Ono što je istinito u životu je da zdrava osoba ima milijun želja, a bolesna samo jednu. Nažalost, u ludim vremenima kad je sve skupo i još skuplje, teško je ovisiti samo o sebi i svojim mogućnostima, ali zato ima dobrih ljudi koji su spremni pomoći. Cent ili puno više, sve je od srca i dobro dođe što nam može potvrditi naš sugovornik Đani Jakovac koji se dugo godina borio u krugu obitelji i prijatelja sa svojim zdravstvenim tegobama, ali je onda ipak došlo vrijeme kada je morao pokrenuti humanitarnu akciju.

Kriva dijagnoza

– Ja sam po ocu iz malog mjesta u Gorskom kotaru, Kupjaka. Svake svoje ferije provodio sam u tom mjestu i uživao. Zavolio sam općenito Gorski kotar i ovdje imam puno uspomena. Život mi je bio i više nego dobar, bio sam mlad, pun snage i elana, kako se kaže. Ali, život mi se krenuo mijenjati 1999. godine kad počinje moja borba s bolešću i općenito zdravstvenim sustavom. Naime, služio sam vojni rok i pri povratku izgubio sam vid na desnom oku. Bio sam na liječenju i vid mi se vratio, ali mi je iduća godina donijela razne probleme s nogama, da bi mi bila u nekom periodu dijagnosticirana multipla skleroza. Od tada je bilo sve gore, sve teže, puno odlaska na razne terapije, preglede, da bi danas to izgledalo ovako, završio sam u kolicima, ispričao nam je Đani Jakovac.

Slijedio je izazovan period života kako za njega, tako i za cijelu njegovu obitelj.

– U svom tom izuzetno lošem zdravstvenom stanju došao sam do saznanja da sam zapravo krivo liječen, te da je dijagnoza bila ispravno postavljena tad, ne bi došlo do ovoga gdje sam danas. Na početku sam bio ljut i povrijeđen, ali život ide dalje. Vjera mi je veliki faktor. Moram priznati da sam poprilično jak u glavi i nikada nisam pao u depresiju jer sam morao dati dobar primjer svojoj djeci koja se moraju boriti i osposobiti za sve životne izazove. Iskreno, nikome od nas u obitelji, a prvenstveno meni, nije bilo lako izaći u javnost s mojim problemima, dapače čak je bilo neugodno. Nikada nisam bio čovjek kojem materijalno išta znači, ali ovoga puta ne ide drukčije. Morao sam pokrenuti humanitarnu akciju jer sam postao zarobljenik koji ne izlazi van, pojašnjava nam Đani Jakovac.

Život nije lak

– Krećem se u invalidskim kolicima, vrlo teško, nogama uopće ne mogu vladati, lijeva ruka ima samo 10 do 15 posto funkcija, desna ruka ima funkciju oko 75 posto. Glava radi dobro, osim povremene tjeskobe i blage depresije. Vrlo rijetko me uhvati, ali bude takvih dana. Uglavnom svo vrijeme provodim u kući. Život u invalidskim kolicima je težak, pun izazova, ali uz prilagodbe raznih oblika postaje lakši. Nažalost, život izvan kuće zajedno s mojom obitelji više uopće ne postoji i to mi smeta i boli.

Potreban mi je netko vrlo snažan i stručno obučen da bi me prebacio iz kolica u auto, a to je vrlo teška i zahtjevna radnja jer imam više od sto kilograma te za mene i opasna jer postoji mogućnost ozljede kičme i zato rijetko izlazim iz kuće. Također, odlazak kod doktora, u centar grada ili bilo gdje drugdje, prava je sreća za mene ako na bilo koji način uspijem u tome. Najsigurnije je da ne izlazim iz kolica i uđem tako u vozilo. Postoji u gradu Rijeci prijevoz kombijem Autotroleja za osobe u invalidskim kolicima, ali je skoro pa nemoguće dobiti termin. Jedan kombi pokriva područje cijelog grada, a to je ispod svih normi za mjesto veličine Rijeke.

Zbog stresa koji svaki put prolazim kad ne uspijem dobiti prijevoz, osjećam se tužno, odbačeno, ljuto, napušteno, kao građanin drugog reda. Baš jadno… Želim gledati sina koji igra nogomet u NK Lokomotiva, ali nema me tko odvesti, želim i dalje gledati našu HNK Rijeku, mogao bih u crkvu, na more, u kino, ZTC, ma sve bih mogao jer bio bih živ, slobodan, neovisan… Imao bih mogućnost izbora, u svom obraćanju javnosti pri pojašnjenju pokrenute humanitarne akcije naveo je Đani Jakovac

Akcija je pokrenuta

Do akcije je došlo jer bi svaka donacija, od najmanje do one malo veće, Đaniju mogla pomoći pri kupnji polovnog specijaliziranog vozila, koje ima ugrađenu rampu za invalidska kolica te 5 sjedećih mjesta za njegovu obitelj.

– Bio sam iznenađen i sretan kad sam vidio mogućnosti takvog auta te koliko bi to značilo za kvalitetu mog života. Problem je količina novca koja je potrebna, a mi ih nemamo. Supruga i ja zajedno imamo mjesečna primanja od oko 1800 eura i to nam je taman za tekuće mjesečne potrebe. Ne postoji velik ili mali iznos koji možete uplatiti. To isključivo ovisi o vašim mogućnostima, a mene i moju obitelj vodi bliže cilju i iskreno smo zahvalni zbog toga.

Prijatelji su me nagovorili da objavim javno humanitarnu akciju prikupljanja sredstava. Iako teškog srca, jer volim drugima pomagati, a ne primati pomoć, svjestan sam da mi sami nikad nećemo skupiti dovoljno pa sam ipak pristao pokrenuti ovu akciju. Jasno je da živimo u doba raznih internetskih prevara i upravo da ova akcija ne bi sličila na tako nešto, odlučio sam podijeliti je s ljudima koji me poznaju i dobro znaju moju životnu priču. Za one sumnjičave stojim na raspolaganju na mobitelu i sve primam u goste da vide moje stanje i istinitost svega napisanog, poručio je na kraju Đani Jakovac.

Transparentno

– Ciljani iznos je oko 25.000 eura i kako sredstva budu dolazila na račun, redovito ću izvještavati o stanju računa, te ako se skupi više, mogu nabaviti auto istih mogućnosti, ali noviji i s manje prijeđenih kilometara. U Zagrebu postoji firma ImExPro koja uvozi ovakva specijalizirana vozila te bih preko njih kupio auto. Nakon obavljene kupnje prikazat ću sve račune. Ukoliko netko želi uplatiti preko firme, da bi ušlo u poreznu olakšicu, potpisat ću s istima ugovor o donaciji. Novac će se prikupljati na žiroračun te će se platiti porez koji odredi porezna uprava. Ako bude viška novaca, proslijedit ću nekom potrebnom ili drugoj humanitarnoj akciji, pojasnio je poziv za pomoć Đani Jakovac.

Kako pomoći?

Pomoć za Đanija Jakovca možete uplatiti na IBAN HR7423600003119493333 Detaljnije informacije o humanitarnoj akciji mogu se dobiti na telefon 091-563-5730 (Đani Jakovac)