ČABAR – Knjiga »Pilok« Bojana Pajniča nedvojbeno je veliki doprinos proučavanju jezika i tradicije čabarskog kraja, a baš zato, izdavač ove vrijedne knjige je Matica hrvatska Ogranak Čabar, udruga koja je u posljednjih tridesetak godina učinila iznimno puno na očuvanju i predstavljanju jezičnog nasljeđa, povijesti i etnologije najzapadnijeg dijela Hrvatske, područja Čabra i niza drugih naselja čabarskog kraja – Gerova, Prezida, Plešci, Tršća…

Predvođeni vrijednim čelnicima čabarskog ogranka, Ivanom Janešom i Ivanom Kvesićem, u Čabru su od devedesetih i obnove rada ogranka Matice hrvatske objavili na mjesnom govoru čak dvadeset i jednu knjigu, a dodamo li tome i niz djela koja su obrađivala povijest, lingvistiku i ostala područja bitna za očuvanje tradicije, onda je jasno da bi bez rada čabarskog ogranka Matice hrvatske mnogo toga vezanog uz povijest, jezik i etno nasljeđe ovog kraja danas već bilo zaboravljeno. Naravno, članovi Ogranka ne bi tako značajan i opsežan posao mogli odraditi da nisu imali veliku pomoć brojnih drugih pojedinaca, a jedan od ljudi koji su dali – posebno ovom knjigom – izniman doprinos, upravo je Bojan Pajnič.

»Priručnik« o zavičaju

Njegova knjiga »Pilok« svojevrstan je kompendij njegovog znanja o vlastitom zavičaju, znanja prenesenog na zavičajnom govoru tog područja, a zamišljenog tako da se kroz prozni i dramski oblik čitatelju prenesu temelji života, prošlosti, običaja i navada čabarskog područja.

Da bi to realizirao, Pajnič je osmislio čvrst okvir koji mu pruža raznovrsne mogućnosti, a s druge ga strane pozitivno ograničava kako mu se ne bi dogodilo da »odluta« pričom i temama. Konkretno, Pajnič je radnju zamislio tako da u izmišljeno mjestašce Zdoune Blječke (Donje Blječke) žandar Ferdo dovodi skitnicu koji se zove Pilok i predstavlja ga malobrojnim mještanima naloživši im da – a to je običaj tog doba – punu godinu dana brinu o tom nesretniku. To znači da mu trebaju osigurati hranu i smještaj, a on će im to vraćati povremenim pomaganjima u brojnim poslovima. Zdoune Blječke imaju samo osmero stanovnika. To su nešto imućniji Fabe i njegova žena Juhana, njihovi susjedi i ne tako imućni Jape, njegova žena Luba i njihova kći Lenčka, a tu su još i susjede Margita čiji je nadimak Girofka (Gerovčanka) te Niža koju zovu Trstjanka jer je, očigledno, iz Tršća.

Običaji kroz godinu

Ova »ekipa« pojačana pridošlicom te povremeno i žandarom Ferdom, na više od četiri stotine stranica predočit će čitatelju sve što je činilo život ljudi koji su živjeli nekada davno u Gorskom kotaru. Autor – budući da žandar Ferdo Piloka u Blječke dovodi na samom početku godine – slijedi kronološki ritam zbivanja pa tako čitatelj saznaje sve o godišnjim dobima, poslovima koje Gorani moraju obavljati, običajima i navadama koje poštuju, vjerskim praznicima i svemu drugome (gastronomija, odnos prema prirodi, poljodjelski i radovi u šumi…) što je činilo život ljudi tog doba. Sva će nam ta saznanja autor prenijeti prvenstveno kroz pedeset i jednu »pripovijest« kako je on naziva. No, u osnovi nije riječ o pripovijetkama, već o jednostavnim dijaloškim formama koje su realizirane na taj način da u uvodu kroz najavu u nekoliko rečenica (na hrvatskom i slovenskom) Pajnič najavljuje o čemu će se u »pripovijesti«raditi, a potom slijedi dramatizacija zbivanja kroz dijalošku formu.

Naravno, ove će tekstove lako i bez poteškoća čitati svi kojima su govori čabarskog kraja dovoljno bliski da ih razumiju, a za sve ostale uz svako poglavlje ide i rječnik koji čitatelju nudi prijevod određenih riječi na hrvatski i na slovenski jezik.

S primjesom humora

Pajnič se u građenju svojih priča i likova opredjeluje za dokumentarističko-humorističan pristup pa opisana zbivanja često mame smijeh, ali svakako oduševljavaju i isticanjem bitnih pojedinosti vezanih uz svakodnevni život. Ova knjiga, ističe u predgovoru dr. sc. Kristina Riman, »predstavlja drugačiji pristup očuvanju tradicije. To je zbirka dramskih sličica koje prikazuju život u izmišljenom goranskom selu Donje Blječke. Didaskalije su oblikovane kao pripovijedanje autorskog pripovijedača koji je upućen u zbivanja i najavljuje prizore koji će uslijediti, te na kraju svakog prizora komentira radnju, nudi dodatna pojašnjenja pojedinih navika i običaja goranskog stanovništva ili objašnjava epilog viđenog«, konstatira Riman, dok Ivana Šarić Žic, viša kustosica Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja uz pohvale vezane uz isticanje brojnih etnografskih motiva zaključuje:

»Život u dolini Kupe i Čabranke, s obje strane granice, dokaz je teze da kultura ne poznaje granice, da zajednička baština živi unatoč administrativnim granicama i kako su trajne kulturne, ekonomske i društvene veze slovenskog i hrvatskog prostora neraskidive. Bojan je prepoznao to nasljeđe i zabilježio ga u svojoj umjetničkoj slobodi. Na taj mu je način podario novi život.«

Vrijedni artefakti na čuvanju u Rijeci

Uz ovu knjigu, Bojan Pajnić marljivo je i velikim dijelom svog života prikupljao stare predmete vezane uz prošlost Gorskog kotara. Sve što je prikupio pohranio je u svojoj kući u mjestašcu Srednji Zakrajc s namjerom da prikupljeni predmeti budu dio postave budućeg goranskog etnografskog muzeja. Naravno, najbolje bi bilo da upravo u toj kući zaživi muzej, ali budući da to u ovom trenutku nije moguće, poštovatelji njegova djela i rada odlučili su prikupiti te predmete te ih, uz pomoć stručnjaka iz riječkog Konzervatorskog odjela, premjestiti u Rijeku te ih zaštititi dok se ne nađe prikladno mjesto za njihovu prezentaciju.