Zahvaljujući viziji, znanju, samopouzdanju i silnoj pozitivnoj energiji, devet mladih žena – Dora Pavešić, Iva Džaja, Ilka Planinić, Ema Čimbur, Julia Simeonov, Sara Budimir, Lea Petanović, Marina Mijatović, Magdalena Ruža Gržalja – Hrvatska i Rijeka su dobili domaćinstvo 14. izdanja MEDS-a – Meeting of Design Students – iznimno značajnog i jednako toliko kreativnog skupa studenata dizajna i arhitekture. Zahvaljujući upravo njima, u Rijeci u razdoblju od 30. srpnja do 18. kolovoza boravi 180 mladih ljudi koji stvaraju niz radova u čijoj se podlozi nalazi – Rijeka. Doživljaj grada putem svih osjetila.

Za većinu od njih, a stigli su iz više od 40 država svijeta – dominantno iz Europe, ali ima ih i iz Azije, Afrike, Australije, te SAD-a – ovogodišnji MEDS Rijeka – City of textures ujedno je za većinu bio prilika za prvi susret s gradom na Rječini koji je na njih ostavio snažan dojam, istina ne jednak i ne odmah kod svih.

KREATIVNI ZANOS

Ali ono što je važnije i stanovnicima Rijeke draže – nakon nekoliko susreta i boljeg upoznavanja s njezinom prošlošću, s njezinim rukopisima koje su pojedine epohe ostavljale na ovom dijelu Kvarnera i nadasve s njezinim ljudima – osjetili su velike simpatije i određenu vrstu povezanosti s gradom. Ono, kad pomisliš da bi negdje volio ostati…

– Iako nisam iz daleka, dolazim iz Horjula nedaleko Vrhnike, student sam Fakulteta za arhitekturo u Ljubljani, moram priznati da nisam imao skoro nikakva saznanja o Rijeci, njezinom sadržaju kad je arhitektura u pitanju, kao ni o konfiguraciji, pa ni prometu s obzirom na to da sam na MEDS došao osobnim automobilom. Svime me ugodno iznenadila, koliko god da nije lako u njoj voziti, a jedno od većih iznenađenja je broj visokih zgrada, nebodera koji se u njoj nalazi. Jako je dinamične konfiguracije, tako da sve zajedno stvara zanimljivi utisak. I da, to moram posebno naglasiti: nikad ne bih rekao da dominantno industrijski i nadasve lučki, barem kroz svoju povijest, grad ima tako velik broj lijepih plaža na svojoj obali, istaknuo nam je Anže Nawar Kranjec kojeg smo, zajedno s brojnim kolegama susreli u Kampusu gdje su im smještene neke od radionica na otvorenom.

Koliko god da su oni osjetili Rijeku kao pulsirajuću i zanimljivu sredinu, kako nam je većina istaknula, i nama se dogodilo isto – vidjeti na jednom mjestu kreativni zanos velikog broja mladih ljudi sa »svih strana svijeta« kojima je želju za stvaranjem potaknula tvoja »strana svijeta« neminovno izaziva ponos.

– Da, i mi smo bile više nego ponosne kad smo dobile domaćinstvo jednog od značajnijih skupova posvećenih dizajnu i arhitekturi, posebno kad je riječ o mladim ljudima. Bit MEDS-a, potaknutog i osnovanog 2010. godine od strane turskih studenata, jest u jednom maksimalno nesputanom stvaranju. Inicijativa ima svoju formu i svoja tijela, koja uostalom odlučuju o bitnim pojedinostima u koje svakako ide i odluka o domaćinstvu, ali uvijek je naglasak na poticanju kreativnosti, na jednom krajnje nesputanom stvaranju koje potiče određena sredina, baš kao što radovi nastali u periodu trajanja MEDS-a ostaju toj sredini. Ja jesam Riječanka, ali cjelina organizacijskog tima dolazi i iz drugih gradova Hrvatske, tako da mi je bilo dodatno drago da je odluka svih nas bila na odabiru Rijeke kao domaćina ovog skupa. Kako vidimo – nismo pogriješile, gostima se boravak kod nas jako dopao, a i ono što stvaraju moralo bi ostaviti traga na budućnosti grada, njegovog funkcioniranja, kao i odnosa prema dizajnu i arhitekturi, istaknula nam je Dora Pavešić, iako studentica industrijskog dizajna Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, već nagrađivana za svoje radove, ujedno i jedna od ključnih osoba riječkog MEDS-a.

SUDAR S BIROKRACIJOM

Da bi mogle organizirati 14. izdanje ove manifestacije, koji je svake godine na drugoj lokaciji – do sada se primjerice održalo u Španjolskoj, Poljskoj, Libanonu ili Armeniji – hrvatski je radni tim morao osnovati Udrugu Meeting of Design Students Hrvatska. Učinio je to u listopadu prošle godine, da bi se već na tom putu, ali i kasnije susreli s nizom poslova na koje »nisu računale«. Sudar s birokracijom je uvijek težak i pun zamki, ali, kako smo istaknuli i u uvodu, njihov su voljni moment kao i želja da u Hrvatsku i Rijeku dovedu važnu manifestaciju bili jači od svih zapreka. Iako se radi o jednokratnom događanju, morale su proći kompliciranu proceduru dobivanja dozvola za segmente organizacije, a dio iznenađenja nakon toga bio je i u činjenici da su dominantnu pomoć u provedbenom dijelu – prije svega u smještaju, radnim prostorima i prehrani, dobile na mjestima na koja prigodom osnivanja nisu računale.

– Kako vidite, smješteni smo u OŠ Vežica, tako da i ovom prigodom iskazujemo veliku zahvalu na razumijevanju i gostoprimstvu ravnateljici Violeti Nikolić i profesoru Davoru Kolariću, te cijelom timu OŠ Vežica. Uvelike su zaslužni da je sve ovako dobro prošlo, da smo osim u radu koji ispunjava svakog od nas, uživali i u druženju, onom neformalnom koje nam također mnogo znači. Fokus nam je bio na smještaju u Studentskom naselju, no s obzirom na njihovu ljetnu komercijalnu narav, cijene su nam bile neprihvatljive. Šteta da se tu nije moglo pronaći neki kompromis jer ovo što ovi mladi ljudi stvaraju ne samo da ostaje Rijeci, još su veća vrijednost impresije koje će o gradu ponijeti u svijet i tamo ih raširiti kod svojih kolega, naglasila je Pavešić.

ODRŽIVI KULTURNI TURIZAM

U pravu je jer manifestacija uključuje projektne radionice, predavanja, izložbe i večeri kulturne razmjene te okuplja mlade profesionalce i stručnjake iz cijeloga svijeta i pruža priliku za umrežavanje, jača međunarodnu suradnju i potiče održivi kulturni turizam. A upravo su to »stavke« na kojima Rijeka već godinama gradi i svoj razvojni put. MEDS naprosto kao da je nastao u Rijeci, no ona ga institucionalno nažalost nije do kraja razumjela. Ali jesu mnogi drugi tako da njegova provedba nije nikad dovedena u pitanje.

– Jako mi je zanimljivo ovdje, doživljaj Rijeke i njezinih stanovnika meni kao Rumunjki koja je studirala u Engleskoj i sada Italiji ostavlja poseban utisak. Upijam sve – od arhitekture do jezika i gastronomije, a uvijek idem i s određenim komparacijama i sličnostima s mojom zemljom i njezinom tradicijom koje pronalazim kod vas. Poznato mi je da je Rijeka bila Europska prijestolnica kulture, kod nas je to svojedobno bio Sibiu i nedavno Timsoara, odnosno Temišvar kako ga vi izgovarate, tako da je i to bio dodatni poticaj za dolazak. U svakom slučaju, jako zanimljivo u svakom pogledu, istaknula nam je Daria Stanuica, Bukureštanka koja je nakon srednje škole svoju zemlju nadopunila najprije Engleskom pa Italijom. Na MEDS-u se najbolje povezala s Lenom Fernandez koja pak dolazi iz Barcelone, kad je dizajnu pitanju jednog od najvažnijih gradova svijeta.

Razgovoru se pridružila i Simona Lazić koja studira na Građevinsko-arhitektonskom fakultetu u Nišu.

– Rijeka je jako raznovrsna i zanimljiva, a neminovno nudi i niz komparacija s mojim Nišem. Svakako, komponenta mora je nezamjenjiva i utječe na sve drugo, ljudi su susretljivi tako da mi je ovdje, s mojim kolegama iz čitavog svijeta, bilo jako lijepo i ugodno. I poticajno na sve aktivnosti koje su bila planirane, istaknula nam je Lazić koja se dotaknula i – nogometnih paralela s obzirom na to da je poprilično posvećena i sportu pa tako i znamenitom »Realu s Nišave«, niškom Radničkom. Iznimno zadovoljni s Rijekom bili su i Egipćani Mathew Gindy i Mario Anis kao i Libijac Ahmed Bader koji nas je – pozvao u svoju zemlju bogatu poviješću i sadašnjosti te srdačnim ljudima, kako je naglasio.

TRI GLAVNA SEGMENTA

Tijekom manifestacije realiziralo se dvanaest projektnih radionica postavljenih ili povezanih s urbanim prostorom Rijeke, prezentiranih nizom događaja, manifestacija i intervencija tijekom čitavog trajanja radionica, dok su se završne izložbe održavale jučer, te danas kad je predviđeno primjerice postavljanje zanimljive pontonske kreacije na Brajdici. Radni prostori za izvedbu radionica nalazili su se na Kampusu Trsat u sklopu Sveučilišta u Rijeci, Delta Labu, OŠ Vežica, Dječjoj kući, Gradskoj knjižnici Rijeka te Klubu mladih, dok se projekti i popratna događanja postavljaju i odvijaju na raznim lokacijama u gradu.

– Posebnu zahvalnost također upućujemo Slobodanu Šolaji, voditelju Sveučilišnog kampusa, Rektoratu Sveučilišta u Rijeci te osoblju Sveučilišta, Marinu Nižiću iz udruge Urbani separe te Gradskoj knjižnici Rijeka, Dječjoj kući, Delta Labu i Klubu mladih koji svojom logističkom podrškom, resursima i otvorenošću značajno doprinose ostvarivanju aktivnosti i stvaranju poticajne zajednice, naglasile su organizatorice.

Inače, program je imao tri glavna segmenta. Prvi su bile Radionice koje su uključivale dizajn, arhitekturu i umjetničke intervencije u javnom prostoru kao što su to murali, instalacije te paviljoni za koje je bilo zamišljeno da im se završne izložbe radova održe u galerijama i na otvorenom. Tu su bile i Večeri kulturne razmjene koje su imale dva sloja. Prva je bile Nacionalna večer kad su sudionici predstavili gastronomiju, ples i običaje svojih zemalja. Organizirana je bila u Art Kvartu u suradnji s GKR-om i Dječjom kućom, dakle otvorena za posjetitelje kako bi i oni dobili uvid u taj dio globalnog bogatstva. Drugi – Hrvatska večer dala je prikaz domaće tradicije, glazbe i kulinarstva kao i specifične izvođače te je održana kao Veliki stol na Molo Longu ispod dizalica.

U trećem su pak bila Predavanja i panel-rasprave. Tematski su bile podijeljene na održivi dizajn, kulturnu baštinu te kreativne industrije. Ona su podrazumijevala i gostovanja domaćih stručnjaka kao što je to riječki arhitekt značajnih svjetskih dosega, ujedno i profesor na zagrebačkom Arhitektonskom fakultetu Leo Modrčin te Vladimir Tomić Mosk, autor niza ponajboljih riječkih murala kao i članovi udruga, kolektiva i studija: Film svima – Maja Ogrizović, Urbani separe – Marin Nižić, Kolektiv Mo:re – Mia Dragičević i Ajda Auer, Ana Sopina, Karlo Jelić, Ian Farkaš, Oaza kolektiv – Nina Bačun i studio Numen/ For Use – Nikola Radeljković.

Čitav je taj ustroj postavio tim udruge MEDS Hrvatska uz odabir iskusnih projektnih tutora koji su pak u Rijeku, kako bi s volonterima postavili temelj čitavog događanja, došli nekoliko tjedana prije samih sudionika. Aktivnosti su se odvijale pod njihovim, kao i dakako pod nadzorom organizatora Udruge MEDS Hrvatska, a za njima će ostati kako radovi, tako i brojni zapisi.

SNAŽAN PEČAT

Jedna od najznačajnijih riječkih manifestacija završava sutra, u ponedjeljak 18. kolovoza. I kako to obično, ili neobično, biva u životu bez neke posebne institucionalne organizacije, metropoli Kvarnera podaruje veliko bogatstvo. Koje je došlo na krilima devet velikih dizajnerskih individualki povezanih u skladnu cjelinu posvećenu istom cilju. S vrlo, vrlo malim novčanim sredstvima, ali s golemom voljom i jednakim takvim volonterskim zanosom. I pokazalo ono što svi milijuni ovog svijeta nikad ne mogu: kako su kreativni pojedinci najveće bogatstvo planeta na kojem živimo. Ljudi koji naprosto unapređuju civilizaciju. Kad ih se pak okupi na jednom mjestu, ovog je puta to bila Rijeka, oni ostavljaju snažan pečat koji mijenja i samu sredinu. Svakako na zoran su način, ma koliko smještaj morali pronaći u »Hotelu OŠ Vežica«, pokazali kako se oblikuje – kulturni turizam. Ne na jalovim skupovima, u političko-birokratskim radionicama što su u pravilu same sebi svrha, nego tako da se ugosti skoro dvjesto kreativaca iz više od 40 država. Značaj njihovog boravaka i emisije priče o Rijeci svim svojim kolegama, koji će ih pak širiti na dodatne adrese je – nemjerljiv. Nema tog novca kojim se tako nešto može platiti. Ono što nisu mogli moćni sustavi, učinile su one: Dora Pavešić, Iva Džaja, Ilka Planinić, Ema Čimbur, Julia Simeonov, Sara Budimir, Lea Petanović, Marina Mijatović, Magdalena Ruža Gržalja. Žene velikog znanja, energije i ljubavi prema svojoj zemlji i gradu. Dale su naprosto sve što imaju, a nesagledivo je to kreativno bogatstvo. Ipak, a i to je nemjerljivo novcem, i njih 180 je dobilo nešto jako vrijedno: susretljivost i simpatije Riječana. Na kraju krajeva, dobri se i plemeniti ljudi uvijek prepoznaju i bez puno priče daruju se – osmijehom. Toliko potrebnim i samom gradu na Rječini.

JELA KOJA SU NAIŠLA NA ODUŠEVLJENJE

Bilo nas je pomalo strah hoćemo li uspjeti pronaći adekvatni restoran koji je spreman svakodnevno kreirati velik broj jako raznovrsnih obroka. S obzirom na šarolikost prehrambenih navika, moralo se uvažavati i medicinske zahtjeve kao što su intolerancije na pojedine sastojke, kao i osobne u što idu vegani ili vegetarijanci. No, sve te naše strahove u ugodnom je razgovoru raspršila Sandra Matić, voditeljica restorana Popaj u Novom listu koja je zajedno s glavnom kuharicom Zehirom Hegić sastavila menu što je besprijekorno slijedio želje sudionika MEDS-a, istaknula nam je Dora Pavešić.

S druge strane i dvojac Matić-Hegić bio je zadovoljan ovom dvotjednom suradnjom.

– Veseli me kad ljudi uživaju u onom što spremimo. Uistinu mi nije teško raditi satima kako bismo ispunili i specifične želje. Uostalom svatko tko kuha sa zadovoljstvom i strasnom posvećenosti tom poslu uživa kad treba napraviti nešto posebno. Zadovoljni smo i ponosni što smo i sami bili dio jednog tako lijepog i Rijeci korisnog događanja, istaknula nam je Matić.

Vrlo je sličnog razmišljanja i chefica Hegić, odnedavno stanovnica Rijeke.

– Rodom sam iz Velike Kladuše, a svoj sam radni vijek provela i u Njemačkoj te Austriji. Naravno i sezonskom radu u Hrvatskoj, najviše na Krku. U Rijeku sam došla zbog oglasa iz Popaja i ostala jer mi je tu naprosto – lijepo. Raditi i kuhati za drugačije kulture sam navikla, zemlje u kojima sam radila imaju mnogo stanovnika različitih običaja, na kraju krajeva i ja sam sam dolazila iz jednog takvog, pojasnila nam je Hegić čiji je rad naišao na veliko odobravanje sudionika MEDS-a.

PROJEKT PTICE SELICE O MIGRACIJAMA

S jednom od najzanimljivijih radionica, posebno kad je riječ o povijesti Rijeke kao i aktualnim migracijama, koje su, ma koliko nam možda tako ne djelovalo, jako snažni pečat ostavile upravo na Kvarneru, susreli smo se u dvorištu OŠ Vežica. Rijeka je, naime, grad koji su apsolutno oblikovale – migracije. Bilo doseljavanje u drugoj polovici 19. i prvoj 20. stoljeća, bilo iseljavanje i s njim povezano naknadno doseljavanje 1945. godine. Poneseni upravo tim dijelom riječkog društvenog bića, studentice i studenti – Julia Shestakova, koja dolazi iz ruskog, sibirskog Irkutska, zadnje tri godine stanovnica njemačkog Berlina, potom Alix von Knebel iz također njemačkog Doeberitza, pa Felipe Rejman iz Brazila, Maja Zalewska i Klaudiusz Szwajka iz poljskog glavnog grada Varšave, Miruna Dinu iz Rumunjske te Egipćani Mohamed Orabi i Ahmed Othman pod vodstvom istaknute belgijske pejzažne arhitektice i urbanistice Tinne Beirinckx napravili su projekt kojem su nadjenule hrvatski naziv: Ptice selice. Uz samu Beirinckx, s mnogo žara, ali i izvjesne bliskosti leksika, predstavila nam ga je Julia Shestakova vrlo zanimljivo povezavši riječi selice i selo. Jer svaka selidba u sebi nosi potrebu za osnivanjem – sela. Od pradavnih vremena osnovne organizacije života.

– Svaka selidba naprosto vapi za osnivanjem sigurnosti doma, pojasnila nam je Shestakova.

Voditeljica Tinne Beirinckx se osim pejzažnom arhitekturom u čijem je središtu promišljanja održivost i gradnja isključivo prirodnom materijalima i iskonskim tehnikama, te urbanizmom u Belgiji bavi i migracijama. Doseljavanjima, kako iz nekadašnjih njihovih kolonija, tako i kasnijim kad je najsnažniji val, koji je bio potreban upravo industriji i još većem bogatstvu njezine zemlje, došao s Bliskog i Srednjeg Istoka.

– Moram priznati da mi je bilo potrebno neko vrijeme da doživim Rijeku. Prvi susret me na neki način zbunio, no onda je, svakako i arhitekturom, ona pokazala svoje pravo lice, lice grada koji su u ne tako dugom razdoblju definirale uistinu nevjerojatno brojne promjene i migracije. Bio je to poticaj za niz ideja koje smo uobličili u projekt »Ljudi koji dolaze, prolaze, susreću se, odlaze«. Njega sam inače započela s kćerkom Marie kojoj su 22 godine i studira pedagogiju i socjalni rad te je također nekoliko dana boravila s nama u Rijeci, U konačnici projekt čine posebni elementi kao i niz popratnih znakova što će biti postavljeni na najprometnija mjesta Rijeke. Na buduću autobusnu stanicu, željeznički kolodvor, putničku luku, na sva ona mjesta koja su značajna za kretanja, za migracije. U jednom su dijelu to manji stupovi koje smo načinili od vaše crvene zemlje i kamenja povezanih prirodnim sredstvima, bez betona. Da ne bi došlo do njihove erozije i propadanja, zaštitit ćemo ih keramičkim pločicama koje sm sami napravili, dok će se na njihovom vrhu naći pločice s utisnutim natpisom »ptice selice«. I male pločice koje prate taj rad će se naći u prostoru, imaju simbole raznih ptica koji ujedno predstavljaju slova pojma »ptice selice«. Projekt na taj način neće biti dovršena poruka već trajna je priča koja će u uličnom krajoliku stalno sazrijevati kroz ponovljene susrete ljudi i naših simbola.

S obzirom na to da se i osobno bavim migracijama, poznato mi je kako su Hrvatska, kao zemlja kroz koju prolazi jedan od najsnažnijih migrantskih puteva, pa tako i Rijeka dio i ovih najnovijih migracija koju dominantno čine Sirijci, Kurdi ili stanovnici Iraka i Afganistana. Mnogo je migranata koji su prošli Rijekom došao u Belgiju i, unatoč nekim od sukoba s policijom ili nerazumijevanjem okoline, nose pozitivne impresije. Nakon svih tih spoznaja, Rijeka je za mene postala jako zanimljivim mjestom, jednim od simbola gradova migracija. Moj tim i ja stoga vjerujemo da će naši »tragovi u prostoru«, naše »ptice selice« naići na odobravanje i simpatije kako Rječana tako i svih ljudi iz drugih država, a s obzirom na to da ste snažna turistička sredina ima ih jako mnogo, te prenijeti našu poruku da je osnova svake migracije zapravo potraga za srećom, smirenjem, dostojnim životom jer nitko ne napušta svoje postojbine ako ga na to ne natjeraju neke sile zla, istaknula nam je u vrlo zanimljivom razgovoru Tinne Beirinckx.

PODRŠKA

Iako su se za mnogo toga morale snalaziti same što je, koliko god bilo teško, sobom donijelo i upoznavanje s brojnim ljudima, institucijama i tvrtkama koje su odmah, bez potpitanja uskakale u priču – kad je recimo trebalo u posebnoj peći ispeći keramičke pločice. Vrijedi istaknuti da je program podržan sredstvima Grada Rijeke, a nastao je pak u suradnji s OŠ Vežica, Sveučilištem u Rijeci, Društvom arhitekata Rijeka, Klubom mladih Rijeka, SKC galerijom, Gradskom knjižnicom Rijeka, Dječjom kućom, Arhitektonskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu i Studijem dizajna, Turističkom zajednicom Grada Rijeke, ACI-jem, te mnogim udrugama i kolektivima na području Rijeke i Hrvatske.

RADOVI KOJI NASTAJU

– Fialaigh – audiovizualna instalacija o industrijskoj baštini (Ul. Stara Vrata 11)

– Flingy Thingy – izrada i utrka karića inspiriranih opatijskom Balinjeradom (Ulica Blaža Polića)

– Walking on Water – skulpturalne instalacije na fontanama i špinama, s mapom gradskih izvora

– Pop of Colour – mural i urbani namještaj u OŠ Vežica

– People Arriving and Passing – skulpture od nabijene zemlje i keramike na točkama migracija

– Siren Soup – senzorno audiovizualno iskustvo na tržnici Brajda

– Black Thought – drveni paviljon na Kampusu Trsat, rađen tehnikom Shou Sugi Ban

– Pliva Tri – ploveća trokutasta instalacija kod pseće plaže Brajdica

– Projekt Rječina – urbani namještaj i intervencije uz Rječinu

– The Texture of Time – multisenzorne karte zaboravljenog kupališta na Školjiću

– Urban Outf**ers – dizajn odjeće i urbanog namještaja kao »opreme« za javni prostor

– Az, Vědě, Buky – tipografska radionica inspirirana glagoljicom i gradskim prostorima

POŠTUJEMO ZNANJE I ZNANOST, UMJETNIKE I UMJETNOST

Jednostavno, a takva sam i naprosto osoba, nisam mogla ostati »gluha« i bez odgovora kad sam saznala na kakvu su prepreku naišli. Tim više što oduvijek nastojim da naša škola poštuje znanje i znanost, umjetnike i umjetnost. Uostalom škola smo koja od najmlađih dana kod učenika razvija sklonost prema lijepim umjetnostima – poznato je kako pri našoj školi djeluje i OŠ za klasični balet i suvremeni ples – tako da je naprosto na neki način naša obaveza bila ponuditi im smještaj. Znam da nije najbolji i da nije funkcionalan u mjeri u kojoj bi trebao biti, ali, s obzirom na to da ih i osobno obilazim, vidim da su zadovoljni. I sretni. Znate, ovo su ljudi koji se trude mijenjati naš svijet na bolje. Njihova je uloga u životima svih nas velika. I mi kao škola, a pokazali smo to i prije dvije godine – nakon što je Rijeku zadesila migrantska kriza osmišljavanjem i postavljanjem plesno-filmske bajke »Halimino putovanje« – kako smo itekako osjetljivi na probleme najšire zajednice i kako nam je želja širiti i poticati toleranciju. Kako nam je želja kod naših učenika prije i iznad svega razviti ljudskost, osjećaj empatije, pomoći drugom uvijek i kad nam je naizgled drugačiji, istaknula nam je Violeta Nikolić, ravnateljica OŠ Vežica, jedna od važnijih karika ovogodišnjeg MEDS-a.