Alen Juginović, splitski znanstvenik koji već pet godina radi kao neuroznanstvenik na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Harvard u SAD-u, u sklopu Expoa 2025. u Japanu, najvećeg svjetskog sajma, koordinirao je u Hrvatskom paviljonu događaj »Hrvatska kao globalna destinacija zdravstvenog turizma – i forum za budućnost medicine«.

Događaj je okupio izvrsne hrvatske stručnjake s međunarodnim iskustvom koji su raspravljali o ulozi umjetne inteligencije u medicini, primjeni nosive tehnologije u praćenju zdravlja i liječenju poremećaja, te potencijalu Hrvatske kao rastuće destinacije za zdravstveni turizam i biomedicinske inovacije.

S Alenom Juginovićem, mladim splitskim liječnikom koji se već petu godinu bavi znanstvenim radom na prestižnom američkom sveučilištu, razgovarali smo o dojmovima iz Japana, odnosima profesora i studenata, o njegovoj knjizi o spavanju, kao i novim projektima među kojima već sada najavljuje Plexus konferenciju koja će se održati u Zagrebu od 5. do 7. prosinca, na kojoj će gosti biti uvaženi znanstvenici prestižnih svjetskih klinika.

Znanstveni napredak

Sudjelovali ste na konferenciji sportskih liječnika u Tokiju, kakvi su vaši dojmovi?

– Konferencija na Sveučilištu u Tokiju bila je izvanredno iskustvo, kako po kvaliteti sadržaja, tako i po ljudima koje sam imao priliku upoznati. Riječ je o okupljanju vrhunskih stručnjaka iz područja sportske medicine, znanosti o spavanju, fiziologije i tehnologije.

Među sudionicima su bili i dr. Niko Mihić, glavni medicinski savjetnik Real Madrida, te dr. Kristofer Jones, glavni liječnik Los Angeles Lakersa, obojica s bogatim iskustvom u radu s vrhunskim sportašima i vrlo konkretnim uvidima iz prakse.

Razgovori su se vodili na vrlo visokoj razini, ali s jasnim fokusom na praktičnu primjenu znanja, posebno u području optimizacije oporavka i sportskih performansi.

Bilo mi je izuzetno drago vidjeti da se danas san sve više prepoznaje ne samo kao biološka nužnost, već i kao ključan čimbenik u profesionalnom sportu, usporediv s prehranom i treningom.

S obzirom na to da se i moje istraživanje bavi poveznicom između sna i zdravlja, kao i činjenicom da aktivno radim s profesionalnim sportašima na optimizaciji spavanja, osjećao sam da mogu dati relevantan doprinos, ali i puno naučiti od drugih.

Alen Juginović / Foto Dalibor Gabela

Koliko je za vas kao znanstvenika bilo značajno i u kojem dijelu razmijeniti mišljenja s drugim kolegama?

– Razmjena znanja i iskustava sa stručnjacima iz različitih dijelova svijeta ključan je dio znanstvenog napretka. U Tokiju sam imao priliku razgovarati s liječnicima i istraživačima koji rade s vrhunskim sportašima, od olimpijaca do NBA igrača, i diskutirati o tome kako znanstvene spoznaje pretvaraju u konkretne intervencije na terenu.

Posebno su me zanimale teme poput personaliziranog praćenja oporavka pomoću nosive tehnologije, kao i novih protokola za optimizaciju sna koji se razvijaju upravo u sportskim kontekstima.

Zanimljivo mi je bilo čuti i koliko japanski liječnici često koriste biljne dodatke prehrani i fitoterapiju u svojoj kliničkoj praksi. Više kolega je spomenulo kako redovito preporučuju takve pripravke sportašima i pacijentima, što me iskreno iznenadilo jer to nije uobičajeno u praksi u Hrvatskoj, a ni u Sjedinjenim Američkim Državama gdje trenutačno radim.

Takvi susreti ne samo da obogaćuju moje razumijevanje različitih pristupa liječenju, već i otvaraju mogućnosti za suradnje koje nadilaze granice jedne zemlje ili medicinske škole.

Podrška, ne izvor pritiska

Možete li nam ukratko iznijeti zanimljivosti iz vaših znanstvenih saznanja vezano uz utjecaj sna na sportaše i njihove sportske performanse?

– U znanosti o spavanju danas znamo da san nije pasivan odmor, već aktivna biološka faza ključna za oporavak, regeneraciju i optimizaciju funkcija tijela i mozga. Tijekom dubokog sna, tijelo intenzivno luči hormon rasta koji potiče obnovu mišićnog i koštanog tkiva, što je od presudne važnosti za sportaše.

Istovremeno, mozak »posprema« informacije, konsolidira motoričko pamćenje i jača neuronske mreže koje sudjeluju u koordinaciji, fokusu i donošenju odluka.

Istraživanja pokazuju da čak i manji gubitak sna – primjerice, spavanje šest sati umjesto osam – može dovesti do mjerljivog pada brzine reakcije, smanjene preciznosti i povećanog rizika od ozljeda.

Kod sportaša koji su spavali više od devet sati po noći zabilježena su poboljšanja u sprintu, slobodnim bacanjima i točnosti pokreta, što jasno pokazuje koliko je san izravno povezan s performansama. Ukratko, san je jedan od najučinkovitijih, a često zanemarenih alata za vrhunski rezultat.

Alen Juginović / Foto Dalibor Gabela

Spominjete i primjenu nosive tehnologije u praćenju zdravlja i liječenju poremećaja. Koliko su vam bile od pomoći, odnosno koliko su precizni i pouzdani?

– Nosiva tehnologija, kao što su Apple Watch, Oura prsten i Fitbit narukvice, u posljednjih deset godina postala je vrlo napredna i dostupna široj populaciji. Ovi uređaji mogu mjeriti niz fizioloških parametara, od otkucaja srca i disanja do trajanja sna i varijabilnosti srčanog ritma, i time korisnicima pružaju bolji uvid u vlastito zdravlje i svakodnevne navike.

Kad je riječ o prepoznavanju budnosti i spavanja, dakle, binarna razlika između »budan« i »spava«, uređaji su prilično precizni – nerijetko s točnošću oko 90 posto. No, kada pokušavaju razlikovati faze sna – plitki, duboki i REM san – njihova pouzdanost značajno pada.

Preciznost pri određivanju stadija sna u prosjeku je od 65 do 75 posto, što znači da nisu dovoljno točni za dijagnostičku primjenu, posebno kad je riječ o ozbiljnim poremećajima spavanja.

Unatoč tome, njihova najveća vrijednost je u dugoročnom praćenju rutine, mogu vrlo korisno prikazati vrijeme odlaska na spavanje, buđenja i ukupno trajanje sna. Time potiču veću osviještenost i često pomažu korisnicima da prepoznaju loše navike, uvedu promjene i bolje razumiju važnost redovitog i kvalitetnog sna.

Ipak, važno je naglasiti da s ovim podacima ne treba biti opsesivan. Neki korisnici razviju pretjeranu potrebu za »idealnim« rezultatima, žele svaki dan doseći maksimalni »sleep score«, što može dovesti do anksioznosti, frustracije i, paradoksalno, do još lošijeg sna. Tehnologija bi trebala biti podrška, a ne izvor pritiska.

Ogroman potencijal

Kad spominjemo nove tehnologije – na konferenciji se govorilo i o utjecaju umjetne inteligencije u medicini. Do kakvih se zaključaka došlo? Koliko umjetna inteligencija u ovom trenutku može biti od pomoći i općenito kakva su predviđanja?

– Umjetna inteligencija (AI) već sada pokazuje ogroman potencijal u medicini, osobito u analizi velikih količina podataka, prepoznavanju obrazaca koje ljudsko oko teško može uočiti, i kreiranju personaliziranih terapijskih strategija.

Primjerice, u području spavanja, AI se koristi za automatsku analizu EEG-a, detekciju apneja, obradu signala iz nosivih uređaja te izradu individualiziranih preporuka za poboljšanje kvalitete spavanja.

O toj temi se intenzivno raspravljalo ne samo na konferenciji sportskih liječnika u Tokiju, već i na događaju koji smo organizirali u sklopu hrvatskog paviljona na Expo 2025. u Osaki.

Upravo tamo su kolege iz Rijeke, Franko Hržić i Mateja Napravnik sa Sveučilišta u Rijeci, zajedno s dr. Markom Lukićem, održali izvrsna izlaganja o ulozi umjetne inteligencije u medicini, od dijagnostike do potpora u odlučivanju.

Bilo je nadahnjujuće čuti kako se hrvatski znanstvenici uključuju u globalne rasprave o primjeni najnaprednijih tehnologija u zdravstvu. Zaključak većine sudionika bio je da AI neće zamijeniti stručnjake, već ih osnažiti kao alat koji omogućuje bržu, precizniju i individualiziraniju skrb.

Naglašeno je da tehnologija mora biti u službi čovjeka, a ne obrnuto. Predviđa se da će u sljedećih 5 do 10 godina AI postati neizostavan dio svakog suvremenog zdravstvenog sustava, ali uz snažan fokus na etička pitanja, transparentnost i zaštitu privatnosti pacijenata.

Alen Juginović, Franko Hržić i Mateja Napravnik sa Sveučilišta u Rijeci, te Marko Lukić održali izvrsna izlaganja o ulozi umjetne inteligencije u medicini

Može li umjetna inteligencija u potpunosti zamijeniti ljudsku prisutnost i može li to biti subverzivno napretku?

– Umjetna inteligencija može obavljati određene zadatke brže i preciznije od čovjeka, osobito kad je riječ o analizi velikih količina podataka, repetitivnim zadacima ili ranom otkrivanju obrazaca bolesti.

No, ljudska prisutnost u medicini nije zamjenjiva. Emocionalna inteligencija, empatija, sposobnost razumijevanja šireg konteksta i individualne životne priče pacijenta, to su elementi koje AI još uvijek ne može replicirati. Zdravstvo nije samo znanost, nego i odnos.

Problem bi mogao nastati ako pretjerano vjerujemo tehnologiji bez kritičkog promišljanja, ako zanemarimo etiku, privatnost i ljudski faktor. Pravi napredak leži u integraciji, u tome da AI bude produžetak ljudskog znanja, a ne zamjena za njega.

Na konferenciji ste se upoznali i s Kristoferom Jonesom s UCLA-e i liječnikom LA Lakersa…

– Susret s profesorom Kristoferom Jonesom bio je jedno od najzanimljivijih iskustava konferencije. Kao glavni liječnik Los Angeles Lakersa, on ima neposredan uvid u to kako san, oporavak i mentalno zdravlje utječu na performanse sportaša na najvišoj razini.

Razgovarali smo o izazovima koji se javljaju u sezoni kad se igra svaki drugi dan, o važnosti individualiziranog pristupa svakom igraču, kao i o ulozi timske dinamike u održavanju zdravlja i forme.

Razmijenili smo i iskustva o primjeni digitalnih alata za praćenje sna i načinu interpretacije tih podataka. Takvi razgovori uvijek su dragocjeni jer povezuju znanost i praksu u vrlo konkretan način.

Alen Juginović / Foto Dalibor Gabela

Kao što ste spomenuli, na konferenciji su sudjelovali i mladi riječki znanstvenici Mateja Napravnik i Franko Hržić, jesu li stigli na vaš poziv, odnosno kako je došlo do suradnje?

– Da, oboje su sudjelovali na moj poziv. Franka Hržića sam imao priliku osobno upoznati tijekom njegova nedavnog boravka na Harvardu, gdje je ostavio iznimno pozitivan dojam, riječ je o vrlo stručnom, motiviranom i fokusiranom mladom znanstveniku.

S obzirom na njegov angažman i poznavanje domaće akademske scene, predložio mi je i Mateju Napravnik, koju sam s veseljem uključio u program. Pokazala se kao izuzetno kvalitetna mlada znanstvenica, s jasno artikuliranim interesima i znanjem u području biomedicine i tehnologije.

Hrvatska ima brojne mlade talente u znanosti, a Franko i Mateja odličan su primjer generacije koja ne samo da prati svjetske trendove, već aktivno doprinosi njihovom oblikovanju. Cilj mi je bio pružiti im priliku da iznesu svoja znanja i povežu se s međunarodnim kolegama u okruženju koje potiče suradnju i razmjenu ideja.

Globalna destinacija

Koordinirali ste i događaj Hrvatskog paviljona na Expo 2025. u Osaki pod nazivom »Hrvatska kao globalna destinacija zdravstvenog turizma i forum za budućnost medicine«. Kojim biste zaključkom objedinili predstavljanje?

– Cilj nam je bio prikazati Hrvatsku ne samo kao zemlju prirodnih ljepota i kvalitetne skrbi, već kao ozbiljnog igrača u području medicinskih inovacija, umjetne inteligencije i preventivne medicine.

Na forumu su uz mene sudjelovali vrhunski hrvatski stručnjaci s međunarodnim iskustvom – dr. Niko Mihić, glavni medicinski savjetnik Real Madrida i predsjednik Sports Doctors Networka, dr. Marko Lukić, oftalmolog iz Moorfields Eye Hospitala u Londonu i CMO Ascento CDA, te spomenuti dr. Franko Hržić iz Centra za umjetnu inteligenciju i kibernetičku sigurnost i Mateja Napravnik, inženjerka računarstva, oboje sa Sveučilišta u Rijeci.

Program se sastojao od dva panela. Prvi, »Nosiva tehnologija: budućnost zdravstvenog praćenja«, bio je posvećen znanosti o spavanju i upotrebi nosivih uređaja za otkrivanje poremećaja poput apneje, nesanice i poremećaja cirkadijanog ritma.

Drugi panel, »Kako umjetna inteligencija redefinira medicinu«, obuhvatio je najnovije pristupe u razvoju multifunkcionalnih AI modela, važnost etike, povjerenja i zaštite privatnosti, te ulogu Hrvatske kao zemlje koja kroz stipendije i multidisciplinarne programe povezuje zdravstvo i tehnologiju.

Istaknuli smo i komparativne prednosti hrvatskog zdravstvenog sustava, kontinuitet odnosa između liječnika i pacijenata, povezanost bolnica s akademskom zajednicom te sustavno prikupljanje medicinskih podataka.

Hrvatska u kontekstu zdravstvenog turizma ne nudi samo liječenje, već cjelovit i uravnotežen pristup zdravlju u okruženju mora, prirode i obrazovanja. Forum je poslao snažnu poruku: Hrvatska ne samo da sudjeluje u oblikovanju budućnosti medicine, ona je spremna biti među njezinim predvodnicima.

Na Expo 2025. u Japanu u Hrvatskom paviljonu održan je događaj »Hrvatska kao globalna destinacija zdravstvenog turizma – i forum za budućnost medicine«

Zbog čega smatrate da je Hrvatska prava destinacija zdravstvenog turizma?

– Hrvatska ima brojne prednosti koje je pozicioniraju kao potencijalno vodeću destinaciju za zdravstveni turizam u ovom dijelu Europe. Prvo, tu su vrhunski medicinski stručnjaci i obrazovni sustav koji svake godine iznjedri niz talentiranih liječnika i zdravstvenih djelatnika.

Drugo, kvaliteta medicinskih usluga u brojnim ustanovama, od lječilišta i dentalnih klinika do specijaliziranih klinika i centara za oporavak, konkurira onima u drugim zemljama, uz često povoljnije cijene. Treće, Hrvatska ima blagu klimu, prirodne ljepote, sigurnost i bogatu kulturnu ponudu, što se sve više na cijeni kod pacijenata koji žele spojiti liječenje, oporavak i kvalitetno slobodno vrijeme.

Ako tome pridodamo i strateška ulaganja i povezivanje s najboljim svjetskim znanstvenim i obrazovnim institucijama, što kroz Med&X udrugu nastojimo aktivno razvijati, otvara se prostor da Hrvatska postane ne samo destinacija za liječenje, već i središte znanja, inovacija i međunarodne suradnje.

Kroz projekte poput međunarodne konferencije Plexus, Biomedical Foruma i posebice programa Med&X Accelerator, koji omogućuje hrvatskim mladim stručnjacima stručno usavršavanje na institucijama poput Harvarda, Yalea, Mayo Clinic i Cleveland Clinic, gradimo temelje za održivu i globalno relevantnu medicinsku budućnost Hrvatske.

(Ne)otkriveno područje

Odabrali ste zanimljivo polje za svoje znanstveno djelovanje – kada, odnosno kako je započelo vaše zanimanje za proučavanjem sna na ljudski organizam?

– Zanimanje za san počelo je još tijekom studija medicine, kada sam shvatio koliko se malo govori o toj temeljnoj ljudskoj potrebi, iako spavamo trećinu života. K tome, mi zapravo ne znamo razlog zašto spavamo 7-9 sati, a ne manje ili više.

Znamo, iako ne u potpunosti, što se događa kada spavamo malo ili puno, ali zašto baš tih 7-9 sati, to nismo sigurni. Kako sam se više educirao i počeo čitati znanstvene radove, postalo mi je jasno da san ima ogroman utjecaj na zdravlje – od metabolizma, imunološkog sustava i kardiovaskularnih funkcija, do mentalnog zdravlja i dugovječnosti.

Moje znanstveno istraživanje na Medicinskom fakultetu na Harvardu usmjereno je upravo na mehanizme kojima manjak sna dovodi do oštećenja organizma, primjerice kroz poremećaje u apsorpciji nutrijenata, ili načina kako loše spavanje povećava rizik od raka debelog crijeva. San je fascinantno i još uvijek nedovoljno otkriveno područje koje povezuje gotovo sve grane medicine.

Alen Juginović / Foto Dalibor Gabela

Kao najveći neprijatelj suvremenom čovjeku navodi se stres – u kakvoj je on korelaciji sa snom?

– San i stres nalaze se u vrlo uskoj i kompleksnoj vezi, te je stres vodeći uzrok nesanice. Kada smo izloženi kroničnom stresu, naše tijelo ostaje u stanju s povišenim razinama kortizola i adrenalina (hormona stresa), što otežava usnivanje i održavanje spavanja.

S druge strane, ako ne spavamo dovoljno ili spavamo loše, naš kapacitet za upravljanje stresom se znatno smanjuje, postajemo razdražljivi, emocionalno nestabilni i manje otporni na svakodnevne izazove.

Znanstveno gledano, manjak sna povećava aktivnost amigdale (centra za strah u mozgu) i smanjuje funkciju prefrontalnog korteksa (centra u mozgu za racionalno odlučivanje). Dakle, stres i san djeluju kao dvosmjerna ulica, jedan pogoršava drugi, a začarani krug se često teško prekida bez stručne pomoći ili promjene životnog stila.

“Thatcher gen”

O čemu ovisi individualna potreba za snom? Primjerice, jednom ste objašnjavali kako je nekim ljudima s Margaret Thatcher genom dovoljno spavati pet sati i biti učinkovitima – o čemu je točno riječ? Koji bi bio vaš savjet za dobar i miran san?

– Individualna potreba za snom uvjetovana je kombinacijom genetike, dobi, životnog stila i zdravstvenog stanja. Ogromna većina odraslih treba između 7 i 9 sati sna, ali ipak jako mali broj ljudi ima genetsku varijantu, poznatu i kao »Thatcher gen«, koja im omogućuje da funkcionalno spavaju kraće – od 5 do 6 sati – bez negativnih kognitivnih posljedica idućeg dana, poput smanjene pažnje, usporenih reakcija, lošije memorije i emocionalne reaktivnosti.

No, to je iznimka, a ne pravilo. Za većinu ljudi, spavanje manje od preporučenog dovodi do kumulativnog umora, slabije koncentracije, lošijeg zdravlja i smanjenih performansi – kako mentalnih, tako i fizičkih.

Moj savjet za bolji san je: održavajte redovan ritam spavanja (isto vrijeme odlaska na spavanje i buđenja, čak i vikendom), izbjegavajte ekrane 1–2 sata prije sna jer plavo svjetlo remeti lučenje melatonina koji je važan za spavanje, ne konzumirajte kofein i alkohol u drugom dijelu dana, boravite što više na dnevnom svjetlu, osobito ujutro, i stvorite umirujuću večernju rutinu koja vašem tijelu signalizira da se približava vrijeme odmora.

Spavaća soba neka bude tiha, mračna i prohladna, a krevet rezerviran samo za spavanje i odmor, ne za posao ili gledanje serija. Ako problemi sa spavanjem potraju, individualiziran pristup i stručno vođeno liječenje najbolji su put prema trajnom rješenju.

Alen Juginović / Foto Privatna arhiva

Imate li statistički podatak koje su nacije najveća, a koje najmanje »spavalice«?

– Prema rezultatima međunarodnih istraživanja koja koriste i podatke iz nosive tehnologije, poput aplikacija i pametnih satova, najviše spavaju ljudi u Nizozemskoj, Novom Zelandu i Finskoj – u prosjeku oko 7 sati i 30 minuta po noći, iako su ove zemlje pri vrhu, 7,30 sati je jako blizu minimalne preporučene dužine od 7 sati.

S druge strane, najkraće spavaju stanovnici Japana, Južne Koreje i Saudijske Arabije – često ispod 6,30 sati, što je ispod preporučenog minimuma. Te razlike najčešće su rezultat kombinacije kulture rada, stila života, socijalnih normi i urbanog tempa.

Zanimljivo je da više ekonomskog razvoja ne znači nužno i više sna – dapače, neke od najrazvijenijih zemalja imaju najveći deficit sna. To je još jedan podsjetnik koliko je važno osvijestiti san kao prioritet, ne samo osobni, već i društveni.

Znanstvena točnost u pristupačnom stilu

Nedavno ste izdali i knjigu o dobrobitima spavanja u jednostavnom i zanimljivom stilu. Možete li nam reći što vas je navelo na to i kakve su povratne informacije?

– Knjigu »Sleep Science Made Simple« u izdanju Springer napisao sam s ciljem da znanost o spavanju približim svima jasno, razumljivo i primjenjivo. Htio sam pokazati što zapravo znamo o snu iz suvremenih istraživanja, kako on utječe na tijelo i um, te kako svatko može konkretnim koracima poboljšati kvalitetu svog sna.

Knjiga je nastala iz želje da znanstvene spoznaje ne ostanu zatvorene u laboratorijima i stručnim časopisima, nego da postanu korisne u svakodnevnom životu.

Pisanjem sam želio spojiti znanstvenu točnost s pristupačnim stilom, kako bi sadržaj bio jednako koristan studentima, liječnicima, roditeljima, sportašima ili bilo kome tko želi razumjeti i poboljšati svoj san.

Povratne informacije su bile iznimno pozitivne, ljudi mi često pišu da su prvi put doista shvatili što se događa u tijelu dok spavaju, zašto se ujutro osjećaju iscrpljeno ili kako male promjene mogu donijeti veliku razliku. Mnogi su mi rekli kako im je knjiga pomogla ne samo da spavaju bolje, već da općenito više poštuju svoje tijelo i ritam života.

Veliki ste radnik, ali i zanesenjak. Što još pripremate? Što je u fokusu vaših trenutačnih istraživanja?

– U fokusu mog znanstvenog rada na Harvardu je trenutačno pitanje kako manjak sna utječe na apsorpciju nutrijenata u crijevima i kako ti procesi mogu biti povezani s razvojem kolorektalnog karcinoma.

Ispitujemo fiziološke i molekularne mehanizme kroz koje kronična deprivacija sna narušava funkciju probavnog sustava, što otvara nova pitanja o povezanosti sna, metabolizma i malignih bolesti.

Paralelno s time, kroz hrvatsku udrugu Med&X razvijam projekte koji spajaju hrvatsku i međunarodnu biomedicinsku zajednicu s ciljem akceleriranja domaće biomedicine.

Iznimno se radujem novom izdanju Plexus konferencije, koja će se održati u Zagrebu od 5. do 7. prosinca, s brojnim međunarodnim gostima. Vrhunac događanja bit će svečana gala večer 6. prosinca, na kojoj će poseban gost biti prof. dr. Tomislav Mihaljević, predsjednik Cleveland Clinic – jedne od vodećih svjetskih bolnica.

Kroz Med&X Accelerator program omogućujemo mladim hrvatskim liječnicima i znanstvenicima usavršavanja na najprestižnijim institucijama svijeta. Ovog ljeta naši polaznici odlaze na Mayo Clinic, Cleveland Clinic, Massachusetts General Hospital, Yale i Sveučilište u Zürichu, a vizija nam je taj program dodatno širiti i pozicionirati ga kao sustavan mehanizam za transfer znanja i ulaganje u mlade talente.

Uz to, razvijamo i Med&X Biomedicinski forum, platformu za strateški dijalog između vodećih domaćih i inozemnih stručnjaka, institucija i zdravstvene industrije. Fokus je na dugoročnim rješenjima, umrežavanju i osmišljavanju konkretnih inicijativa koje mogu unaprijediti hrvatsku medicinu.

Posebno me i dalje zanima tema sna u sportu, gdje pripremam nove suradnje s međunarodnim timovima. Uza sve to, postoji još niz projekata kojima se iskreno radujem i koji tek dolaze.

Iskustvo koje obogaćuje profesionalno i osobno

Je li to bio vaš prvi posjet Japanu? Kako vas se dojmio?

– Da, ovo mi je bio prvi posjet Japanu i boravio sam u tri grada – Tokiju, Osaki i Gifu. Svaki od njih ostavio je poseban dojam. U Tokiju me oduševila nevjerojatna organiziranost, poštovanje prema drugima, iznimna čistoća i gotovo nadrealna tišina u jednom od najvećih gradova svijeta.

Osaka je pak ponudila zanimljivu kombinaciju znanstvenih i diplomatskih susreta, s obzirom da sam ondje sudjelovao na EXPO događaju u sklopu hrvatskog paviljona.

No, posebno bih istaknuo Gifu, gdje sam sudjelovao na konferenciji Sports Doctors Network Japan i gdje smo doživjeli iznimnu razinu gostoljubivosti i organizacije. Domaćini su s nevjerojatnom pažnjom i preciznošću isplanirali svaki trenutak našeg kratkog boravka, od znanstvenih predavanja do susreta s lokalnim institucijama i uvida u regionalne zdravstvene tehnologije.

Imali smo čast upoznati se s gradonačelnikom grada Gifu te guvernerom prefekture Gifu, što je dodatno podcrtalo ozbiljnost s kojom su pristupili našem posjetu. Takva razina predanosti, organiziranosti i poštovanja prema gostima zaista ostavlja trajan dojam.

Naravno, kultura, hrana i njihova filozofija svakodnevnog života također su ostavili snažan dojam. Ipak, valja spomenuti i praktičan izazov, engleski jezik nije široko rasprostranjen, što otežava komunikaciju bez prevoditelja. No sveukupno, Japan je iskustvo koje obogaćuje profesionalno i osobno.

Na konferenciji Sports Doctors Network

Harvard znanje ne čuva, već nesebično prenosi

Predavač ste na prestižnom Harvardu. Možete li nam reći nešto više o organizaciji samog univerziteta – na što stavlja fokus?

– Harvard je uistinu posebno mjesto, ne samo zbog svoje povijesti i ugleda, već i zbog kulture znatiželje, interdisciplinarnosti i neprestanog preispitivanja postojećih znanja.

Kao istraživač na Medicinskom fakultetu Harvarda imam priliku surađivati s ljudima iz različitih zemalja, stručnih područja i znanstvenih pristupa, što neizmjerno obogaćuje svakodnevni rad i otvara prostor za ideje koje nastaju na spoju različitih disciplina.

Fokus nije samo na tome da »učimo ono što već znamo«, već da aktivno postavljamo nova pitanja i tražimo odgovore koji mogu promijeniti način na koji razumijemo zdravlje, bolest i ljudsku biologiju.

U znanosti se posebno potiče originalnost, hrabrost u razmišljanju i spremnost na dugotrajan rad koji vodi do otkrića. U području medicine naglasak je na tzv. translacijskom pristupu – kako temeljna istraživanja iz laboratorija što brže i učinkovitije prenijeti u kliničku praksu, kako bi pacijenti što prije imali koristi od novih otkrića.

Uz istraživački rad, imao sam priliku držati i vlastiti cjelogodišnji predmet na Harvard Collegeu pod nazivom »Neurobiologija emocija i poremećaja raspoloženja«, koji je okupljao studente s koledža, često zainteresirane za nastavak obrazovanja na medicinskom fakultetu.

To je bilo iznimno inspirativno iskustvo jer omogućuje izravnu komunikaciju s mladim, motiviranim ljudima koji već tada postavljaju vrlo zrela i složena pitanja.

Također, iznimno se cijeni mentorstvo i dijeljenje znanja. Odnos između profesora i studenata temelji se na međusobnom poštovanju, podršci i zajedničkom radu, jer se vjeruje da se znanstveni i osobni razvoj najbolje ostvaruju u okruženju u kojem se znanje ne čuva, već nesebično prenosi.