S 18 godina radio je kao kuhar, pa u šumariji, a onda i u pilani. Više od dva desetljeća bio je skladištar vina u hotelu, no što god radio, uvijek je pronalazio vremena za izrađivanje predmeta od drva. U tome je uživao i – odmarao se od svakodnevnih obveza
povezane vijesti
Devedesetogodišnji Vladimir Rajšel dugi se niz godina bavi izradom različitih ukrasnih, ali i praktičnih predmeta od drva. Njegove drvene rukotvorine znaju i imaju mnogi s čabarskog područja, ali i cjelokupnog goranskog, pa i šire. Govoreći kako je sve počelo, Vladimir Rajšel nam kaže da se za takav rad u drvu ozbiljnije zainteresirao nakon što se njegova obitelj, početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, iz naselja Žagari preselila u novu kuću u Čabru.
– Pri tom preseljenju mi smo u novu kuću donijeli i neke stvari pokojnog tate, a među njima je bila i zanimljiva ručno izrađena drvena bačvica koja me privukla. Počeo sam je proučavati i ubrzo shvatio da je trebalo puno vještine, znanja pa i nadarenosti da se nešto tako napravi. I to je, u stvari, bio onaj osnovni motiv koji me pokrenuo, govori Rajšel kojemu rad s drvom nije bio stran.
Tražena roba
– Istina, radio sam ja i prije toga neke stvari u drvu, primjerice držalice za sjekire i batove, kosišta za kose i slično, ali nikada nešto što bi tražilo neki drugačiji pristup.
Kad me je to zainteresiralo, napravio sam si malu radionicu te počeo izrađivati razne stvari, od onih potpuno praktičnih kao što su drveni bat, grablje, koš za nošenje drva, pina (posuda za izradu maslaca), ali i razne drvene rukotvorine koje su imale samo funkciju ukrasa, poput velikog drvenog lanca ili sličnih predmeta. Radio sam sve to s velikim zadovoljstvom i to, naravno, u svom slobodnom vremenu, dakle nakon što bih se vratio s posla. Zato mi je neki put trebalo i nešto više vremena za izradu nekih predmeta, posebno koša za nošenje drva jer tu treba dosta toga i plesti te vezati u čvrstu cjelinu. No, uživao sam i znao napraviti puno toga. Sve što bih napravio, najčešće sam bez velikih poteškoća prodavao u mjestu, neki put i izvan Čabra. Nažalost, sada je sve manje ljudi, ja sve manje mogu pa više i ne radim tako puno, a ovo što je ostalo, pustit ću djeci kao uspomenu na mene, govori nam Vladimir Rajšel iza kojeg je dugih i lijepih punih devet desetljeća života.
Svestranost
– Rođen sam 1930. godine, a s 18 godina išao sam kao kuhar u Slavoniju s našim šumarima koji su tamo rušili hrastove. Po povratku sam najprije radio tu u našoj šumariji pa onda u pilani te na kraju više od dvadeset godina u našem hotelu kao skladištar vina. Ma, radio sam u životu svašta, ali rad u drvu mi je uvijek bio nekako posebno drag jer mi je donosio uživanje i smirivanje, a znalo je od njega – iako mi to nikad nije bilo u prvom planu – biti i koristi, zaključuje Vladimir Rajšel.
Trodijelna bačvica
Rajšel nam je pokazao i trodijelnu bačvicu koja ga je privukla radu u drvu.
– Moj je tata ovu bačvicu napravio 1925. godine, pet godina prije no što sam se ja rodio. Dugo za nju nisam znao i tek pri preseljenju u novu kuću vidio sam koliko je zapravo zanimljiva, posebno stoga jer je napravljena iz tri dijela. Počeo sam je proučavati i ubrzo poželio i sam raditi takve ili slične stvari, rekao je Rajšel po kojem je baš ta bačvica i najvredniji eksponat koji ima u svojoj maloj stolarskoj radionici.
