Analizom genetskih podataka iz kostiju pronađenih na 11 arheoloških nalazišta u Poljskoj, Austriji, Češkoj, Njemačkoj i Rusiji znanstvenici su otkrili da su prapovijesni ljudi ciljano lovili ženke vunastih mamuta.

Mamuti su bili jedna od najvažnijih lovina ljudi ledenog doba u Euroaziji i Sjevernoj Americi zbog više razloga, piše agencija Reuters.

Jedna životinja osiguravala je velike količine mesa i masnoće, koža se koristila za izradu odjeće, kosti i kljove za alate, oružje i umjetničke predmete, a najveće kosti služile su kao građevni materijal za skloništa i druge nastambe.

Na nalazištima koja su proučavali znanstvenici u srednjoj i istočnoj Europi oko 70 posto kostiju mamuta pripadalo je ženkama, a 30 posto mužjacima. Nasuprot tome, među kostima pronađenima u prirodnim nalazištima 66 posto pripadalo je mužjacima, a 34 posto ženkama.

Znanstvenici su analizirali drevnu DNK 521 mamuta koji su živjeli tijekom posljednjih približno 50.000 godina u Euroaziji i Sjevernoj Americi. Među njima je bilo 100 jedinki s deset nalazišta u srednjoj i istočnoj Europi te jednog u Sibiru, dok je 421 mamut potjecao iz prirodnih nalazišta, prenosi Reuters.

Zašto su lovili upravo ženke? “To je odlično pitanje i još uvijek ga aktivno istražujemo”, rekla je Hannah Moots, postdoktorandica Centra za paleogenetiku, zajedničkog istraživačkog centra Sveučilišta u Stockholmu i Švedskog prirodoslovnog muzeja te glavna autorica studije objavljene u časopisu Current Biology.

Jedno od mogućih objašnjenja jest da su, poput današnjih slonova, vunasti mamuti živjeli u krdima predvođenima ženkama. Takva su se krda vjerojatno kretala predvidljivim, sezonskim rutama.

“Današnja krda ženki slonova imaju prilično stabilna područja kretanja, dok odrasli mužjaci žive samotnije i lutaju na mnogo većim udaljenostima. Upravo je ta predvidljivost možda omogućila ljudima ledenog doba da lakše pronalaze krda predvođena ženkama”, rekla je Moots.

Takva su krda najvjerojatnije bila matrijarhalna, sastavljena od odraslih ženki i mladunaca oba spola. Evolucijski genetičar Love Dalen, jedan od voditelja istraživanja, dodaje da je moguće i kako je bilo lakše opkoliti krdo s mladuncima jer ženke nisu željele pobjeći i ostaviti ih. Osim toga, ženke su u prosjeku bile manje od mužjaka pa ih je vjerojatno bilo lakše usmrtiti.

Odrasli mužjaci težili su do šest tona i dosezali oko 3,4 metra visine u ramenima, dok su ženke težile oko četiri tone i bile visoke oko 2,9 metara.

Ljudi koji su živjeli na područjima nastanjenima mamutima bili su nomadski lovci-sakupljači. Uz jestivo bilje lovili su i druge životinje ledenog doba, poput vunastih nosoroga, sobova, bizona i jelena. Na nekim kostima mamuta pronađeni su vrhovi projektila zabijeni u kost, što potvrđuje da su životinje ubijane u lovu, prenosi Reuters.

Prema riječima evolucijskog genetičara Davida Dieza-del-Moline, lovci su vjerojatno koristili teren u svoju korist. “Mogu zamisliti da su koristili blatna područja ili močvare kako bi imobilizirali mamute, a zatim ih napadali kopljima, strelicama ili drugim projektilima”, rekao je.

Najveće nalazište mamuta obuhvaćeno istraživanjem nalazi se u Krakowu Spadzisti na jugu Poljske i datira od prije 25.000 do 30.000 godina. Ondje su pronađeni ostaci više od stotinu mamuta, kameni alati i brojni tragovi njihove obrade nakon ulova.

Mamuti su nestali s euroazijskog i sjevernoameričkog kopna prije otprilike 10.000 do 12.000 godina, na kraju posljednjeg ledenog doba, kada je zatopljenje otvorene travnjake na kojima su se hranili zamijenilo šumama i močvarnom tundrom.

Koliku je ulogu u njihovu izumiranju imao čovjek i dalje je predmet rasprava. Posljednji mamuti živjeli su na izoliranom otoku Wrangel, uz obalu Sibira, gdje su opstali još oko 4.000 godina prije nego što su potpuno izumrli.

U novom istraživanju znanstvenici su kod jednog mamuta s tog otoka otkrili rijetko genetsko stanje poznato kao mozaicizam X0/XX, zbog kojeg jedinka nije bila biološki ni mužjak ni ženka.

Kod ljudi je riječ o poremećaju poznatom kao Turnerov sindrom.

“Još nije jasno je li taj mozaicizam povezan s malobrojnom populacijom mamuta na otoku Wrangel ili je riječ o razvojnoj anomaliji koja se mogla pojaviti u bilo kojoj populaciji mamuta”, zaključila je Moots.