Sve je više dokaza da bilijuni crijevnih mikroba, koji čine takozvanu crijevnu mikrobiotu, imaju važne učinke na pravilno funkcioniranje našeg tijela. Novija istraživanja sugeriraju da mikrobiota crijeva također igra ključnu ulogu u zdravlju našeg mozga, a čini se da crijevne bakterije igraju temeljnu ulogu u razvoju neurodegenerativnih bolesti, iako je točan mehanizam na kojem se temelji taj odnos   još uvijek nepoznat. Studije sugeriraju da je manja raznolikost mikrobiote crijeva (stanje zajedničko pacijentima s Alzheimerovom bolešću) povezana s neurodegenerativnim bolestima kroz neuroupalne procese na relaciji mikrobiota-crijeva-mozak. U siječnju su rezultati velikog istraživanja koje je u časopisu Science objavila skupina istraživača sa sveučilišta Washington University u St. Louisu / Missouriju, na osnovu ispitivanja na miševima, otkrili da crijevne bakterije utječu na ponašanje imunoloških stanica u cijelom tijelu, uključujući one u mozgu te da mogu oštetiti moždano tkivo i pogoršati neurodegeneraciju u uvjetima poput Alzheimerove bolesti, javlja Il Corriere della Sera.

Microbiota intestinale e Alzheimer: ecco i batteri protettivi e quelli infiammatori https://t.co/Kmwyse8sFU

— Corriere della Sera (@Corriere) May 4, 2023

Proupalne bakterije i zaštitne bakterije

Sada je velika studija tima istraživača sa Sveučilišta u Nevadi objavljena u časopisu Scientific Reports detaljnije istražila vezu između Alzheimerove bolesti i crijevnih bakterija u ljudskoj mikrobioti. Istraživači su proučavali sastav mikrobiote pacijenata s Alzheimerovom bolešću u usporedbi sa sastavom kontrolne skupine sastavljene od zdravih pacijenata. Da bi to učinili, koristili su procjenu rizika na temelju poznatih genetskih korelacija s bolešću u odnosu na 119 vrsta crijevnih mikroba uzetih od svakog pojedinca. Otkrili su da je 20 od tih 119 bakterijskih sojeva na značajni način povezano s Alzheimerovom bolešću. Šest od tih 20 bakterija identificirano je kao vrsta povezana s rizikom od Alzheimerove bolesti, dok ostalih 14 potencijalno štiti od te bolesti. Vrsta povezana s najznačajnijim rizikom od Alzheimera je Bacteroides, dok je vrsta koja pruža najveću zaštitu od te boelsti Intestinibacter, javlja Il Corriere della Sera.

Znanstvenici su primijetili da postoji povezanost između obilja proupalnih bakterijskih sojeva i genotipa APOE (osobe s APOE4 varijantom imaju veći rizik od razvoja Alzheimerove bolesti). Taj rezultat  sugerira kako bi genetska ranjivost povezana s genotipom APOE također mogla djelovati modificiranjem crijevne mikrobiote, čineći je bogatijom proupalnim bakterijama i čineći pojedinca osjetljivijim na neurodegenerativne bolesti. U ovom slučaju utvrđeno je da je proupalna bakterija Collinsella aerofaciens prisutna u velikom broju kod ljudi s genom APOE4.

‘Upaljena’ mikrobiota kod pacijenata s Alzheimerovom bolešću

Ovaj novi rad samo je najnovija od mnogih studija na tu temu. Posljednjih godina istraživači su se usredotočili na ovu složenu vezu između mikroflore crijeva, imunološkog sustava i neurološkog funkcioniranja u pokušaju da shvate zašto područja mozga degeneriraju i dovode do simptoma poput gubitka pamćenja ili kognitivnog propadanja tipičnog za Alzheimerovu bolest. “Znamo da neurodegenerativne i psihijatrijske bolesti također imaju upalnu komponentu, koja je također čimbenik rizika za razne bolesti poput kardiovaskularnih, metaboličkih i imunoloških bolesti”, komentira Annamaria Cattaneo, voditeljica Laboratorija za biološku psihijatriju IRCCS-a (Istituto Centro San Giovanni bolnice Dio Fatebenefratelli), profesorica na Sveučilištu u Milanu, s Odsjeka za farmakološke i biomolekularne znanosti i autorica brojnih studija na tu temu. “S vremenom smo vidjeli da mikrobiota oblikuje naš imunološki sustav, kao da su se razvili zajedno. Činjenica da je u nekoliko mentalnih patologija došlo do promijenjene upale bez očitog uzroka potaknula je istraživače da potraže odgovor u crijevnoj mikrobioti. Stoga je u raznim studijama, uključujući one provedene u bolnici Fatebenefratelli u Bresci, primijećeno da pacijenti s Alzheimerovom bolešću imaju mikrobiotu s obilnijim proupalnim sojevima od ostalih ispitanika. Konkretno, u našem istraživanju primijetili smo da je u bolesnika s Alzheimerovom bolešću bakterija Roseburia, za koju se zna da je zaštitna, bila manje obilna, što sugerira Roseburiju kao faktor zaštite od neurodegenerativne bolesti”, kaže Annamaria Cattaneo za Il Corriere della Sera.

Foto Pixabay

Nema uvijek ravnoteže

Već u trenutku u kojem se rađa i u fazi razvoja, ljudski organizam naseljen je mješavinom bakterija, gljivica i virusa koji uspostavljaju neku vrstu privremenog “primirja” s imunološkim sustavom. U većini slučajeva ova vrsta organizacije je obostrano korisna: mikrobi dobivaju mjesto za život, a ljudi skupinu sićušnih branitelja koji su spremni naporno raditi kako bi zaštitili svoj dom. To ne znači da je ravnoteža uvijek postignuta: promjene u imunološkom sustavu zapravo mogu koristiti određenim vrstama mikroba u odnosu na druge. Na isti način, promjene u crijevnoj flori, na primjer s promjenama u prehrani, mogu duboko utjecati na funkcioniranje organizma, u dobru i u zlu.

“Ne postoje bakterije koje donose sklonost jednoj ili drugoj bolesti, depresiji, autoimunoj bolesti ili anoreksiji. Umjesto toga, određene bakterije određuju sklonost biološkim promjenama koje su tada zajedničke različitim patologijama”, objašnjava dr. Cattaneo. “Svaka osoba tada – dodaje – ima svoju genetsku pozadinu i jedna osoba može biti sklonija od druge razvijanju bolesti. Životni stil, prehrana i stres vrlo su važni čimbenici.”

Mjerenje mikrobiote

Još nije jasno jesu li te razlike u bakterijskoj flori uzrok ili posljedica neurodegenerativnih bolesti ili postoji “korelacijska mješavina”. Svakako istraživanja utiru put mogućnosti preoblikovanja mikrobiote crijeva kako bi se spriječile ili liječile neurodegenerativne bolesti. “Danas, s dostupnim tehnologijama, možemo kvantitativno izmjeriti sve bakterijske sojeve, čak iako zapravo mnogi još nemaju ime i funkcije mnogih od njih još nisu poznate”, ističe Annamaria Cattaneo.

Međutim, znamo da je mikrobiota zdrava kada su bakterije prisutne u izobilju i raznolike kako bi obavljale različite funkcije. Kao što je spomenuto, nekoliko studija pokazalo je da se u bolesnika s Alzheimerovom bolešću mikrobiota čini nešto siromašnijom, s manjom diversifikacijom bakterijskih sojeva i manjom količinom onih sojeva koji štite od upale.

Foto Davor Puklavec/PIXSELL

Kako utjecati na mikrobiotu – probiotikom

Je li stoga moguće manipulirati mikrobiotom crijeva kako bi se utjecalo na mozak…. bez zadiranja u  mozak? “Do danas, istina, ne postoji sastav mikrobiote iz kojeg zaključujemo “Ja sam zdrava osoba i ne riskiram bolest”, pa čak ni vrsta mikrobiote koja mi može reći riskiram li razvoj jedne ili druge patologije. Svakako, bogata i raznolika mikrobiota može nam pomoći u zaštiti od nekih bolesti, ali nije moguće sve popraviti mikrobiotom”, kaže Annamaria Cattaneo.

Dobra vijest je da se mikrobiota može mijenjati i to vrlo brzo. Dovoljno je nadodati da ista osoba, zadržavajući istu prehranu, ima drugačiji sastav mikrobiote ljeti i zimi. Zapravo, postoje mnogi čimbenici koji se trebaju uzeti u obzir. “Aktivnim načinom života i uzimanjem probiotika – naglašava Annamaria Cattaneo – mikrobiotu možete učiniti bogatijom. Danas na tržištu imamo nekoliko probiotika koji imaju blagotvorne učinke, ali cilj je u budućnosti biti u stanju s lakoćom analizirati mikrobiotu pojedinca (danas su ozbiljne analize još uvijek složene) te utvrditi kojih zaštitnih bakterija nedostaje i prema potrebi intervenirati probioticima, točno kao što se čini vitaminima. Riječ je o nekoj vrsti dodatka prehrani za poboljšavanje mikrobiote”.

Cilj istraživanja je da kroz poboljšavanje mikrobiote budemo u mogućnosti pridonijeti prevenciji ili odgađanju neurodegenerativnih bolesti. “Teško je liječiti bolest kod osoba s uznapredovalom Alzheimerovom bolešću – zaključuje stručnjakinja – ali interveniranje kod osoba s blagim kognitivnim oštećenjem ili rizikom od razvoja te bolesti možda bi moglo usporiti napredovanje bolesti, pogotovo ako poboljšamo mikrobiotu te osobe. To je još jedno oružje u suočavanju s Alzheimerovom bolešću”, zaključuje Annamaria Cattaneo.