Ideja o razvoju zdravstvenog turizma u Gorskom kotaru nije ništa novo, ali je dobro na nju podsjetiti iz jednostavnog razloga što je Gorski kotar sve zanimljiviji zbog klimatskih promjena koje obali donose sve veće temperature, a na planinskom zraku se, u baš svakom dijelu Gorskog kotara, itekako ljeti lakše diše i živi. I to je već svojevrsna pozivnica svima, a posebno onima kojima vrućine smetaju sa zdravstvenog aspekta. No, kakvo je uopće stanje s mogućnostima razvoja zdravstvenog turizma na goranskom području?

Darko Rački, doktor dentalne medicine znan u cijeloj Hrvatskoj, jedan je od onih koji su se još davno zalagali za što veće okretanje Gorskog kotara zdravstvenom turizmu. Činio je to kroz organiziranje višednevnih strukovnih seminara dentista iz raznih dijelova Hrvatske u Delnicama i Begovom Razdolju, kao i kroz brojne javne istupe. Upravo stoga rado se odazvao našem pozivu da prokomentira trenutačno stanje i postojeće potencijale.

Foto Marko Gracin

Propuštene prilike

– Gorski kotar Bogom je dan za razvoj zdravstvenog turizma. Nije to ništa novo jer su još u 19. stoljeću mnogi liječnici preporučivali boravak na svježem goranskom zraku pacijentima s različitim tegobama. Ti se zemljopisni i klimatski uvjet i nisu promijenili, što znači da taj potencijal zaista i postoji, ali je, po mom sudu, nedovoljno iskorišten. Podsjećam da je prije nekoliko godina kolega Vladimir Mozetič, tada kao čelni čovjek Doma zdravlja PGŽ-a, imao niz odličnih ideja čija bi realizacija usmjerila Gorski kotar k razvoju zdravstvenog turizma.

Naravno, za ozbijniji rad trebaju i kvalitetni uvjeti, od smještaja do liječnika, ali bi se već i sada moglo krenuti s, primjerice, ponudom smještaja za one koji žele liječiti probleme dišnih puteva, dijabetesa, srčanih bolesti i slično. No, oni bi morali uz smještaj imati i mogućnost da, primjerice, mogu sa svojim zdravstvenim kartonima i propisanim terapijama kontaktirati ovdje u Gorskom kotaru liječnika i pod njegovom paskom boraviti na ovom području. To su stvari kojima bi se bez velikih ulaganja dalo usmjeriti Gorski kotar k zdravstvenom turizmu.

Za nešto više trebalo bi i više ulaganja privatnog sektora, ali i bolje komunikacije goranskih čelnika s takvim pojedincima i ulagačima, odnosno okretanje k potencijalima te vrste. U Gorskom kotaru sigurno vrlo kvalitetno mogu raditi, primjerice, zubne ordinacije ili poliklinike, kao i one vezane uz oftelmologiju i brojna druga područja zdravstva i zdravstvenih usluga. Tome bi trebalo pristupiti planski, surađivati sa strukom i analizirati mogućnosti. Toga, strah me je, u svim našim lokalnim samoupravama nedostaje pa se propušta prilika da kroz taj oblik turizma napravimo iskorak i pridonesemo razvoju naših mjesta te ujedno podignemo zdravstvo na još višu razinu, zaključio je mr. Rački.

Foto Marko Gracin

Priprema, prezentacija, brendiranje

No, što o svemu misli Vladimir Mozetič, predsjednik Klastera zdravstvenog turizma Kvarnera te osnivač i urolog u Poliklinici Primari. Bi li Gorski kotar mogao biti odredište razvoja zdravstvenog turizma, pitamo ga.

– Zdravstveni turizam, kao dio zdravstvene industrije, postao je proteklih godina sastavni dio nacionalnih i regionalnih politika, poveznica javnog i privatnog sektora, sa smjerom pozicioniranja u značajnu gospodarsku granu u Republici Hrvatskoj koja će motivirati ljude da u njoj sudjeluju, uz investicije i u ljude, i u opremu i istraživanja, kao i u primjenu gotovih proizvoda. Usluge u zdravstvenom turizmu ne smije se gledati kao izdvojeni dio u cjelokupnoj organizaciji zdravlja i kvalitete života, jer se na taj način stvaraju izdvojeni »resorti« koji funkcioniraju po odvojenom principu. Također, te usluge se ne smiju u potpunosti odvajati od potreba za redovnom organizacijom zdravstvenih usluga domicilnom stanovništvu jer se potencijalno stvara nesrazmjer.

Koncepcija zdravstvenog turizma podrazumijeva pripremu, prezentaciju i brendiranje programa, organizaciju prijevoza, smještaja, zdravstvenih usluga, kao i aktivnosti na otvorenome, gastronomskih/nutricionistički planiranih i kulturnih sadržaja. Za takav pristup potrebno je udruživanje dionika iz više sektora, povezivanje javnog i privatnog te Sveučilišta, uz aktivnu podršku lokalne i regionalne zajednice. Naravno, za navedeno trebaju ljudski i prostorni resursi uz optimizaciju opreme sukladno tipu usluga.

Strategija razvoja zdravstvene industrije PGŽ-a koja je nastala 2013., temeljem koje je i osnovan Klaster zdravstvenog turizma, dobar je primjer kako je udruživanje znanja dionika iz svih sektora povezanih sa zdravstvenom industrijom dovelo do stvaranja planova i projekata koji se sada prilagođavaju suvremenom tehnološkom razvoju, uvažavajući temeljnu resursnu osnovicu.

Nedovoljna koordiniranost

Kakvo je, po vašem mišljenju, trenutačno stanje s tom idejom u Gorskom kotaru?

– U Gorskom kotaru već sada postoje odlični primjeri organizacije turističkih i ugostiteljskih aktivnosti, s dijelom zdravstvenog segmenta prvenstveno kroz tjelesnu aktivnost (hodanje, bicikliranje, kajakarenje…) uz korištenje prirodnih ljekovitih čimbenika kojima kraj obiluje, te edukaciju o njihovoj učinkovitosti i pripremi, kao i učinak na mentalno zdravlje. Ono što nedostaje, po mom mišljenju, je nedovoljna povezanost i koordiniranost pružatelja usluga, još uvijek nedovoljni zdravstveni i turistički kapaciteti, kao i brendiranje Gorskog kotara u tom segmentu.

Što bi trebalo učiniti da stvari budu bolje i da se krene u pravom smjeru?

– Ključ dugoročnosti rezultata je zajedničko provođenje akcijskih planova donesenih strategija razvoja zdravlja i kvalitete života, pojašnjenje i omogućavanje domicilnom stanovništvu da prihvati i koristi u svakodnevnom životu komparativne prednosti zdravog života u Gorskom kotaru, iskorištavanje primjera dobre prakse iz susjedstva prilagođavajući ih našoj mikrosredini, te upotrebljavanje prednosti naše županije u spoju »morskog« i »gorskog«. I odabiranje onog vida zdravstvenog turizma koji koristi prednosti mikroregije, ne ulazeći u područja koja objektivno nije moguće realizirati, ni organizacijski niti su interesantni, isplativi, potencijalnim ulagačima.

Već sada postoje mogućnosti EU financiranja. Naša županija s Razvojnom agencijom Prigoda u jednom od nacionalnih projekata u »sektoru zdravlja« motivira dionike za sudjelovanjem u programima preventivne i personalizirane medicine, zdrave hrane, farmaceutike budućnosti i zdravstvenog turizma i medicinskog wellnessa. U novoj »omotnici« za razdoblje 2028.-2034. EU planira otvoriti pozive u okviru termina koji se sve češće spominje – Health Destination Europe, gdje će se izrijekom spominjati termini »prirodni ljekoviti čimbenici« i »holistički pristup« što korelira s našom višegodišnjom strategijom Destinacije zdravlja i kvalitete života i stvara konkurentsku prednost.

Naravno, sve navedeno podrazumijeva zajedničku odluku o dugoročnom strateškom pristupu, kontinuiranu proaktivnu komunikaciju svih sektora koji donose i provode odluke. Zaključno, naša Primorsko-goranska županija, kao i čitava Hrvatska, a u prvom redu Gorski kotar, zaslužuju da se potencijali Gorskog kotara u segmentu zdravstvenog turizma pretvore u realizirane i održive projekte, rekao je doc. dr. sc. Vladimir Mozetič.

Priča iz susjedstva

No, kakva su iskustva drugih sredina, ponajprije onih iz Hrvatske, sličnih bar donekle Gorskom kotaru. Odgovor smo potražili u susjednoj Sloveniji, točnije u gradu Nova Gorica gdje već više od dva desetljeća vrlo uspješno djeluje Medicinski centar Vid. Ta je medicinska ustanova sve više i odredište brojnih Hrvata, posebno iz Istre i Primorsko-goranske županije, koji žele po povoljnim cijenama dobiti vrhunsku kvalitetnu uslugu vezanu uz liječenje vida. No poliklinika Vid ne privlači samo kvalitetom, već i pričom o svom nastanku i lokacijom, pričom koja može biti itekako poučna i motivirajuća za mnoge manje sredine u Hrvatskoj. Naime, Vid nije u središtu Slovenije, nije u nekom od većih slovenskih gradova, već u maloj i lijepoj Novoj Gorici, na samoj granici Slovenije i Italije. Već samim postojanjem izvan većih sredina ova poliklinika zaslužuje pažnju, a kad se tome doda i vrhunska kvaliteta rada, onda je jasno kako se na iskustvima te danas vrlo uspješne klinike može itekako puno naučiti o uspjehu u poslovanju. Najbolje o tome svjedočiti može njezin vlasnik Franci Šalamun, ugledni slovenski oftalmolog čija je životna i stručna priča vrlo zanimljiva. Franci Šalamun rođen je 6. studenoga 1960. godine u Sitežu. Nakon završene osnovne škole i II. gimnazije u Mariboru, 1979. godine upisuje Medicinski fakultet u Ljubljani, gdje je 1986. godine diplomirao i stječe zvanje doktora medicine.

– Nakon završenog studija medicine specijalizirao sam oftalmologiju te sam, nakon položenog specijalističkog ispita, radio u Općoj bolnici dr. Franca Derganca u Šempetru. Ondje sam do travnja 1996. godine obavljao dužnost predstojnika okulističkog odjela. U lipnju iste godine počeo sam samostalni profesionalni put te otvorio privatnu okulističku ambulantu u Kromberku kod Nove Gorice, gdje sam obavljao ambulantne preglede. Kirurške zahvate u početku sam izvodio u privatnoj kirurškoj ustanovi u Kranju. Tijekom svoje karijere bio sam među pionirima u Sloveniji koji su počeli operirati sivu mrenu metodom fakoemulzifikacije još 1993. godine.

Sve se može kad se hoće

Do 1995. godine bio sam predstojnik malog očnog odjela u Općoj bolnici Šempeter. Zahvaljujući znanju tada revolucionarne tehnike operacije katarakte – fakoemulzifikacije, koju smo u Sloveniji uveli među prvima u Europi – na odjelu kojim sam upravljao vlastitim sam sredstvima kupio najsuvremeniju oftalmološku opremu. Nakon nekoliko godina oprema se istrošila i trebalo ju je zamijeniti, no vodstvo bolnice nije bilo spremno ulagati u daljnji razvoj. Povratak na staru metodu operacije (ekstrakapsularnu ekstrakciju), uz znanje koje sam imao, za mene je bio etički neprihvatljiv – smatrao sam da bi to značilo pružati pacijentima lošiju skrb. Zato sam morao donijeti odluku da napustim bolnicu.

Tada sam si postavio cilj izgraditi malu bolnicu u kojoj će pacijenti biti liječeni i zbrinuti na najvišoj mogućoj razini. Slijedile su godine intenzivnog rada u Sloveniji, Hrvatskoj, Austriji i Njemačkoj, kako bih prikupio dovoljno sredstava. Godine 1999. počeo sam gradnju Medicinskog centra Vid, a zahvaljujući podršci prijatelja, obitelji, sretnim okolnostima i kreditima, 2002. godine uselili smo se u novu kliniku – Medicinski centar Vid.

Dakle, već ste 24 godine na čelu te ustanove. Po mojim iskustvima vaša poliklinika je iznimno dobar primjer kvalitetnog rada uz granicu dviju država. Imate puno korisnika iz Italije i Slovenije, a sve ih je više i iz Hrvatske. Jeste li uopće planirali jedan takav međunarodni oblik rada?

– Ne, u početku o tome nisam mnogo razmišljao. Moj jedini plan bio je raditi najbolje što mogu, bez agresivnog oglašavanja. Smatram da su kvalitetan rad i pozitivna preporuka pacijenata – takozvani »od usta do usta« – jedini etički prihvatljiv oblik promocije. Upravo takav pristup doveo je do toga da danas imamo pacijente iz više država.

Što sve nudite vašim pacijentima i korisnicima vaših usluga?

– Naravno, u prvom nam je planu oftalmološka djelatnost, ali smo vremenom proširili djelatnosti pa danas u okviru Medicinskog centra Vid djeluje i dermatološka ambulanta, estetski centar s minimalno invazivnim estetskim zahvatima, optika te longevity centar. Osim toga, u našoj klinici djeluju i partneri koji pružaju zdravstvene usluge iz područja medicine rada, pulmologije, neurologije, urologije i stomatologije. Time našim pacijentima omogućujemo širok spektar medicinskih usluga na jednom mjestu. U poduzeću Vid d.o.o., koje je vlasnik Medicinskog centra Vid, zaposleno je 15 djelatnika.

Kako vidite budućnost Poliklinike Vid?

– Naše djelatnosti temelje se na najvišim profesionalnim standardima. Međutim, svaka ekonomska djelatnost, pa tako i privatni zdravstveni centar, ovisi o mikro i makroekonomskim čimbenicima. Na makrorazini u Sloveniji trenutačno postoji izazov u odnosu prema privatnom zdravstvu, jer dosadašnja politika nije uvijek prepoznavala potencijal i dobrobit koju privatni medicinski centri mogu pružiti pacijentima. Unatoč tome, vjerujem da će kvaliteta rada i potrebe pacijenata dugoročno ostati ključni čimbenici razvoja.

Želja za napretkom

Još 1999. godine prvi sam u Sloveniji počeo s operacijama glaukoma pod mentorstvom prof. dr. Roberta Stegmanna te sam uveo lasersko liječenje mrežnice na području Primorske. Tijekom godina stručno sam se usavršavao i radio u različitim kirurškim ustanovama u Hrvatskoj, Njemačkoj, Sjedinjenim Američkim Državama i Južnoj Africi. Do danas godišnje obavim više od 2000 različitih operacija oka, a dugogodišnji rad, stalna želja za napretkom i uvođenjem suvremenih metoda omogućili su mi da 2002. godine otvorim Medicinski centar Vid, koji danas predstavlja važnu zdravstvenu ustanovu za pacijente iz šire regije, rekao je Franci Šalamun.