iStock
povezane vijesti
Jeste li se ikada zapitali zašto neki ljudi mogu normalno funkcionirati nakon samo nekoliko sati sna, dok većina bez barem osam sati ne može ni započeti dan? Jedna od poznatijih osoba koja je navodno spavala samo četiri sata na noć bila je Margaret Thatcher. Svejedno je bila iznimno produktivna.
Znanstvenici su identificirali posebnu skupinu ljudi koja može spavati samo četiri do šest sati na noć i pritom ostati potpuno funkcionalna, bez osjećaja umora. Ključ ovog fenomena, utvrdili su, leži u genima.
Ova skupina ljudi, kako je pokazalo istraživanje, nosi rijetke genetske varijante koje njihov san čine učinkovitijim. Nedavna studija iz ove godine godine opisuje ženu u sedamdesetim godinama koja cijeli život spava samo šest sati dnevno, a i dalje je fizički zdrava, mentalno oštra i vrlo aktivna. Njezin organizam jednostavno je genetski predodređen za manju potrebu za snom.
Većina ljudi koji misle da im ne treba puno spavanja, međutim, zapravo pate od kroničnog nedostatka sna. Radno vrijeme, društvene obveze i kultura koja veliča produktivnost često nas tjeraju da spavamo premalo.
No, za prosječnu osobu to nije održivo – nedostatak spavanja akumulira se kao “dug sna” koji vodi do loše koncentracije, promjena raspoloženja, smanjene učinkovitosti, pa čak i ozbiljnih zdravstvenih problema poput pretilosti, dijabetesa i bolesti srca.
Mnogi pokušavaju nadoknaditi manjak sna vikendom, no znanstvenici upozoravaju da to nije idealno rješenje. Iako dodatni sat ili dva sna može privremeno pomoći, velike promjene u rasporedu sna mogu poremetiti naš unutarnji sat i dodatno nam otežati ponedjeljak.
Neredovit san dugoročno može imati još veći utjecaj na zdravlje nego sama duljina sna. Stručnjaci stoga za većinu savjetuju sedam do devet sati kvalitetnog sna. Ako nije tako, vrijeme je da preispitate svoje navike.
