Bez rukavica

Gradonačelnik Čabra Antonio Dražović: ‘Zdravstvo je daleko od EU normi’

Marinko Krmpotić

Antonio Dražović, gradonačelnik Čabra / Foto MARINKO KRMPOTIĆ

Antonio Dražović, gradonačelnik Čabra / Foto MARINKO KRMPOTIĆ

Hitnom slučaju s našeg područja do Rijeke treba gotovo dva sata, ako su uvjeti na cesti u redu. Tu se onda automatski krši ono čuveno pravilo "zlatnog sata" u okviru kojeg se čovjeku može pomoći



ČABARAntonio Dražović, najmlađi goranski gradonačelnik – ujedno i jedan od najmlađih u Hrvatskoj – izazvao je nedavno na Skupštini Primorsko-goranske županije pažnju svojim istupom “bez rukavica”. Govoreći o pomoći koju je u tijeku svog dosadašnjeg mandata, a to je nepunih 15 mjeseci, dobio od institucija koje su itekako dužne pomagati nerazvijenim krajevima, Dražović kaže kako je doslovce zgrožen nebrigom i nemarom prema području koje nedvojbeno ima velike potencijale:


– Došao sam živjeti i raditi na područje Čabra iz jednog drugog podneblja (Zadar) i s iskustvima vezanim uz rad i u razvijenijim hrvatskim sredinama od Gorskog kotara, ali i s euro iskustvom jer sam neko vrijeme radio u Bruxellesu. Ono što je mene i moju životnu partnericu ovamo privuklo su ljepota prirode i potencijali ovog Bogom danog kraja, a ono što nas šokira je nebriga i nemar koje, bar je tako bilo do sada, prema ovom području iskazuju svi oni koji zapravo to ne bi smjeli. Primjera za to je jako puno.


Problem vodoopskrbe


Primjerice, u skladu s zakonskim odredbama EU naša Vlada ima obvezu u ulaganje u pročistače otpadnih voda i općenito kvalitetno uređenje sustava vodoopskrbe i odvodnje. Tek preuzevši gradonačelničko mjesto otkrio sam u koliko je lošem stanju – i to godinama – vodoopskrbni sustav čabarskog kraja. Logično pitanje upućeno ponajprije državi, ali svakako i županiji, je zašto se nije ozbiljno shvaćao problem vodoopskrbe tamo gdje je vodoopskrba u teškom stanju? To pitam ne samo stoga što je riječ o poslu za koji sredstva sam Grad Čabar ne može osigurati, već i stoga što je to obveza nadležnih. Ono što sam danas siguran je da je dugogodišnje prikazivanje neistinitih podataka u velikoj mjeri pridonijelo tome. Naime konačno sam, u uredu župana, imao priliku predstaviti realno sve teškoće koje sam zatekao sa svim podacima koji su alarmantni i na svu sreću tu je posljednjih dana došlo do nekih, vrlo pozitivnih pomaka.


Stanje s vodoopskrbnim sustavom najgore je na području Grada Čabra / Snimio M. KRMPOTIĆ




Drugi primjer vezan također uz vodoopskrbu je činjenica da zbog lošeg sustava koji godinama nije uređivan, mi na sustav vodoopskrbe trošimo velike količine električne energije. Troškovi su toliki da ih ne možemo platiti pa su nastali dugovi zbog kojih su pokrenute ovrhe protiv našeg Komunalnog društva Čabranka. Dakle, s jedne strane imate situaciju da država ne odrađuje svoj dio obaveza – a morala bi – osigurati temeljno pravo na opskrbu pitkom vodom, da bi vas onda s druge strane ista ta država preko svojih firmi blokirala i kažnjavala. Nakon razgovora u županiji i tu smo naišli na razumijevanje i konkretnija rješenja – kaže Dražović ističući još nekoliko problema i na drugim područjima djelatnosti:


Posebna priča – školstvo


– Stanje u zdravstvu također je daleko od EU normi kojima mi kao država pripadamo. Čabar je od Rijeke kao središta Županije najudaljeniji dio Gorskog kotara. Da bi hitan slučaj s našeg područja došao do Rijeke za to treba, primjerice, iz Prezida, gotovo dva sata ako su uvjeti na cesti u redu. Tu se onda automatski krši ono čuveno pravilo zlatnog sata u okviru kojeg se čovjeku može pomoći. Mi praktično nemamo hitnu službu, već sanitet. Nužan nam je helikopter koji, primjerice, u suradnji s Hrvatskom vojskom otoci imaju, ali, eto Gorski kotar nema. Odluku o tome donosi Županija.


Posebna priča je školstvo. Ove školske godine u prvi razred SŠ Vladimir Nazor u Čabru nije upisan niti jedan jedini učenik i mi smo zbog toga jako zabrinuti. Upravnom odjelu za školstvo već smo nekoliko puta skrenuli pozornost na taj problem, ali pomoć nismo dobili. Ne bi li i oni trebali imati drugačiji odnos prema školstvu ovog kraja? Ako je jasno da za gimnaziju nema interesa, zašto se ne bi okrenuli nečem drugom, nekoj drugoj struci, primjerice elektrotehnici i robotici jer naši učenici baš na području robotike ostvaruju odlične rezultate. Dakle, čini se da među učenicima ima mnogo potencijala ima, ali da bi se to pokrenulo mora se uključiti Ured za školstvo PGŽ, a oni do danas nažalost nisu pokazali interes. Problem je i ulaganje u same prostore. Dovoljno je obići školske zgrade i školska igrališta na našem području i već iz samog izgleda će se vidjeti koliko je to zanemareno, pa apeliram na Županiju kako bi se za početak igralište kod OŠ Petar Zrinski u Čabru saniralo, jer djeca moraju biti prioritet, govori Dražović.