MRKOPALJ – U današnjem broju Goranskog Novog lista načelnik Općine Lokve Toni Štimac opravdano je skrenuo pažnju na potencijalno nimalo bezazlen problem goranskog turizma – nedostatak nekih temeljnih dijelova turističke infrastrukture (parkirališta, ugostiteljskih objekata, restorana…) pri »navali« većeg broja posjetitelja. Koliko je bio u pravu, jasno su pokazala turistička zbivanja proteklog vikenda.

Naime, dogodilo se ono što je i napomenuo – da će biti onih koji će iz Gorskog kotara odlaziti nezadovoljni jer su, primjerice, imali grdnih muka s parkingom, a slična je gužva vladala i pri potražnji lokacija na kojima bi se popila kavica ili ručalo. Uz sve to, svi koji su u subotu i u nedjelju krenuli prema Mrkoplju s namjerom uživanja u skijanju doživjeli su razočarenje jer je staza potpuno opravdano bila zatvorena. Na svu sreću na sanjkalištima je bilo dovoljno snijega, pa su oni koji su iz tih razloga »potegli« u brda, mogli uživati. Mada, i tu se često čekalo u redu. Da je zanimanje za uživanjem u zimskim radostima na goranskom području veliko, vidjelo se na prometnicama koje su »okupirali« automobili riječkih, zagrebačkih, pulskih, zadarskih i splitskih te registracija brojnih drugih hrvatskih gradova, a bilo je i inozemnih registracija.

Velik interes

Najveća gužva vladala je, već po tradiciji, u Mrkoplju, gdje su se pod Čelimbašu – iako skijalište nije radilo – nastojali nagurati brojni automobili, pa su gužve i nervoza bile uobičajena pojava. Mjesto za parking teško je, pogotovo ako ste krenuli nešto kasnije, bilo naći u u odličnom kupjačkom sanjkalištu »Gorski sjaj«, jedinom goranskom sanjkalištu koje ima mogućnost zasnježenja. Slično je bilo i drugdje, čak i u Fužinama, gdje su bura i sunce smanjili visinu snježnog pokrivača, ali tanki sloj snijega nije smetao onim najupornijima koji su koristili travu i spuštali se niz Plasu.

Zanimanje je, dakle, ogromno. Gotovo svi dijelovi Gorskog kotara zaista su blizu Rijeci i Zagrebu, pa i drugim dijelovima Hrvatske poput Istre, Dalmacije i Hrvatskog zagorja. Ta blizina spojena s činjenicom da u Gorskom kotaru ima snijega i da je vrijeme odlično (a bit će takvo i narednih, navodno, desetak dana) mnoge usmjerava prema najplaninskijem dijelu Hrvatske u koji, očigledno je, treba doći što ranije. Jer, ako planirate na sanjkališta i skijališta stići oko deset sati, budite spremni da ćete parkirati morati »malo dalje«. Pohvalno je i lijepo da se zanimanje za dolazak na goranski snijeg očituje u velikoj mjeri već četvrtu godinu zaredom – točnije od »korona« zime. Ono što nije dobro je da su gužve prevelike i pomalo demotivirajuće pa će se, očigledno, morati pronaći neki način uvođenja reda pri parkiranju.

Zasnježivanje

Drugi, ujedno i veći problem na koji Gorani godinama upozoravaju nepostojanje je sustava zasnježenja na skijalištima i sanjkalištima. U Mrkoplju su, nažalost, morali zatvoriti skijašku stazu jer se snježni pokrivač istanjio i skijanje nije sigurno. Prognoze govore o dužem nizu vrlo hladnih dana, ali bez snijega. To će najvjerojatnije značiti da Čelimbaša, kao vjerojatno ni druga skijališta, neće raditi. Dakle, vani žestoka zima, snijega na prvi pogled itekako puno, a skijalište ne radi! Naravno, druga bi priča bila da postoji sustav zasnježenja i da su, primjerice, prije nekoliko dana staze na Čelimbaši na pojedinim kritičnim dijelovima zasute snijegom. Onda bi skijanja bilo pa bi se sva silna ulaganja u velikoj mjeri barem vratila, a možda bi se i zaradilo. No, Općina Mrkopalj, kao i ostale goranske lokalne samouprave, finacijski sama ni slučajno ne može ići u investiciju sustava zasnježenja.

Pozitivan odnos

To je moguće jedino uz pomoć države ili županije, ali tu tradicionalno za takva ulaganja na goranskim prostorima nema razumijevanja, pa se zimski turizam na goranskom području ne razvija koliko bi trebao, niti Goranima donosi korist koju bi mogao.

Goranima ne preostaje drugo do li upornog upozoravanja na te potencijale i traženja adekvatne reakcije države i županije vezane uz izgradnju sustava zasnježenja i kvalitetnih vučnica. Takva traženja ne bi trebala biti nikome čudna jer je poznato da su izgradnju i održavanje najvećih skijališta Europe smještenih u razvijenim alpskim europskim državama finacirale – države. Zašto to čine vrlo je razumljivo. Podrškom izgradnji i održavanju te skupe infrastrukture pomažu razvoju alpskih dijelova svojih država, ponajprije turističkom, ali i onom veznom uz sve ostale djelatnosti bliske turizmu. Time se u tim područjima zadržavaju ljudi, otvaraju nova radna mjesta, nastavlja se život i ne dolazi do strašnog demografskog pada kakav već desetljećima bilježimo na prostorima Gorskog kotara. Takav pozitivan odnos vezan uz ulaganja vidimo i u Hrvatskoj jer skijalište na Sljemenu nikad ne bi bilo tako dobro da nema ogromnih ulaganja Grada Zagreba, a Platka i svih sadržaja na njemu nikada ne bi bilo da nije bilo višemilijunskih ulaganja Primorsko-goranske županije. Dakle, u skijališta i njihovu infrastrukturtu nisu ulagali poduzetnici i privatnici, već država ili županija. I to je u redu. Ono što Gorane zanima je – kad će oni doći na red.