DELNICE  Knjigom “Hvala vam za Lučice” bivši delnički gradonačelnik Ivica Knežević oteo je, kako i sam kaže, zaboravu pojedinosti vezane uz rad i razvoj nekadašnjeg velikog drvno-industrijskog kompleksa u Lučicama, ponajprije ogromne i tijekom pedesetih godina prošlog stoljeća najveće pilane u tadašnjoj državi zvanoj Jugoslavija.

Nedugo po završetku Drugog svjetskog rata tadašnja je državna vlast odlučila u Gorskom kotaru razviti drvnu industriju, a da bi to učinila, bilo je potrebno imati veliku pilanu, kvalitetniju i puno veću od dotadašnjih malih brojnih pilana razasutih po goranskim naseljima. Uskoro je u Lučicama izgrađen veliki kompleks, a da bi mogao raditi, trebalo je puno više ljudi no što ih je Gorski kotar imao. I tako je u mjestašce kraj Delnica, koje je tada imalo osamdesetak ljudi, počeo dolaziti veliki broj ljudi i Lučice su vrlo brzo narasle na više od četiristo stanovnika. Među tim su ljudima bili i roditelji Ivice Kneževića koji je do sedme godine živio u tom radničkom naselju. Više od šest desetljeća kasnije Ivica Knežević odlučio je svoja sjećanja obraditi u knjizi posvećenoj Lučicama, vremenu i ljudima koji su iz najrazličitijih dijelova tadašnje države došli u Lučice i Gorski kotar u potrazi za boljim životom.

Žene iz prve stambene zgrade u Lučicama – Ivka Sokol, Ana Knežević, Štefa Krolo, Katarina Škrlec i Muharema Šabanović (stoje), Ljubica Krivec, Dragica Rački i Matija- Maka Biškić (čuče)

Nije bilo lako

– Želio sam otrgnuti od zaborava ljude koji su prije sedamdesetak godina izveli pravo malo gospodarsko čudo u okvirima tadašnje države. Ti su ljudi za mene heroji, govori nam autor koji je na knjizi od oko 400 stranica vrlo intenzivno radio nešto više od godinu dana. – Krenuo sam od saznanja koja su mi prenosili moji roditelji i koja su ostala vrlo živo urezana u mom sjećanju. Naravno, na to sam dodao i razgovore s brojnim drugim sudionicima tih dana, a budući da su svi već u poodmakloj životnoj dobi, želio sam i logično je bilo učiniti to što brže. Svakako je i to bitno utjecalo na razinu visokog intenziteta mog rada, a tom jakom ritmu svakako je pridonijelo i to da sam materijal tiskari morao predati početkom prosinca prošle godine. Svemu tome treba dodati i činjenicu da je brojne razgovore sa sudionicima trebalo što prije zapisati i uobličiti u tekst. Zbog svega toga ja sam gotovo svaki dan, čak i subotom i nedjeljom, radio 10 do 12 sati.

Uz povijesni pregled pojedinosti vezanih uz izgradnju i rad tijekom prvih petnaestak godina tog pogona, u prvom planu su mi podaci o ljudima koji su nakon izgradnje pilane, a to je bilo 1949. godine, počeli dolaziti u Lučice iz svih dijelova tadašnje Jugoslavije, ponajprije Hrvatske. Tih su godina oni ovdje ni iz čega, rekao bih, stvorili nešto veličanstveno. Podatke o njima našao sam u matičnim knjigama iz kojih sam naveo oko 4.500 imena s njihovim podacima, a obradio sam 150 životnih sudbina i ispričao dijelove njihovih životnih priča. Nije to sve i ja sam u međuvremenu prikupio još podataka pa postoji mogućnost nastavka ove knjige, odnosno nadopune baš tog dijela o životnim sudbinama ljudi koji su radili u Lučicama od 1949. godine kad je pilana počela raditi, pa do 1965. godine koju sam uzeo kao neku granicu, ponajprije stoga jer sam za razdoblje do 1956. godine imao sve matične knjige, a period do 1965. obradio sam kroz razgovore i istraživanja. Tako sam, u stvari, obradio one ljude koji su postavili temelje, svojevrsne pionire rada i razvoja Lučica i pilane koja je u tom trenutku bila najveća pilana u tadašnjoj državi.

Ova slika svjedoči o veličini nekadašnjeg pogona u Lučicama / Foto Privatna arhiva

Uskoro spomenik

Knjigu je moguće nabaviti kod mene i to po cijeni od 25 eura. Ne radim iz osobnog materijalnog interesa. Sva zarada namijenjena je izradi i postavljanju budućeg spomenika toj pilani i ljudima koji su u njoj radili. To bi spomen- obilježje bilo postavljeno ispred nekadašnje zgrade pilane, nedaleko od sadašnjeg dućana. Tu će biti postavljen kamen težak 17 tona na koji će biti smještena granitna ploča s podacima i slikom nekadašnjeg gatera iz pilane Lučice te posveta 75-oj godišnjici početka rada pilane. Taj ćemo spomenik javnosti predstaviti 1. svibnja, na 75-u obljetnicu početka rada pilane. Sve te aktivnosti za sada realiziram sam. Materijalnu veliku pomoć pruža mi Milan Savić, jedan od Lučičana, a nadam se da će sav ovaj trud i ideju prepoznati i Grad Delnice te da će, nakon što taj spomenik postavimo, održavati okoliš kako bi to spomen-obilježje na jedan način bilo simbol Lučica te, zašto ne, predstavljalo i razlog za turistički obilazak ovog mjesta i podsjećalo na veliki doprinos ljudi, koji su ovamo stizali čuvenim vlakovima bez voznog reda, razvoju Lučica, Delnica, Gorskog kotara i drvne industrije ovog dijela Hrvatske, zaključio je Ivica Knežević.