Siniša Pavić: Pudla dlaku mijenja, al’ se rike od nje i ne čuje
Ništa se promijenilo nije. Ta se igra i opet igra za vazda isti i zatvoren krug ljudi što s visoka gleda na živalj podno sebe. A ako im se katkad psovka i otme, to je još uvijek onaj jezik ‘hrvatskog filma’, onaj obrambeni i rezerviran za ljudstvo stasalo u ropstvu što dugove ne priznaje. Pa nas eto gdje smo i bili