Zadnji dan siječnja i prvi dani veljače 2014. godine ostaju urezani u sjećanje svakom stanovniku Gorskog kotara, kao i svima koji su tih dana morali put ovog planinskog dijela Hrvatske. Naime, ledena kiša koja je tih dana zasula sve dijelove Gorskog kotara doslovce je ledom okovala sve – šume, livade, naselja, prometnice…, sve, baš sve bilo je pod teškim naslagama leda. Naravno, opterećenja su bila prevelika i krenulo je ono što struka naziva – ledolom.

Najprije su počela pucati i rušiti se stabla drveća, potom električni vodovi, stradale su zatim i kuće, zgrade…, jedom riječju stanje je bilo vrlo dramatično. Štoviše, svako putovanje bilo kojim dijelom Gorskog kotara tih je dana nudilo apokaliptične prizore bliske ratnim razaranjima, a o obimu štete možda ponajbolje govori podatak da je u ta četiri dana uništeno 400.000 kubika drvne mase, odnosno cijeli jedan godišnji etat delničke podružnice Hrvatskih šuma! Dakle, u četiri dana ledena kiša »posjekla« je onoliko šume koliko u cijeloj godini sruše svi sjekači Gorskog kotara i Hrvatskog primorja!

Foto Marko Gracin

Živjeti i raditi u to vrijeme bilo je iznimno teško svima, pa i novinarima koji su imali itekako odgovoran zadatak obavještavati javnost o svemu što se tada događalo. Upravo stoga odlučili smo se prisjetiti tih mračnih i ledenih dana riječima nekih od novinara koji su svjedočili toj ledenoj apokalipsi. Jedan od njih bio je i Nenad Lučić, novinar HRT-a koji godinama izvještava s goranskog područja za Radio Rijeku, odnosno HRT. UZ napomenu kako je Gorski kotar tijekom proteklog desetljeća pogodilo nekoliko prirodnih i elementarnih nepogoda, Lučić naglašava kako tu ledenu kataklizmu iz siječnja i veljače 2014. godine osobno doživljava jednim od većih izazova u karijeri.

Foto Marko Gracin

– Suočavanje s rušilačkom i surovom snagom prirode, nestancima struje, telefona i interneta ubrajam u rijetke situacije kada sam u svom novinarskom radu na trenutke pomislio da neću moći redovito izvršavati svoje poslovne obaveze. Tad sam prvi i jedini put tijekom tridesetogodišnjeg obavljanja posla u izvanrednim vremenskim uvjetima zatražio i iz Radio Rijeke dobio ispomoć svojih kolega novinara Damira Pjace i Josipa Krmpotića, kao i tehničara Damira Milčića, te, nažalost, danas pokojnog Kristijana Smokvine. Dane, poput subote 1. i nedjelje 2. veljače 2014, pamtim kao datume kad gotovo da i nije bilo dobrih vijesti, a svaka je informacija sugerirala kako se situacija doslovno iz sata u sat drastično pogoršava te kako se ljudi, čak i uz korištenje suvremene i teške mehanizacije sve teže nose sa surovom i rušilačkom snagom prirode.

Foto Marko Gracin

Tijekom subotnjeg predvečerja sve su se ralice sa stare ceste Rijeka – Zagreb povukle u baze, jer stabla su na kolnik počela padati toliko učestalo da je sigurnost vozača bila ozbiljno ugrožena. Za cestare, vatrogasce i druge interventne službe motorna pila postaje najčešće korišteni alat, a do Gorskog kotara se iz priobalja u nedjeljno jutro nije moglo ni autocestom, jer se na kolnik kod čvorišta Vrata srušio kabel dalekovoda. I taman kada sam pomislio da, kao nekih davnih zima, vlakovi neće zastati, primio sam dojavu o potpunom prekidu željezničkog prometa na pruzi Rijeka – Zagreb te putnicima iz zastalih vlakova koji su noć proveli na kolodvorima u Vratima i Delnicama.

Foto Marko Gracin

Otišao sam do njih pješice, no povratak s delničkog kolodvora se nakon samo pedesetak prehodanih metara nizbrdicom pretvorio u pravu noćnu moru. Sjeo sam na cestu i uspio otklizati do glavne prometnice, na kojoj je, uz učestalo posipavanje, ledena kora ipak bila malo prohodnija.

Život na agregatima

Nakon svega, tijekom nedjeljnog predvečerja od uvijek susretljivog voditelja Ispostave HEP-a u Skradu Vlatka Horačeka doznajem najgoru moguću prognozu – u večernjim bi se satima nedjelje Gorskom kotaru mogao dogoditi potpuni elektroenergetski kolaps. Apokaliptične najave su se vrlo brzo doista i ostvarile jer goransko je područje, prvi i jedini put nakon 90 godina i početaka elektrifikacije u potpunosti ostao bez struje! Utihnuo je i program lokalnog Radija Gorski kotar, pa iz vozila delničkih vatrogasaca, koje kruži zaleđenim i opustjelim gradom, dopire glas radijske voditeljice Slavice Kljaić koja obavještava da će goranski radni tjedan sutradan započeti bez nastave u školama… Nedjeljna je večer ipak donijela tračak ohrabrenja.

Foto Marko Gracin

U Delnicama je iznova nakratko uspostavljena opskrba strujom. Taman toliko da sam mogao montirati i prije 22 sata poslati reportažni prilog za Kroniku dana Hrvatskog radija, a nedugo potom opet potpuni mrak…

Foto Marko Gracin

Ponedjeljak je donio kratkotrajno ohrabrenje. Počeli su pristizati agregati te iznova krenuli autobusi na relaciji Rijeka – Zagreb, no ljudi su u goranskim naseljima još uvijek zbunjeni. Tri četvrtine goranskih kućanstava nema struje, radijskog, ali ni telefonskog signala, a time ni pouzdane informacije koliki su razmjeri ledene kataklizme koja ih okružuje. Situacija je to u kojoj manjak informacija potiče tisuću pitanja prožetih strahom. Ipak, ohrabruje saznanje da iz cijele Hrvatske, uz ostalu nužnu pomoć, dolazi sve više montera Hrvatske elektroprivrede. Neopisiv je osjećaj novinara kada nakon tri dana redom loših, možeš napisati i poneku dobru vijest, koja sugerira da se višednevnim nevoljama ipak nazire kraj.

Foto Marko Gracin

Iz dana u dan uvjeti novinarskog rada na terenu postajali su sve lakši, a loše vijesti o rastućim nevoljama i problemim, pomalo su počele ustupati mjesto informacijama o postupnoj normalizaciji života. Međutim, istovremeno se počelo i s iznošenjem prvih i okvirnih procjena ukupnih šteta od ledene kataklizme, a one već tad nisu zvučale nimalo obećavajuće. U Gorskom kotaru je tijekom nepunih tjedan dana sustav Hrvatske elektroprivrede pretrpio najveće mirnodopske štete nakon stvaranja samostalne države, a posljedice nastalih oštećenja na šumama, neće se osjećati samo godinama već i desetljećima. Ukratko – ne ponovilo se, rekao je Nenad Lučić.

Stablo na stablu

Za prisjećanje na dane ledoloma zamolili smo i iskusnog HTV-ovog tekevizijskog novinara Darka Santinija koji nam je o prvom danu ledoloma i priči koju je doživio u društvu ostalih članova TV ekipe, Zdravka i Domagoja Dugića, rekao:

Foto Marko Gracin

– Cestom preko Gornjeg Jelenja krenula je ekipa Civilne zaštite i ostali novinari, a mi smo se opredijelili do Gorskog kotara doći s južne strane, preko Plasa i Zlobina jer smo se nadali da će s te strane to možda biti i lakše. No, brzo smo se uvjerili da baš i nije tako. Već od Plase prema Zlobinu vidjelo se da će biti puno problema, a od Zlobina prema Fužinskom Benkovcu to se itekako potvrdilo. Baš kod tog mjestašca, inače prvog goranskog naselja s primorske strane, postao sam svijestan razmjera katastrofe jer sam prvi put u životu vidio kako se dvadesetak metara visoko stablo zbog ogromnih količina leda na njemu krši poput šibice i pada na tlo.

Foto Marko Gracin

U Fužinskom Benkovcu morali smo i stati dok nam vatrogasci nisu oslobodili cestu od napadalih grana, a svjedočili smo i molbama stanovnika tog naselja koji su od vatrogasaca tražili da im sruše stabla koja su rasla blizu kuća jer su se, logično, bojali da ne dođe dio rušenja na krovove i kuće. Nakon što su vatrogasci odradili svoje krenuli smo prema Fužinama te vozili vrlo oprezno nastojeći se držati dijelova ceste udaljenih od drveća. Morali smo dva puta stati te sami ukloniti s kolnika dva srušena debla, a kad smo se napokon uspjeli probiti do Fužina tamo smo shvatili da nam je kamera »crkla«.

I lijepo i grozno

Ipak, ono što je snimljeno bilo je sačuvano i te smo zaista dramatične i vrhunske snimke odmah po povratku u Rijeku obradili te smo prvi od TV postaja imali vijesti o strašnom ledolomu koji smo potom pratili i narednih dana. I danas kad idem u Gorski kotar sjetim se tih dramatičnih dana, a razmjeri štete na mnogim su mjestima vidljive i danas što najbolje svjedoči o snazi nepogode koja je tih dana tako snažno udarila na područje Gorskog kotara, rekao je Darko Santini.

Onaj koji je ledolom »spremio« u izložbu, fotoreporter je Novog lista Marko Gracin. Njegove naoko prekrasne, a porukom grozomorne fotografije u nizu reportaža s terena dopunila je riječima kolegica Slavica Mrkić Modrić. Upitavši ga za sjećanje na te dane kazao je:

Foto Marko Gracin

– Prvi dan probili smo se gotovo do Čabra i skoro poginuli od jednog stabla koje je palo točno ispred automobila, drugi dan bili smo na mrkopaljskom području, a treći na onom fužinarskom. Ono što ću cijeli život pamtiti to je zvuk pucanja koji je ritmično dolazio sa svih strana. Upitao sam Mrvu – što je to, a ona odgovorila – to šuma plače.

Ako pakao postoji…

I potpisniku ovih redova ledolom je bio iskustvo koje ne želi ponoviti, ali koje itekako čovjeka uči tome što si i tko si u odnosu na prirodu. U tren oka nestala je sva sigurnost i zavladala potpuna neizvjesnost. Nestalo je struje i ne zna se kad će opskrba enegijom biti opet osigurana. Ne rade dućani jer je opskrba namirnicama prekinuta. Veći dio Gorskog kotara odsječen je od svijeta, čak i Delnice kao središnje naselje! Kako se grijati? Kako raditi svoj posao? Iz riječkog uredništva stiže pomoć od Slavice Mrkić Modrić koja pomaže tekstom, a Marko Gracin radi briljantne fotografije koje će kasnije biti pretvorene u dojmljivu izložbu. Paradoksalno je da prva dva dana njih dvoje mogu na teren u Gorski kotar, a ja iz Delnica ne mogu niti mrdnuti jer su i službeni i moj automobil okovani ledom. U trenutku kad Delnice ostaju bez struje uzimam čekić i sjekiricu i tučem led s automobila da bih uopće u njih mogao ući i uključiti grijanje koje će pomoći otopiti led. Kolega Lučić i ja potom smo cijele dane na terenu, a posjet bilo kojem dijelu Gorskog kotara zaista podsjeća na ratno doba. Moraš paziti kako voziš, ne zbog granatiranja, već zato što ti na goranskim cestama svaki trenutak stablo može pasti na automobil. Pogled na već jako uništenu šumu budi tugu, a kad stigneš u bilo koje goransko, inače lijepo mjestašce, teško je ne osjetiti očaj jer je sve razrušeno, tužno, ledeno i sivo. Ako pakao postoji, onda je vrlo sličan onome kako je Gorski kotar izgledao tih prvih dana veljače 2014. godine.

Foto Marko Gracin

Profiteri

Nenad Lučić kaže kako i u takvim situacijama postoje neobične, pa čak i pomalo komične priče.

– Mislim na onu o simpatičnom vozaču kamiona, koji je, nastojeći do Čabra čim prije dopremiti veliki agregat, pri polasku na put zanemario jednu »sitnicu«. Naime, kroz ledom i snijegom prekriveni Gorski kotar krenuo je bez zimskih guma! No, deset godina nakon ledoloma pamte se i one, nimalo simpatične priče o tome, da su pojedini trgovci na pojačanu potražnju za agregatima reagirali dvostrukim povećanjem cijena!