića Fosa, a brzo ju je prihvatio i u stvarnost pretvorio tadašnji direktor TZO Fužine Marinko Jakovljević. Tako su dva Marinka zaslužna za pokretanje Ujota, koji je cijeli radni vijek proveo kao cijenjeni furman u »Hrvatskim šumama«, turizmu. Iza njega je, kaže, i više od dvadeset godina vožnje kočije u društvu svog najdražeg Lisca.
Sezona ima 12 mjeseci
– Polako smo mi s tom idejom krenuli još tamo 2003. godine, ali službeno je to bilo 2005. godine. I eto, tjedan po tjedan, mjesec po mjesec, godina po godinu i prošlo je punih dvadest godina kako moj Lisac i ja vozimo goste po Fužinama. A kaj da ti rečen? Prošlo je to brzo i prebrzo. Meni znaju prići ljudi, najčešće žene s djecom, pozdrave me, a onda djetetu kažu kako su se s ovim barbom i njegovim Liscem vozile kad su bile djeca s isto godina koliko oni sada imaju. E, da…, tu vidiš koliko sam ja već dugo »u akciji«, govori Ujo dodajući kako voli popričati s gostima, pitati ih kako su, odakle su, a posebno voli djecu jer vidi da oni jako vole Lisca.
– Sezona traje praktično cijelu godinu, a najjača je od lipnja do kraja rujna. Radi se svaki dan, a najviše posla je za razne blagdane i vikende. Za takve prilike se mi posebno sredimo. Kočija mora lijepo izgledati, Lisac mora biti tip-top, a i ja moram biti na toj razini. Inače, imam ja i saonice pa znam i zimi voziti kad ima snijega i kad sanjke mogu na cestu, ali je to jako rijetko. Ma, neka mene samo posluži zdravlje pa ćemo Lisac i ja potegnuti još koju godinu, a možda ovakav članak napravimo i za pet godina jer bi bilo lijepo dočekati i obilježiti četvrt stoljeća Lisca, mene i naše vožnje Fužinom i uz obalu Bajera. Imam ja već koju godinu i za sada još mogu i još uvijek uživam u ovom poslu. No, volio bih da netko nastavi ovaj moj rad. Ja bih mu pomogao i obučio ga svemu. Nadam se da će se naći netko tko voli konje i tko voli raditi s posjetiteljima… Ja bih volio da to možda bude i žena. Pa zašto ne bi imali u Fužinama kočijašicu, kaže Ujo koji nam je ispričao i niz zanimljivosti vezanih uz svoj posao. Najkomičniju priča vezana je uz bivšeg minista Božidara Kalmetu.
Snađi se, Ujo!
– Ma znaš bila je neka općinska fešta i došao je kao predstavnik Vlade RH Kalmeta pa sam prema špilji Vrelo vozio njega i još njih dvoje-troje. Imali su neko vino sa sobom te u toku vožnje malo i pili. A cesta je već duže vremena bila loša i puna rupa pa sam ja, jer je Kalmeta bio glavni za ceste, pratio cestu i čekao priliku kad će oni nagnuti iz boce. Kad bih vidio da će se to dogoditi ja bih namjerno »pogodio« rupu pa bi se vina i prolilo. I tako, kad smo se vratili ja ih pustim kraj »Bitoraja« i poslije mi je Fos (Marinko Kauzlarić, načelnik Fužina) rekao kako je Kalmeta za ručkom rekao i naredio podređenima da se cesta prema Vrelu mora hitno popraviti, govori Ujo.
Tijekom razgovora je Ujo, a ima na to pravo jer je dva desetljeća dio turističke ponude Fužina, iznio i neka svoja razmišljanja o turizmu
– Puno su Fužine napravile, ali mislim da smo malo skrenuli u zadnje vrijeme. Ne znam i nije mi jasno zašto je brodić s Bajera premješten na Lepenicu. Ipak je do tamo teže doći i mnogi i ne idu u tom smjeru. Nije mi jasno ni zašto autobus ne stane u centru Fužina već goste vozi na željezničku postaju odakle se oni onda vraćaju u Fužine. Nije mi drago da je ukinut onaj Ljetni karneval jer je bio jako dobar, zanimljiv i odlično posjećen, rekao nam je Ujo kojeg do kraja ove godine s Liscom i njihovom kočijom možete vidjeti svakog vikenda u Fužinama i provesti se s njima uz Bajer. Ako to još niste učinili, potrudite se. I bit će vam lijepo i ugodno, a sigurno ćete saznati i koju zanimljivu »štoriju«, jer toga kod Ujota uvijek ima.

Foto Marinko Krmpotić
Fužinski brend
– Liscu bi trebalo dignuti spomenik jer je on postao kako to kažu, brend Fužina. Kad kažeš Fužine, mnogi odmah pomisle na Lisca, kočiju i Ujota. Pa ni mene nitko ne bi znao da nema Lisca! Mene svi znaju jer znaju Lisca i našu kočiju! I zato mi je drago da ćemo ja i Lisac biti dio fotografija na Šetnici Kreše Golika, kaže Ujo o kojem je, uz brojne priloge na TV-u, radijskim postajama i novinama, snimljen dokumentarni film »Posljednji kočijaš« koji su snimili Rasim Karalić i Filmska družina Kreše Golika iz Osnovne škole Ivanke Trohar iz Fužina.

Foto Marinko Krmpotić
Lorena i Patricija
Poseban ponos Marijanu Urbancu Ujotu su njegove unuke Lorena i Patricija.
– Lorena jako voli životinje, posebno Lisca. Nažalost, ima alergiju na konjsku dlaku pa ne smije puno biti s njim. No, možda ta alergija prođe. Patricija je nedavno osvojila brončanu medalju na Europskom prvenstvu u sanjkanju na prirodnim stazama i to je veliki uspjeh za koji sam je nagradio ručkom. Možda se nešto sada promijeni u odnosu prema tom sportu, rekao je Ujo.
Poznati »iza repa« Liscu
Ujo i Lisac su, između ostalih, vozili Milana Bandića, Damira Miškovića, Matjaža Keka, Slavka Linića, ministra Božidara Kalmetu… O svakome od njih Ujo ima neku anegdotu. Primjerice, Bandić mu je rekao kako su on i Lisac glavne figure Fužina. Miškoviću i Keku je Ujo savjetovao da u ekipu obavezno uzmu goranske dečke (Ivana Mancea i Daria Kneževića) jer su pravi ratnici. Legendarni trener Rijeke Matjaž Kek Ujota je, zbog prezimena, zvao Slovenac ali mu je Ujo dokazao kako nije Slovenac.