Nova cijena vodnih usluga na Uslužnom području 25, koje uz riječki prsten, obuhvaća gradove i općine Liburnije te Gorskog kotara, utemeljena je na stvarnim troškovima poslovanja KD-a ViK, i zakonskim obvezama pružatelja usluge, a s njom i poskupljenje u dijelu područja, prvenstveno u Gradu Rijeci, najvećim je dijelom posljedica zakonske regulative, izjednačavanja tarifa i izvršavanja obveza iz Studije izvedivosti te povećanih troškova amortizacije postojeće mreže i troškova održavanja, rekao je Damir Togunjac, direktor Komunalnog društva Vodovod i kanalizacija, od kojega smo zatražili objašnjenje nove cijene koja za prosječno kućanstvo u Rijeci znači povećanje ukupnog računa od 46,9 posto.

Stvarni troškovi

Budući da je, prema podacima iz ViK-a, na području Rijeke oko 90 tisuća priključaka, a na cijelom ostatku opskrbnog područja još 30 tisuća priključaka, s tim da je na nekim dijelovima područja nova cijena niža od prijašnje, Togunjca smo pitali zbog čega je na najvećem dosadašnjem području, koje obuhvaća tri četvrtine svih korisnika, cijena rasla u tolikoj mjeri. Odnosno, je li realno da se ujednačavanjem cijene, kako nalažu zakonski propisi i uredbe za njihovo provođenje, cijena podiže za 75 posto korisnika, a smanjuje za tek dio od preostalih 25 posto.

– Moram naglasiti da nove cijene, kao i one prije njih, ne određuje ViK ili Grad Rijeka, već skupština društva koja se sastoji od 22 predstavnika svih JLS-a uključenih u Uslužno područje 25, a one su temeljene na stvarnim troškovima poslovanja društva koje provjerava i mora potvrditi Vijeće za vodne usluge, neovisno, nacionalno regulatorno tijelo čija je zadaća provoditi nadzor nad zakonitošću određivanja cijene vodnih usluga. Da pojednostavim, temeljem uredbe o metodologiji određivanja cijena, kao i temeljnog Zakona o vodnim uslugama i Uredbe o uslužnim područjima, mi smo Vijeću dužni poslati nacrt odluke i podatke o promjeni tarifa cijena vodnih usluga i naknade za razvoj, nakon čega ono provodi rigoroznu analizu te ocjenjuje opravdanost troškova, odnosno jesu li u nju uvršteni samo stvarni operativni troškovi poput plaća, energije i slično. Ocjenjuje i točnost matematičkih formula, odnosno je li izračun fiksnog i varijabilnog dijela cijene napravljen točno po formulama iz Uredbe o metodologiji za određivanje cijena vodnih usluga. Nakon toga Vijeće donosi stručno mišljenje koje je u našem slučaju pozitivno, što znači da je proces ujednačavanja cijene pravedan, socijalno osjetljiv i ekonomski opravdan, kaže Togunjac.

Trošak amortizacije

Prosječan račun za riječko kućanstvo koje mjesečno troši osam kubičnih metara vode do sad je iznosio 20,20 eura, a prema novom cjeniku iznosit će 29,67 eura. Pritom je najviši rast u fiksnom dijelu i uslugama odvodnje. U fiksnom dijelu računa u Rijeci povećane su stavke vodoopskrbe, s 2,5 eura na 3,70 eura, skupljanje za gotovo 100 posto, s 0,63 eura na 1,80 eura, pročišćavanje s 0,21 euro na 0,30 eura, a uvedena je i naknada za pročišćavanje prvog i drugog stupnja, u iznosu od 0,30 eura.

– U fiksnom dijelu uveden je trošak amortizacije, koji je prebačen iz varijabilnog dijela, a koji iz godine u godinu raste, zajedno sa širenjem mreže. Pritom se, prilikom utvrđivanja cijene, zbrajaju svi fiksni troškovi koji se zatim dijele s brojem korisnika i tako se određuje fiksni dio računa, kaže Togunjac, objašnjavajući kako je iz istog razloga rasla i cijena fiksnog dijela troškova prikupljanja i obrade otpadnih voda.

– Izmjenama proizašlima iz Uredbe koja regulira taj dio formiranja cijene izmijenjena je struktura fiksnih troškova pa sad najveći utjecaj na formiranje jedinične cijene čini trošak amortizacije koji je zamijenio trošak održavanja u starim obračunima, kaže Togunjac.

Do promjene varijabilnog dijela došlo je, prema njegovim riječima, dijelom zbog nove metodologije obračuna koja u varijabilnom dijelu obračunava troškove održavanja.

– Dio pružatelja usluga koji su objedinjeni u jedinstveno uslužno područje pritom je bio u znatnim gubicima, a i infrastruktura zahtijeva značajna ulaganja u održavanje. Cijena varijabilnog dijela u Rijeci je rasla, ali nije znatno povećana, sa 0,70 na 0,80 eura po kubičnom metru isporučene vode, rekao je Togunjac.

Financijska održivost

Što se tiče odvodnje, odnosno skupljanja otpadnih voda, istaknuo je da do povećanja dobrim dijelom dolazi zbog usklađenja s noveliranom Studijom izvedivosti Aglomeracije Rijeka, kojom su izračunati troškovi djelatnosti odvodnje s utjecajem povećanja mreže, te s obzirom na to da je ta cijena bila formirana još 2019. godine.

– Kako bi se osigurala financijska održivost, bilo je predviđeno povećanje osnovne cijene usluge sakupljanja otpadnih voda na 0,63 eura po kubičnom metru još u prošloj godini, što nije provedeno, te povećanje na 0,73 eura u ovoj godini, što također do sad nije bilo provedeno. Rezultat je povećanje cijene varijabilnog dijela osnovne cijene usluge sakupljanja otpadnih voda na 0,70 eura po kubičnom metru, rekao je Togunjac.

Istaknuo je kako je prosječni račun na području Rijeke, riječkog prstena, Liburnije i Gorskog kotara i dalje niži od državnog prosjeka.

– Prosječni račun za kategoriju kućanstva u Hrvatskoj u 2023. godini je iznosio 27,89 eura, a s uračunatom inflacijom je u travnju ove godine iznosio 32,24 eura, kaže Togunjac.