DELNICE – Ante Starčević, Nataša (Muvrin) Šepelj, Darko Rački, Nada (Komočar) Glad, Đurđa (Štanfelj) Pleše, Marko Balen, Tatjana (Kezele) Vujinović, Dragica Majnarić, Jagoda (Majnarić) Randić, Vitomir Pleše, Tatjana (Nikola) Tomac i Josip Jauk ovogodišnji su nastavljači maturalnih nalaženja generacije koja je 1964./’65., ispraćena razrednikom prof. dr. Antom Sekulićem, iz svoje gimnazije krenula ususret svojim životima. Zadnje lipanjske subote dosadašnju je tradiciju susretanja 57. put nastavilo 12-ero bivših đaka, odnosno četvero novopridošlih u odnosu na lanjsku godinu kad ih se svega osmero odazvalo obljetničarenju. Rekoše, strahujući od korone, možda..? Tih je 12-oro ovogodišnjih inače naraštaj spomenutog godišta koji uz petero živih, a nikad dolazećih, uz nažalost sedmero pokojnih (Rajka Čop Pleše, Biserka Crnković Popovski, Miljenko Jelinek, Ivka Mihelčić Volf, Ratomir Rački, Živko Majetić i Marija Jakljević Tomac), ima i ostatak od 15-ak povremeno dolazeće-izostajućih koji vjerojatno još imaju mogućnost doći na novi maturalni susret iduće godine. Jer… » život je dobar kad si sretan, ali je mnogo bolji kad su drugi sretni zbog tebe.« Ako nikada sada znamo da smo uz obitelj i ostale bližnje uzajamno bili najpovezaniji u đačkim danima, onda kada smo tako iskreno vjerovali u snagu nježnosti i dobrote, u kojima smo jednako bili podređeni međuprihvaćanju kakvi bili bili. U vremenu, koje nam je jednako udahnjivalo vjeru u vječnost prijateljstva, smijeha, šale i time nas snažilo, naučilo lekciju prijateljstva kakvo gradi školska klupa, učionica i razredna zajednica. Zar mi dolazeći tome ne svjedočimo?

– Meni je svaki susret draga obveza, radost i veselje. To je vrijeme u kojem krenemo od onih školskih imena, svojih i onih za naše profesore, preko školskih satova, viceva, simpatija… Lijepo mi je nazdraviti svima s kojima se najsrdačnije susrećem, na to nam dolazi zajednički ručak, salve veselog raspoloženja i šala, obavezno fotkanje za uspomenu i »novine«, ističe Darko Rački.

Od početka organiziranja susreta uvijek se uključuje i kao organizator, i kao sudionik pa (pomalo žalosno, pomalo ljutito) primjećuje kako ne razumije one koji su zdravi i pokretni, koji su na koncu u Delnicama, zašto ne dolaze. A Vitomir, Josip i Marko dodaju da je ipak malo previše takvih iz inače po svemu dobre generacije, zato će se svima dati neopravdani sati. Ako dođu iduće godine, ta će se sankcija anulirati, dodao je Ante.