Delničani ispred ogulinskog muzeja / Foto: Ana KRIŽANEC
Ponosan sam što sam bio na čelu jedne dobre brigade, dobrih ljudi, koji su se ponašali i djelovali vojnički profesionalno i časno i iza čijeg ratnog puta nije ostala niti jedna mrlja, rekao je školarcima brigadni general Miljenko Balen, ratni zapovjednik 138. brigade Hrvatske vojske
povezane vijesti
Povodom 34 godine od osnutka 138. brigade Hrvatski risovi, koja je ustrojena 28. listopada 1991. godine, temeljem Odluke predsjednika Republike Hrvatske i Vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga RH dr. Franje Tuđmana, vodstvo kluba istoimene brigade je u suradnji s OŠ Ivana Gorana Kovačića i Srednjom školom Delnice organiziralo za učenike edukativni izlet o djelovanju te jedinice.
Ideja izleta bila je da se učenici upoznaju sa ratnim djelovanjima svojih očeva, djedova, rodbine, susjeda te općenito ljudi iz svoga kraja, ali i prošire spoznaje o cjelokupnom Domovinskom ratu.
Osnovnoškolci autobusom, a srednjoškolci minibusom krenuli su na putovanje tijekom kojeg su mogli slušati o povijesti i djelovanju brigade, vidjeti područja operacija te posjetiti memorijalna obilježja.
Klub 138. brigade predstavljali su predsjednik Željko Sokol, brigadni general Miljenko Balen te članovi predsjedništva Zdenko Holenko, Milivoj Diklić i Damir Lisac.
Brigadni general Miljenko Balen i ravnateljica »osnovke« u Brinju ravnateljica Ivana Rajković / Foto: Ana KRIŽANEC
Prva stanica – Ogulin
Prva stanica bio je Zavičajni muzej u Ogulinu gdje ih je dočekao kustos Zdravko Puškarić. Učenici su imali priliku vidjeti postav zbirku posvećenu Domovinskom ratu, koja je izložena u dvije prostorije.
U jednoj sobi nalaze se fotografije s ratišta i, kao centralni dio postava, maketa ratišta ogulinskog kraja na kojoj se putem sustava lampica kronološki mogu pratiti ratna zbivanja na tom području od početka rata pa sve do Vojno redarstvene akcije Oluja kao kraja sukoba i pobjede hrvatskih snaga.
Druga soba je memorijalnog karaktera i posvećena je 125-orici poginulih, umrlih i nestalih branitelja s tog ratišta. Kustos je učenicima govorio i o širem području od onog na maketi, o vremenu netom prije početka ikakvih sukoba te početku ratovanja i prvim žrtvama.
– Najveća tragedija ovog kraja i prvi masovni sukob je razaranje Saborskog u studenom 1991. godine kada je cijelo naselje sravnjeno sa zemljom. Neprijatelj je napao s dosta teškog topništva, tenkovima, brojnim ljudstvom i zračnom podrškom te probio linije obrane. Pritom su ubili 26 vojnika i 26 civila.
Taj događaj je početak širih sukoba u ovom kraju i uspostave ratnih linija. Nažalost, Saborsko se nikada nije oporavilo i vratilo u život, rekao je učenicima kustos Puškarić.
Spriječena katastrofa
U muzeju se učenicima po prvi put obratio i brigadni general Miljenko Balen, ratni zapovjednik Goranskih risova te počeo priču o svojoj postrojbi i njezinim djelovanjima.
Pri osnivanju brigadu su činili pripadnici 3. bojne 111. brigade Zbora narodne garde, pripadnici postrojbi teritorijalne obrane i dragovoljačkih odreda narodne zaštite, pričuvnog sastava MUP-a Republike Hrvatske te dragovoljci i vojni obveznici s područja općina Delnice, Čabar i Vrbovsko. Tjedan dana nakon ustrojstva brigade došlo je vrijeme za prvo djelovanje.
– Na području Delnica bila su tri skladišta oružja Velebit I, II i III koje je držala JNA, a u skladištima je bilo izuzetno puno streljiva i ubojnih sredstava i vojarna s oko 300 do 400 vojnika. To je bila potencijalno jaka snaga, koja je predstavljala prijetnju, posebice što su postojale indicije da bi se skladište moglo ‘’dignuti u zrak’’…
Također, hrvatski branitelji su diljem zemlje imali probleme s nedostatkom oružja i streljiva i donesena je odluka da se skladišta moraju osvojiti. Za to su se čekale povoljne vremenske prilike u vidu lošeg vremena, koje su se ostvarile 5. studenog kad se na Delnice spustila gusta magla i krenulo se u akciju koja je brzo i uspješno okončana osvajanjem skladišta i predajom neprijateljskih snaga. Mora se reći da je njihov zapovjednik na pregovorima pristao na naše zahtjeve te da je i to utjecalo na pozitivni ishod i da sve prođe bez žrtava i štete. Mi smo na kraju u njihovoj dokumentaciji i našli planove da se skladište Velebit III uništi, a da je došlo do toga Delnice bi teško nastradale, dobrog dijela grada više ne bi bilo. Tako da smo djelovali u pravo vrijeme, spriječili potencijalnu katastrofu te osvojili puno ratnih sredstava koja su onda bila dostavljena našim snagama diljem Hrvatske, kazao je brigadni general Miljenko Balen.
Željko Sokol i Mario Sečen / Foto: Ana KRIŽANEC
Tog 19. prosinca…
Veliku ulogu u distribuciji materijala sa skladišta odigrao je Grad Rijeka koji je osigurao transportna sredstva, dok je veliki dio radne snage došao iz Luke Rijeka.
Dana 19. prosinca 1991. godine prve postrojbe Goranskih risova otišle su na prvu crtu ličkog bojišta na širem području Brinja, razmještene oko Jezerana i Križpolja, sa zadaćom obrane dodijeljenog područja odgovornosti od potencijalne prijetnje iz smjera oko Karlovca, nadzora dva pravca logističke komunikacije Ogulin – Vrbovsko – Rijeka i Zagreb – Delnice – Rijeka, ali uspostaviti i građansku kontrolu nad selima sa srpskim stanovništvom.
Tu je veliki ulogu odigrala 3. bojna Vrbovsko.
– Ta sela su imala svoje jedinice, bila su naoružana, a članovi tih jedinica vrlo dobro obučeni za ratovanja i to je trebalo staviti pod kontrolu. Puno se postiglo pregovorima s njihovom vodstvom, gdje je s njihove strane bilo razboritosti. Presudna su bila djelovanja 3. bojne Vrbovsko, koja je zbilja odradila sjajan posao, a čije snage su 30 do 40 posto činili pripadnici srpske nacionalnosti iz goranskog kraja, nastavio je Balen.
Nakon posjeta muzeju krenulo se u obilazak samih spomenutih područja gdje je 138. brigada imala svoja ratna djelovanja. Obiđena su naselja Križpolje, Ljuštine, Glibodol i posjećena spomen-obilježja gdje su zapaljene svijeće i položeno cvijeće u znak sjećanja na poginule borce.
Brigadir general je tijekom puta u autobusu, kao i na samim memorijalnim mjestima pokazivao po krajoliku područja ratnih linija i djelovanja od samog dolaska na ratište preko akcije Bljesak pa sve završno s pobjedničkom akcijom Oluja.
– Ponosan sam što sam bio na čelu jedne dobre brigade, dobrih ljudi, koji su se ponašali i djelovali vojnički profesionalno i časno i iza čijeg ratnog puta nije ostala niti jedna mrlja. Zapovjedni kadar i časnici su bili dobro obučeni kako kroz Hrvatsku vojsku, ali i kroz JNA gdje smo mnogi bili ročnici i stekli dobru ratnu naobrazbu koju smo mogli primijeniti. U početku su brigadu činili samo Gorani, ali je od sredine 1992. godine bila popunjena pripadnicima s područja Opatije, Rijeke i Krka. Gorani, Primorci i Boduli su zajedno izvodili ratne akcije i zajedno dočekali kraj rata, a ta suradnja budi lijepa sjećanja. Tužna sjećanja, naravno, su smrti i ranjavanja naših vojnika. Iz rata smo izašli sa 16 mrtvih i oko 220 ranjenih, a kroz cijelu brigadu je prošlo oko 5.500 ljudi. Sve skupa, mislim da smo odradili jako dobar posao, zaključio je brigadni general Miljenko Balen.
Odavanje počasti suborcima / Foto: Ana KRIŽANEC
Posljednja stanica – Brinje
Posljednja stanica puta bile su Brinje, gdje su putnici, kao i uvijek, srdačno dočekani i okrepom ugošćeni u OŠ Luke Perkovića Brinje, gdje je učenike dočekala ravnateljica Ivana Rajković sa suradnicama.
Nakon ručka položeni su vijenci na tamošnji spomenik Goranskim risovima te se zatim za kraj puta obišlo i jezero Brodić.
– Sve ovo u nama budi jake osjećaje, vraća sjećanja. Još nas je danas pred sam put zatekla vijest da je umro naš suborac i prijatelj Ivica Pleše.
Nažalost godine idu i sve nas je manje među živima. Mislim da je ova suradnja sa školama vrlo bitna, da se djeci priča o Domovinskom ratu, a posebno o djelovanjima boraca iz Gorskog kotara. Raduje što je prijem kod učenika vrlo dobar, što iskazuju interes za te teme, mada smatram da bi se u školi trebalo i više nastave posvetiti tim događanjima.
Ja sam na ličkom ratištu bio od samog početka, od 1991. godine, puno toga smo prošli, teške vremenske uvjete, smrti i ranjavanja suboraca i mnogo toga lošeg, ali i dobroga te osjećam čast i zadovoljstvo kad možemo mladim generacijama prenijeti naša iskustva, poručio je predsjednik kluba 138. brigade Željko Sokol.
Mladi su Gorani položili cvijeće na spomenik palim braniteljima / Foto: Ana KRIŽANEC
I tata i deda Risovi– O Goranskim risovima i njihovom putu te sveukupno o Domovisnkom ratu znao sam već i prije puno jer su i deda i tata bili u ovoj brigadi. Deda je bio u protuzračnoj obrani i čim su došli u Liku su srušili jedan avion, doslovce prvog dana. Iako o ratu znam puno, drago mi je da sam na ovom putovanju mogao vidjeti te položaje na kojima su bili. Mislim da sigurno nije bilo lako biti vojnik po tim brdima, teren je poprilično nepristupačan, rekao je Vanja Šprajcer, učenik drugog razreda gimnazije. |
Svijest o Domovinskom ratu– Nakon ovakvih izleta djeci to što su vidjeli i čuli više sjedne koji dan poslije, kada malo razmisle, nego na sam dan puta. Svi oni imaju već svijest o Domovinskom ratu jer praktički da nema obitelji iz koje neki član nije sudjelovao u istom, mnogima su to sada već i djedovi. Nama odraslima su to bila braća, očevi, mnogi generacijski prijatelji. Meni je brat bio član ove brigade i na području Like je i zarobljen. Emotivno je teško prisjećati se toga. U ovo jesenje vrijeme puno je tema o Domovinskom ratu o kojima djeca mogu slušati i učiti u školi. Naravno, povijesne se činjenice lakše usvajaju kada emocije nisu upletene, što nije lako, rekla je Maja Štimac, vjeroučiteljica u obje škole, koja često sudjeluje u izletima vezanim uz temu Domovinskog rata. |
Širenje znanja– Dosta toga o Domovinskom ratu sam saznala kada smo bili u posjetu Vukovaru te zatim i na ovom putovanju koje smo danas prošli. Definitivno sam odlučila da ću do kraja života poštovati branitelje i njihovu žrtvu i biti im zahvalna na tome što su nam svojom borbom omogućili da možemo živjeti u ovoj lijepoj zemlji. Današnji izlet mi je proširio i znanje o svome kraju i njegovim ljudima, rekla je Vika Marija Blašković iz 8. b razreda OŠ I. G. Kovačića. |
Mislim da je ova suradnja sa školama vrlo bitna, da se djeci priča o Domovinskom ratu, a posebno o djelovanjima boraca iz Gorskog kotara
Željko Sokol
O ogulinskom ratištu pričao je kustos Zdravko Puškarić / Foto: Ana KRIŽANEC
5.500
ljudi prošlo je kroz 138. brigadu Hrvatski risovi
