Američki ekonomisti Robert E. Hall i Michael Woodford dobitnici su ovogodišnje Nobelove nagrade za ekonomiju za rad koji preko mikroekonomskih temelja revitalizira politiku stabilizacije, objavila je u ponedjeljak Kraljevska švedska akademija znanosti.

Ovogodišnji laureati Robert E. Hall sa Sveučilišta Stanford u američkoj saveznoj državi Kaliforniji i Michael Woodford sa Sveučilišta Columbia u saveznoj državi New York pomogli su nam stabilizirati faze ekspanzije i recesije u gospodarskim ciklusima, navodi se u obrazloženju nagrade.

Hall i Woodford razvili su makroekonomske modele koji su znatno poboljšali našu sposobnost provedbe učinkovite politike stabilizacije, stoji u priopćenju. Na temelju tih modela, pravodobno uvođenje mjera fiskalne i monetarne politike može ublažiti uspone i padove u gospodarstvu. dodaje se.

U gospodarstvu izmjenjuju se razdoblja pada i rasta aktivnosti, a politika stabilizacije igra važnu ulogu u ublažavanju tih oscilacija, uz snižavanje kamatnih stopa i povećanje proračunskog manjka u recesiji i podizanje kamatnih stopa u fazama snažnog rasta, ističe odbor za dodjelu Nobelove nagrade, podsjetivši na teoretsku podlogu koju je postavio ekonomist John Maynard Keynes.

Tijekom naftnih kriza 1970-ih činilo se da kejnzijanski modeli, koji određuju kada i kako treba provoditi mjere, više ne donose željene rezultate, navodi se.

„Nisu smanjili nezaposlenost, a doveli su do nekontrolirane inflacije. Zapad je prošao kroz desetljeće slabog rasta, visoke nezaposlenosti i visoke inflacije i mnogi su smatrali da je politika stabilizacije donijela više štete nego koristi i da bi od nje trebalo odustati”, dodaje se.

Robert E. Hall i Michael Woodford dobitnici su ovogodišnjeg Nobela za ekonomske znanosti jer su pokazali kako se ekonomski modeli mogu preoblikovati kako bi se politika stabilizacije revitalizirala, navodi se u priopćenju.

„Umjesto da modele temelje na statističkim vezama između makroekonomskih varijabli, poput inflacije, proizvodnje i potrošnje, odlučili su ih izgraditi na mikroekonomskim temeljima”, dodaju.

Pristup uključuje i razumijevanje utjecaja odluka pojedinačnih kućanstava i poduzeća na gospodarstvo.

Ključna je značajka tih modela da se kućanstva i poduzeća pri donošenju odluka o štednji ili cijenama proizvoda oslanjaju na očekivanja za budućnost. Objavom planova za ekonomsku politiku, vlade i središnje banke mogu utjecati na ta očekivanja vezana i usmjeriti gospodarstvo u pravom smjeru, navodi se u priopćenju.

Otkako su uvedeni, ti su se novi modeli pokazali iznimno korisnima u suočavanju s gospodarskim padovima koji su nas zadesili, stoji nadalje u priopćenju.