Sudeći po najavama plasiranim krajem prošle i početkom ove godine, ova bi 2023. Goranima morala i trebala biti bolja no prethodna 2022. Naime, na sjednici Županijske skupštine, održane u rujnu u Ravnoj Gori, Gorskom kotaru su u naredne tri godine obećana 54 milijuna kuna (18 po godini), a Nova je 2023. počela još ljepšim obećanjem Ministarstva regionalnog razvoja, koje također za isto to razdoblje dodaje državnih i europskih 7,1 milijun eura, što je u kunama otprilike isto kao i najavljena županijska svota.

Dakle, u razdoblju od 2023. godine pa do 2025. godine – s naglaskom na 2024. i 2025., jer bi ova 2023 trebala biti u znaku kandidatura za ta sredstva – Goranima će na raspolaganju biti oko 14 milijuna eura, iliti, po kunama koje još ne možemo zaboraviti, oko 110 milijuna kuna. Nije malo. Definitivno nije malo, pogotovo ako se uzme u obzir da spomenuti milijuni eura stižu iz samo jednog ministarstva i županije. Dakle, moguće je – gotovo i sigurno – da će ta svota i rasti.

No, ono što je sada iznimno bitno je kako će se taj novac raspodjeljivati. Ne dovedu li ta obećana sredstva do razvoja – a to prije svega znači rasta broja radnih mjesta i rasta općeg standarda – onda će to biti u vjetar bačen novac, odnosno novčana »isporuka« u koju se krenulo kako bi se umirile sve češće i potpuno opravdane kritike goranskih čelnika (i Gorana općenito) prema županijskoj i državnoj politici koja, dojam je, ovaj planinski dio Hrvatske najčešće podržava samo deklarativno, a ne suštinski. Drugim riječima, i pred županijom i pred Ministarstvom regionalnog razvoja sad je – nakon obećane dodjele spomenutih sredstava – još jako puno posla vezanog uz oplemenjiivanje i svrsishodno korištenje tog novca.

Kod županijskih sredstava problem bi mogao biti nepostojanje kvalitetnih kriterija. Raspodjela po sustavu svima isto – a tome su u Županiji najskloniji jer onda ne treba puno razmišljati – u svojoj osnovi je nepravedna jer će mali (općine) dobiti puno, a veliki (gradovi) malo pa bi se moglo dogoditi da veliki neće biti u stanju realizirati itekako potrebne projekte, a mali će, čast iznimkama kojih ima, »izmišljati« sadržaje i projekte kako bi opravdali dodijeljena sredstva. Uz kvalitetnije kriterije tu se kao svojevrsna obveza – želi li se novce ulagati kvalitetno – nameće i potreba stvaranja stručnog županijskog tima koji bi vodio brigu o ravnomjernom razvoju Gorskog kotara i kvalitetnom korištenju sredstava izdvojenih iz županijskog proračuna. Kod državnih sredstava problema u raspodjeli ne bi trebalo biti jer se od goranskih općina i gradova traži da sami prijave projekte. Pa ako zadovolje kriterije, dobit će novce.

Problemi, ustvari, počinju kad se novac dobije. Jer, kako i stoji u objavljenom pozivu, država osigurava 80 posto, a 20 posto mora naći lokalna samouprava. A tih 20 posto je za većinu općina i gradova jako puno. Primjerice, uspije li netko u kandidaturi za najvišu svotu – milijun eura – sam mora osigurati 200.000 eura. To je oko 1,5 milijuna kuna. A izvorni proračun, primjerice, Lokava je oko 4 milijuna kuna. Brod Moravica i Skrada još i manji… Dodamo li tome da će ove godine u projekt švicarsko-hrvatske darovnice vezane uz poboljšanje sustava vodoopskrbe i odvodnje ući Lokve, Mrkopalj, Ravna Gora i Skrad, te da je tu riječ o milijunima eura za čije korištenje općine moraju osigurati 10 posto, onda je jasno da će veliki dio posla goranskih načelnika i gradonačelnika biti vezan uz to kako osigurati sredstva za sufinanciranje ovih velikih projekata.

No, budimo realni, sve su to – slatke brige! Puno bi teže bilo da novca nema! Sad će ih, čini se, biti pa ne treba cmizdriti i bojati se, već hrabro pokušati iskoristiti priliku i izboriti se za ulaganja. Pritom bi, posebno kad je o struci i znanju riječ, itekako dobro došla županijska i državna pomoć. Štoviše, takav oblik pomoći vezan uz točno određeno planirano ulaganje u razvoj ovog planinskog dijela Hrvatske bio bi prava nadogradnja donesenih odluka o pojačanom financiranju lokalnih goranskih samouprava. Dođe li do toga, onda će doći i do ostvarenja onoga što stoji u nazivu programa spomenutog ministarstva – gospodarske i društvene revitalizacije Gorskog kotara. U suprotnom za tri-četiri godine zbrajat ćemo promašaje i žaliti jer nisu iskorištene dobre prilike. Odgovornost je, dakle, sada na svima. Ne samo na Goranima, koji trebaju iskazati odlučnost i hrabrost, već i na onima koji osiguravaju spomenuta sredstva i odgovorni su za njihovu što kvalitetniju realizaciju.