Obitelj Šporčić, iz ulice Matika jedna je u nizu od četrdesetak obitelji u toj ulici, poznatoj po lijepim kućama i još ljepšim vrtovima. A ono što je najljepše u cijeloj priči jest da su svi jedni drugima zdušno pomagali pri svakom većem poslu oko gradnje kuće, jer su nekako svi istodobno počeli graditi. Bilo je to, naime, naselje u začetku, pa su mu dali i prigodno ime Matika, što na domaćem znači motika.

I tako su svi oni, vrijednim radom i nesebičnom pomoći susjeda, danas primjer dobrog suživota u prekrasnom kraju. Zlatica i Antun sada svoju mirovinu provode uglavnom u svom vrtu, okruženi susjedima s kojima dijele mnogo zajedničkih i lijepih trenutaka iz mladosti.

Njihov vrt je već dobivao nagrade za najljepšu okućnicu i to 2000. i 2006. godine od TZ-a Brod Moravice i 2007. u projektu »Volim Hrvatsku«, kada je osvojio prvo mjesto u akciji »Zeleni cvijet« u kategoriji najuređenije okućnice u PGŽ-u. Čak je i nevjesta Martina iz ove iste kuće, prije pet godina dobila priznanje za najuređeniji balkon. Pune ruke nagrada, ali i pune ruke posla. Srećom, ova obitelj voli raditi.
– Oboje volimo raditi u vrtu, a suprug osim težih poljoprivrednih poslova zna raditi i sa drvom, pa je on napravio ovu sjenicu, pohvalila je Zlatica svog Antuna, s kojim je u braku već 52 godine. Recept? – Strpljenje, dobra narav i tolerancija, reći će ona.

Šporčići su najprije 20 godina živjeli u HEP-ovom stanu u Skradu, jer je Antun radio u HEP-ovom pogonu Skrad, ali kako je on znao sve raditi, došlo je vrijeme da se iskušaju na nečem većem. Njegove kolege su baš u to vrijeme počeli graditi kuće u ovoj ulici, pa su se i njih dvoje odlučili tu sviti novo gnijezdo.

– Ovdje nam se odmah jako svidjelo, bilo je osunčano, krasno, a bili smo okruženi dobrim ljudima koji su isto tako počinjali od temelja, svi mladi, zdravi i spremni pomoći, prisjeća se Zlatica. Sada više nisu tako mladi, pa ponekad malo i leđa zabole, jer se sve mora ručno prekopavati, a ima se i što na 3.000 četvornih metara, kolika im je okućnica, ali barem mogu uživati u plodovima svoga rada sada kada su u mirovini. Zlatica je sa završenom Ugostiteljskom školom 10 godina radila u »Zelenom viru« i u hotelu u Skradu, a posljednje 22 godine u Poreznoj upravi i u općini Delnice, a Antun je svih 45 godina odradio u HEP-u kao elektrotehničar.

– Sada najviše volim raditi sve što je vezano uz prirodu, njegovati voćnjak, povrtnjak, a najviše sam ponosan na svoju staru sortu rajčica koja evo, odlično uspijeva na otvorenom i na naših 560 m nadmorske visine. Istina, puno je truda oko njih, morate ih svaki dan obilaziti i svaki listić provjeriti. Rajčicama osim puno sunca treba i jako puno vode, a mi imamo zalijevanje »kap po kap« i otuda uspjeh. Jednom sam izmjerio plod rajčice od 830 grama, ali ove godine je u početku bilo hladno i rajčice su već u startu zaostajale u rastu, pa se činilo da od njih ništa neće biti. Srećom, poslije su se »trgle«, priča Antun, koji od svih vrtlarskih radova najviše voli uzgajati povrće. Koristio je gnojivo od uzgoja gljiva i kaže kako je vrlo zadovoljan kvalitetom. Prije su u povrtnjaku i za cvijeće koristili gnoj od domaćih kokoši koji je, kaže, najbolji, ali se strogo mora paziti na omjer, jer je prejak.

Nije lako na ovoj klimi i nadmorskoj visini uzgojiti povrće, ali Šporčići se služe jednim korisnim trikom. Sve malo ranije posiju i posade, pa onda na to stave bijelu agrofoliju, ali ostave je labavo da biljke ispod nje mogu nicati i rasti. Biljčice odlično izrastu, zaštićene od zime, a nema čak ni korova, odali su nam tajnu svog uspjeha.

U ukrasnom dijelu vrta ima naravno, i cvijeća i crnogorice i to svuda oko kuće, ali to se nekako podrazumijeva za toliko nagrađivanu okućnicu. Zlatica nam kaže kako ona tu uživa i, kad je zbog nečega zabrinuta, tu otjera sve brige, jer tu joj je lijepo. A nama je kod njih također bilo jako lijepo, što zbog vrta i ugodnog razgovora, to i zbog goranskih specijaliteta koje su nam ponudili, a među kojima nije izostao čuveni goranski nadjev ili želodac po moravički. Kako je recept za njega poduži, odlučili smo se na kraći recept jednako egzotičnog goranskog specijaliteta, pa još i ljekovitog Zlaticinog sirupa od bazgovih bobica:

Duboki tanjur crnih bazgovih bobica staviti u 1,5 l prokuhane tople vode, dodati 1 dkg limuntusa i ostaviti da odstoji 24 sata. Nakon toga dobivenu tekućinu treba propasirati, dodati joj 80 dkg šećera, 1 vanilin šećer, pa sve prokuhati i ohladiti. Može se piti ujutro natašte po pola decilitra najviše.