Hrvatska se može pohvaliti tradicionalno visokim udjelom žena u znanosti. Na Institutu »Ruđer Bošković« (IRB) taj se trend jasno vidi u brojkama, ali i na vodećim mjestima.

Na »Ruđeru« žene čine većinu znanstveno-istraživačkog kadra: u ukupnom broju od 802 znanstvenika i istraživača, žena je 464 ili 57,9 posto. Među 540 doktora znanosti, žene čine 60 posto, a među 167 doktoranada ih je 57 posto.

IRB je rijedak primjer snažne zastupljenosti žena na upravljačkim pozicijama, pa su tako dva od tri pomoćnika ravnatelja ženskog roda, a sedam od ukupno jedanaest zavoda na IRB-u vode upravo žene. Znanstvenim vijećem IRB-a također predsjeda žena.

Pomiriti znanstvenu karijeru s privatnim životom nije lako, jer su u profesionalnom smislu očekivanja od žena jednaka, ali one često nose veći dio obiteljskih obaveza.

Kada se tome pridodaju česti boravci u inozemstvu koji su sastavni dio znanstvene karijere, dvostruki teret se još više osjeti, svjedoče neke od znanstvenica IRB-a koje su s nama podijelile svoja iskustva o tome kako se kao žene uspijevaju pozicionirati u ovoj zahtjevnoj profesiji i kako sve to uspijevaju pomiriti s privatnim životom.

Neočekivana odredišta

Prva je dr. sc. Maja Dutour Sikirić sa Zavoda za fizičku kemiju, čiji karijerni put pokazuje koliko znanost krije iznenađenja i neočekivanih odredišta. Počela je istraživanjima mehanizama nastanka mokraćnih kamenaca, a ta su znanja kasnije postala temelj za razvoj novih materijala za regeneraciju kosti, gdje se kemija materijala spaja s medicinom i potrebama pacijenata.

Sljedeći korak vodio je prema nanomaterijalima i njihovoj primjeni u biomedicini i tehnologiji, a zatim i prema suradnjama koje proučavaju utjecaj nanomaterijala na okoliš.

Rukohvati u tramvajima, kvake, tipke u liftovima i druge površine koje svaki dan dodirne puno ljudi mogu biti mjesto prijenosa infekcija, zato se ova znanstvenica danas bavi razvojem antimikrobnih nanoprevlaka koje pomažu smanjiti broj mikroorganizama na takvim »visokododirnim« površinama.

Maja Dutour Sikirić / Foto IRB

Ideja je pronaći rješenja primjenjiva u javnom prijevozu i u zdravstvenim ustanovama, gdje je higijena posebno važna. Koristi su mnogostruke: manje infekcija znači i manji trošak zdravstvenog sustava, manja primjena klasičnih dezinficijensa može pridonijeti očuvanju okoliša, a novi materijali mogu smanjiti rizik razvoja superbakterija.

– Ne bih rekla da je ženama u znanosti profesionalno bitno drugačije nego u drugim profesijama. Izazov je usklađivanje profesionalnih i privatnih obaveza, koje se često isprepliću.

Odluke poput otići na školsku predstavu ili završiti izvještaj kojem je sutra rok, otići na baš dobru i važnu konferenciju dok posla kod kuće ima i previše, su i prečeste, veli nam o drugoj strani svoje znanstvene priče dr. Dutour Sikirić.

Ali uz malo multitaskinga, puno dobre volje i pomoći obitelji, sve se riješi. Bez dobre suradnje, ni u znanosti ni kod kuće nema uspjeha, zaključuje.

Zahtjevniji put

Ženama u znanosti profesionalni put može biti nešto zahtjevniji nego muškarcima, ponajprije zbog razdoblja majčinstva koje se često poklapa s ključnim fazama razvoja karijere, ocjenjuje dr. sc. Ines Sviličić Petrić iz Zavoda za istraživanje mora i okoliša.

Znanstveni projekti, rokovi i pisanje radova često ne staju tijekom porodiljnog dopusta pa odluka o osnivanju obitelji za mnoge znanstvenice uključuje dodatno promišljanje, ističe ova znanstvenica.

Ines Sviličić Petrić / Foto Slaven Branislav Babic/PIXSELL

– Istodobno, kako znanost za mene nije samo posao nego poziv, znatiželja i ideje ostaju dio moje svakodnevice i u razdobljima kada je fokus na obitelji. U tome mi iznimno znači podrška supruga, koji razumije moj poziv i s kojim ravnopravno dijelim kućanske obaveze i brigu o djeci.

Takvo partnerstvo omogućuje mi da se profesionalno razvijam bez osjećaja da moram birati između karijere i obitelji. Vjerujem da je ravnoteža moguća – privatni život uvijek pronađe svoje mjesto, iako se često uhvatim kako i vikendom i noću razmišljam o novim eksperimentima, smije se Sviličić Petrić koja se bavi znanstvenom bitkom protiv suše.

Ona nastoji otkriti kako mikroorganizmi mogu pomoći biljkama da bolje podnesu sušu i druge stresove povezane s klimatskim promjenama, odnosno znanstvenim putem doći do rješenja koja pomažu poljoprivredi jer je samo u Varaždinskoj županiji, jednoj od važnijih poljoprivrednih područja u Hrvatskoj, između 2005. i 2023. godine suša uzrokovala ekonomske gubitke procijenjene na 560 milijuna eura.

– U okviru projekta »Climagrit« želimo spojiti znanost i iskustvo poljoprivrednika kako bismo razvili konkretna rješenja. Naš cilj je omogućiti poljoprivredi da ostane održiva i otporna u nadolazećim desetljećima, a ključno pitanje na koje tražimo odgovor je mogu li mikroorganizmi koji žive u tlu pomoći biljkama da se nose s klimatskim promjenama, objašnjava dr. sc. Sviličić Petrić, voditeljica tog projekta.

Neravnomjerni teret

IRB-ova znanstvenica dr. sc. Kristina Tomić Luketić radi na razvoju uređaja koji u velikom europskom postrojenju IFMIF-DONES služe kao »posljednja provjera« prije ključnog procesa u kojem nastaju neutroni, važni za testiranje materijala za buduće fuzijske reaktore. U praksi ona razvija instrumente koji osiguravaju da sustav radi točno kako treba jer bez preciznog mjerenja nema ni pouzdane tehnologije.

Kristina Tomić Luketić / Foto IRB

Na pitanje o tome je li ženama u znanosti teže nego muškarcima, odgovara kako su u profesionalnom smislu očekivanja jednaka, ali u praksi žene često nose veći dio obiteljskih i kućanskih obaveza.

– Kad se tome dodaju česti, nekad i dugotrajniji boravci u inozemstvu koji su sastavni dio znanstvene karijere, tu teret postaje neravnomjerno raspoređen i rekla bih da žene to realno više osjete, ističe.

Usklađivanje znanstvene karijere i privatnog života za nju je pak »kontinuirano balansiranje koje zahtijeva podršku obitelji, dobru organizaciju i, naravno, rad u timu«.

– Također je važno prihvatiti da nije uvijek moguće ostvariti sve ciljeve točno onim tempom kojim bismo željeli, ali uz suradnju na radnom mjestu i razumijevanje obitelji moguće je istovremeno osigurati kvalitetan privatni život i raditi na profesionalnom razvoju, ocjenjuje dr. sc. Tomić Luketić.

Izazov balansa

Doktorandica Antonia Smolić u sklopu svojeg doktorskog rada istražuje kako povišene temperature, onečišćenje i neki često korišteni insekticidi utječu na ponašanje mrava.

U paralelnom projektu o Jadranskim otocima kao »prirodnim laboratorijima« prati mogu li se mravi prilagoditi vrućini promjenama u ponašanju. Mravi su važni za ekosustav i korisni za praćenje dugoročnih promjena jer kolonije na istom mjestu mogu opstati godinama.

Antonia Smolić

– Ljudi se poprilično iznenade kad čuju da netko u Hrvatskoj proučava mrave, no rekla bih da se oni polako, ali sigurno probijaju na domaću znanstvenu scenu. Reakcije su zapravo sjajne čim ljudima detaljnije objasnim čime se točno bavim, ističe Smolić.

Tijekom godine trudi se, kaže, pronaći vremena za popularizaciju znanosti jer je uvijek iznenadi koliko malo ljudi poznaje svijet mrava.

»Posebno me veseli reakcija djevojčica kada ostanu fascinirane činjenicom da su upravo ženke te koje obavljaju sav posao u koloniji, od potrage za hranom do održavanja čistoće gnijezda (girl power)!«, ističe.

A na pitanje kako je to biti žena u znanosti, kaže kako bavljenje znanošću često zahtijeva preklapanje privatnog i poslovnog vremena, prvenstveno zbog brzine kojom se sve razvija.

– Iako je izazovno pronaći balans, trudim se svakodnevno odvojiti vrijeme za sebe, što obično rezultira treningom u kasnim večernjim satima. Vjerujem da je pronalaženje vremena za opuštanje ključno, jer nas upravo taj odmor čini produktivnijima i kvalitetnijima u onome što radimo, poručuje Smolić.

Raspoloživo vrijeme

Znanstvenica dr. sc. Sonja Marinović bavi se utjecajem visokokalorične hrane na naše zdravlje i prati prve znakove promjena u jetri, prije nego što se pojave simptomi. Cilj je bolje razumjeti kada i kako počinje problem, kako bismo ranije reagirali i spriječili teže posljedice.

– Naše istraživanje pokazalo je da upalni procesi u jetri mogu započeti puno prije nego što se bolest manifestira simptomima, objašnjava Sonja.

Sonja Marinović / Foto IRB

»Pokazali smo da visokokalorična prehrana potiče stanice jetre da rano na svojoj površini pokazuju znakove metaboličkog stresa, što potom aktivira imunološki sustav i dovodi do upale i oštećenja jetre.«

Ova rana faza bolesti ključna je jer pruža mogućnost za intervenciju koja može spriječiti njezin napredak. Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Science Immunology, a za ovaj rad Sonja je nagrađena Državnom nagradom za znanost u području biomedicine i zdravstva za 2023. godinu.

Ona pak smatra da je ženama u profesionalnom smislu teže nego muškarcima.

– Iako su formalne prilike danas znatno bolje nego prije nekoliko desetljeća, brojni podaci i iskustva pokazuju da žene i dalje češće nailaze na strukturne i organizacijske izazove, osobito u fazama napredovanja prema višim akademskim pozicijama.

Jedan od primjera je i vremensko preklapanje najintenzivnije faze znanstvene karijere (poslijedoktorsko razdoblje, uspostava vlastite istraživačke grupe, međunarodna mobilnost) s razdobljem u kojem mnoge žene osnivaju obitelj.

Roditeljstvo, a osobito rana briga o djeci, objektivno utječe na raspoloživo vrijeme, kontinuitet rada i međunarodnu mobilnost – što su sve parametri koji se u znanstvenom sustavu često vrednuju, ističe Marinović.

U praksi, čak i kada partneri ravnopravno dijele obveze, žene često preuzimaju veći dio organizacijskog i emocionalnog tereta skrbi. Povratak s porodiljnog dopusta dodatno je izazovan jer se od znanstvenica očekuje kontinuirana prisutnost i produktivnost, dok su realne okolnosti, kao što je bolest djeteta ili prilagodba na vrtić, nešto drugačije.

»Iz osobne perspektive, razdoblje bez djece omogućavalo je intenzivniji radni tempo i veću fleksibilnost, a s dolaskom djeteta prioriteti su se promijenili.

U prvim godinama svjesno sam odlučila dati prednost roditeljskoj ulozi, prihvaćajući da znanstveni tempo možda neće biti jednak kao prije, ali na kraju dana mi je to bilo u redu jer smatram da je dugoročno karijera maraton, a ne sprint«, ilustrira ova znanstvenica.

Dodaje kako je u tome ključna partnerska raspodjela odgovornosti, ali treba imati i realna očekivanja prema sebi i prihvatiti da će profesionalna dinamika imati faze uspona i faze stagnacije.

– Sustavno gledano, potrebno je mladim znanstvenicama omogućiti fleksibilnije modele rada, razumijevanje evaluacijskih tijela za prekide u karijeri te razvijati kulturu koja ne izjednačava znanstvenu izvrsnost isključivo s neprekidnom dostupnošću, smatra Marinović.

Upornost i strast

Dr. sc. Matea Nikolac Perković, viša znanstvena suradnica Instituta »Ruđer Bošković«, primjer je znanstvenice koja je uspješno izgradila karijeru u području neuroznanosti.

Njezin put od volonterke do voditeljice međunarodnih projekata ilustrira kako upornost, strast prema znanosti i dobra organizacija mogu prevladati izazove s kojima se suočavaju znanstvenice u suvremenom svijetu.

Matea Nikolac Perković / Foto IRB

Balansiranje između posla i obiteljskog života, podsjeća, nije rezervirano samo za znanstvenice, iako karijera u znanosti, smatra, može imati prednosti u odnosu na druge jer eksperimenti ne poznaju pojam radnog vremena.

– Ponekad rad u laboratoriju zahtijeva rad vikendom ili noću, što daje dodatnu fleksibilnost za usklađivanje posla s obiteljskim životom.

Morate postaviti prioritete i prihvatiti da će neki aspekti posla ili obiteljskog života dobiti manje pažnje. To je realnost s kojom se suočavaju sve zaposlene majke, ne samo one u znanosti, kaže dr. Nikolac Perković.

Društvena očekivanja

Prošlogodišnja dobitnica nagrade za mlade znanstvenike Monika Mlinarić istražuje kako se stanice ponašaju pod »stresom« i po čemu se stanice tumora mogu razlikovati od zdravih stanica.

To je dio šireg pokušaja da bolje razumijemo kako bolest nastaje i kako bi se u budućnosti mogle tražiti nove točke za liječenje tumorskih bolesti.

Monika Mlinarić / Foto IRB

U istraživanju koje je provela u sklopu svojeg doktorskog rada, Monika je proučavala kako se tumorske i zdrave stanice dojke ponašaju kada ih se izloži oksidacijskom stresu, stanju koje možemo usporediti s dugotrajnim boravkom u zagađenom zraku ili izloženošću suncu bez zaštite.

Otkrila je da čak i blagi oblik stresa uzrokuje promjene u ponašanju akvaporina, molekularnih kanalića koji propuštaju molekule iz stanica, ali samo u tumorskim stanicama.

Zdrave stanice ostale su mirne, kao da se ništa nije dogodilo. Drugim riječima, čini se da se stanice raka ponašaju drugačije kada su pod stresom i to bi mogla biti njihova slaba točka.

Monika ne smatra da su joj u znanosti šanse slabije u odnosu na muškarce jer su razlike ustupile mjesto jednakim prilikama za oba spola.

– Ako se negdje još vide određene razlike, to je najčešće u usklađivanju karijere i privatnog života te u društvenim očekivanjima. Usklađivanje karijere i privatnog života nije uvijek jednostavno, ali uz dobru organizaciju, jasne prioritete i podršku okoline, moguće je pronaći ravnotežu, poručuje.