Dođe li bitcoin u skorije vrijeme do svog kraja to neće biti zato što su potražnja i potreba za njim istopile nego upravo suprotno, zato što će postati prevelike da bi njegove tehničke postavke to izdržale
Mediji kao da se ne mogu odlučiti koja je budućnost digitalne valute bitcoin, pa tako dok ga jedni zbog rastuće potražnje, cijene i prometa vole isticati kao odličnu priliku za investitore, drugi mu već neko vrijeme najavljuju skori nestanak.
Primjerice kad je u siječnju jedan od ključnih programera Mike Hearn objavio da se povlači iz projekta bitcoin jer je ovaj osuđen na propast, a cijena valute u jednom danu pala za deset posto, mnogi su spremno prihvatili tu vijest kao siguran znak da je kraj Bitcoina i digitalnog novca pred vratima. Rijetki su se pak potrudili s razumijevanjem pročitati što Hearn doista ima za reći o bitcoinu, a kamoli staviti to u tehnološki i društveni kontekst. No Hearnova kritika je odlična osnova za analizu budućnosti digitalnog novca, posebice ako u uzmemo u obzir da je sukus njegove poruke da će bitcoin u ne tako davnoj budućnosti prerasti svoj softverski kapacitet.
Ipak da krenemo redom, ne bi bilo zgorega pojasniti čitateljima što je uopće bitcoin, čemu služi, te što je kod njega tako revolucionarno.
S jedne strane to je novac kao i svaki drugi dok je suštinska razlika tek u činjenici da je zamišljen kao demokratska valuta za sigurnu i anonimnu novčanu razmjenu, a bez da iza nje stoji centralni autoritet, recimo neke od nacionalnih banaka. Stjecajem okolnosti danas mnogi osporavaju i njegovu demokratičnost, ali vratit ćemo se na to nešto kasnije. Kao i kod većine suvremenih valuta vrijednost mu se temelji prije svega na potražnji i uvjerenju korisnika u njenu vrijednost, a ne na rezervama objektivnih dobara (kao što je slučaj s tzv. zlatnim standardom). Iako je često na zlu glasu jer se koristi za plaćanje ilegalnih dobara, ta ga činjenica uopće ne izdvaja od drugog novca, poput hrvatske kune kojom je podjednako moguće plaćati i dječji vrtić i dječju pornografiju. Istina je da je zaobilazeći državne propise i barijere uvelike olakšao razmjenu unutar »sive ekonomije«, ali je isto tako istina i da je kriminalni novac i prije s lakoćom nalazio načine da zaobiđe zakonske barijere, koje su pak puno veći problem predstavljale običnim građanima kad bi željeli primjerice poslati neki novac rodbini u inozemstvo ili naplatiti izradu web stranice, a da pritom izbjegnu nepotrebno plaćanje naknade bankama ili troškove konverzije valute.
Novac koji ne postoji
Korištenje i pohrana bitcoina danas je banalno jednostavna, bilo da koristite neku od digitalnih lisnica na internetu ili da ste na svoje računalo ili mobitel skinuli neku aplikaciju, vaša lisnica posjeduje jednu ili više adresa od 24-36 alfanumeričkih znakova, a koja služi da na nju primate novac ili pak da identificira pošiljatelja novca. Zanimljivo je da sam novac kao takav ne postoji, nije nigdje pohranjen i ne može se kopirati ili lažirati. Umjesto toga postoje samo bilješke o transakcijama, pohranjene u bazi podataka nazvanoj »Block chain« a koja je distribuirana među svim »čvorovima« (distribucijskim jedinicama) koji sudjeluju u izvršavanju protokola Bitcoin. Block chain tehnologija je osnova bitcoina ali i svih drugih od stotina danas postojećih digitalnih valuta (često nazvanih i kriptovalutama zato što koriste kriptografiju za osiguravanje podataka o transakcijama). Ta je tehnologija je izrazito inovativna te je danas brojne financijske kompanije ubrzano nastoje implementirati u vlastite poslovne procese.
Među inovativnim tehnološkim rješenjima Block chain tehnologije je i »rudarenje« novca.
Naime postavlja se pitanje; ako imamo tehnologiju koja ovisi distribucijskim čvorovima za obradu i bilježenje transakcija, a ne želimo imati jedan centralni autoritet koji će se time baviti – kako motivirati individualne korisnike interneta da uspostave i održavaju čvorove? Odgovor se naravno krije u financijskom poticaju. Transakcije se obrađuju u grupama te zajednički bilježe u datoteke nazvane. blokovima. »Rudari« koji se time bave dobivaju financijski poticaj u vidu sitne novčane naknade koju korisnik bitcoina daje prilikom izvršavanja plaćanja, ali i dodatne nagrade za rudarenje Naime »rudar« za svaki obrađeni blok prima i određeni iznos novih bitcoina, koji prethodno nisu bili u opticaju. Time su jednim udarcem »ubijene dvije muhe – riješen je problem održavanja mreže i proizvodnje novog novca. Kako bi se valuta zaštitila od devalvacije rudarske se nagrade neprestano smanjuju (iznos nagrade prepolovi se na svakih 210 tisuća obrađenih blokova). Kao posljedica toga u jednom će trenutku ta nagrada postati toliko mala da će prestati proizvodnja novih bitcoina. Prema matematičkim modelima utemeljenima na trenutnoj procesorskoj snazi to bi se trebalo dogoditi u svibnju 2140. godine. U skladu sa zakonom ponude i potražnje cijena valute tada bi trebala eksplodirati. Ipak, objasnit ćemo zašto taj razvoj događaja nije osobito izgledan.
Rudarenje bitcoina
Prije toga dobro je postaviti pitanja koliko je bitcoin uistinu revolucionaran i koliko je ispunio očekivanja? Zamišljen je kao potpuno demokratski reguliran financijski instrument (njime upravljaju isključivo »rudari«) koji dokida potrebu za posredništvom tradicionalnih financijskih ustanova pri plaćanju. Nije stoga čudno da mnogi koji su odustali od ideje da će demokratski izbori donijeti značajne promjene prigrlili upravo bitcoin kao sredstvo promicanja društvene revolucije. No bitcoin nije »magični metak« društvene promjene, premda definitivno može poslužiti kao jedan od kotačića u njezinu mehanizmu. Recimo čak i oni koji rade preko interneta i primaju svoje plaće u kriptovaluti obično trebaju klasični novac da bi platili stanarinu i kupili hranu. Tu na scenu stupaju mjenjačnice kriptovaluta kao novi tip moćnih posredničkih financijskih ustanova, ali i klasične banke, čiji su računi i bankomati još uvijek uglavnom nezaobilazni.
Među najvećim misterijima bitcoina je pitanje njegovog tvorca, tajanstvenog genijalnog programera poznatog samo pod pseudonimom Satoshi Nakamoto. On je 2008. godine objavio znanstveni rad s područja kriptografije koji opisuje digitalnu valutu pod nazivom bitcoin. Sam softver pojavio se godinu dana kasnije, i trebalo mu je oko godine dana da uzme nešto više maha među ljubiteljima tehnologije. Sve ostalo je povijest. Danas mjesečni promet bitcoina iznosi oko dvije milijarde američkih dolara. No još je uvijek njegova cijena vrlo varijabilna, premda se zbog konstantnog rasta potražnje već neko vrijeme dominantno kreće prema gore te je primjerice od prošlog ljeta porasla za nekih 80 posto.
Pitanje demokratičnosti je posebna priča, jer se inicijalna romantična ideja o tome da će bitcoin »rudariti« mali korisnici na svojim računalima otopila ubrzo nakon što su proizvođači hardvera na tržište izbacili uređaje s čipovima dizajniranim upravo za rudarenje. Rudarenje na stolnim računalima brzo je postalo manje profitabilno od troška struje potrebne za rad računala, a čitav se posao koncentrirao u rukama male skupine ljudi, pretežno u Kini. U lipnju prošle godine objavljeno je primjerice da je jedna skupina, organizirana u rudarske zadruge nazvane bazenima, došla u posjed 51 posto procesorske snage za rudarenje bitcoina. Sjetimo li se da su rudari ti koji bilježe blokove sa zapisima o provedenim platnim transakcijama shvatit ćemo da se radi o vrlo opasnom presedanu koji bi omogućio da napadnu mrežu intervenirajući u zapise, pa ponovno plaćaju već potrošenim novcem.
Kontrola u rukama šačice ljudi
A to je tek jedan od problema – drugi je što s vremenom iskristaliziralo da je zadana veličina blokova od 1MB jednostavno premala, što cijelu mrežu čini preopterećenom, a transakcije sporima. Predloženo je nekoliko softverskih rješenja od kojih zasad najveću podršku ima ono pod nazivom BIP 101 (u sklopu kojeg bi se uosmerostručila trenutna veličina bloka). No rasprave o implementaciji softverskog rješenja još su aktualne i vrlo žestoke.
Što nas ponovno dovodi do ranije spomenutog Mikea Hearna, koji je i sam radio na implementaciji jednog od mogućih softverskih rješenja za bitcoin. U svojem je podužem objašnjenju povlačenja iz projekta naveo kako je projekt bitcoin »na rubu tehničkog kolapsa« te da je sistem pod »kontrolom šačice ljudi«.
S obzirom na to da se broj korisnika bitcoina udvostruči na godišnjoj bazi, što mrežu čini kronično opterećenom, sve je izglednije da bi rješenje problema moglo doći prekasno da spasi bitcoin od gubitka povjerenja korisnika. A i kada rješenje dođe ono će dakako biti po mjeri kineskih »rudarskih magnata« i snažnih bitcoinskih kompanija. Dođe li bitcoin u skorije vrijeme do svog kraja to neće biti zato što su potražnja i potreba za njim istopile nego upravo suprotno, zato što će postati prevelike da bi njegove tehničke postavke to izdržale. No ako i kad se to dogodi među stotinama novih kriptovaluta kojima se trži na internetskim mjenjačnicama već postoji niz onih koje su dizajnirane da izbjegnu probleme s kojima se suočava bitcoin i savršeno spremne preuzeti njegovo mjesto.
