Video killed the radio star, pjevali su davno i nostalgično The Buggles o polaganoj smrti radijskog medija pod neumoljivom čizmom Njenog Veličanstva Slike. Danas, više od 30 godina nakon ove pjesme radio se ne čini više tako krhak, dapače, žilav i postojan ušao je u treći milenij. No pitanje je može li tamo i ostati bez sadržajnijih promjena, odnosno hoće li moći proći samo s običnim faceliftingom ili će mu ipak trebati radikalna rekonstrukcija. I to ne samo s programskog, sadržajnog aspekta, već i s tehničko-tehnološkog. Naime analognu tehnologiju sve više zamjenjuje digitalna, a s digitalnom dolaze i novi oblici proizvodnje, transporta i konzumiranja sadržaja, poput sve raširenijeg internetskog radija.

U hrvatskim prilikama to zasad izgleda kao tek početak puhanja za vratom klasičnom, analognom FM-u, jer se digitalne platforme, ili uže – internetske radiopostaje – mogu izbrojati na prste jedne ruke, a zapravo je jedini pravi internetski radio upravo ovih dana pokrenut Radio 808. Pod pravim radiom misli se pritom na radio s voditeljima, DJ-ima, tehničarima, programskom koncepcijom, a ne na streamove s kojih dolaze samo play-liste. Osamstoosmica sve to ima, i sudeći prema ozbiljnosti kojom ju je pokrenuo dio »otpadnika« sa Stojedinice, oni misle na sceni i ostati.

Društvene mreže

Druga važna prednost, kaže Topssy, u broju je kanala. Naime klasični FM ima samo dva kanala, pa je uz radijski signal moguće poslati još eventualno RDS, dok oni barataju s čak 48 kanala. Zasad ih niti približno toliko ne koriste, dakako, ali njihova priča se ne iscrpljuje samo na radiju, već uključuje i društvene mreže, pa čak i vizualne sadržaje, što će sve doći s vremenom. Zato i ne planiraju imati vijesti, ili govorne emisije uopće, jer takve će informacije ići drugim kanalima, a oni se mogu koncentrirati na svoje originalno poslanje i tek servisiranje tih informacija.

Treće, nikako manje važno, tiče se i oglašivača; oni će u svakom trenutku moći baratati puno preciznijim podacima o slušanosti, za razliku od FM-a koji je tu prilično proizvoljan. Također, internet omogućuje i vraćanje korisnika/slušatelja na sadržaj koji mu je promaknuo. Bila to pjesma ili pak telefonski broj u nekoj reklami. Sve to, smatra ekipa 808-ice, pozicionira internetski radio kao novog, ali konkurentnog igrača na radijskom tržištu.

Spomene li se još i činjenica da za internetski radio ne treba plaćati koncesiju, što je nemali izdatak – jednokratni na početku i godišnji nakon – dolazi se do formule koja prilično podsjeća na slučaj diskografske industrije. Naime u trenutku kad je postalo moguće isproducirati pjesmu kod kuće, a onda je još i emitirati preko nekog internetskog servisa, klasična diskografska industrija došla je pred zid. Koji još uvijek kilavo prelazi.

Sve sličniji programi

Panel se uglavnom iscrpio u uvjeravanju predstavnika komercijalnih radiopostaja da rade kvalitetan program s jedne strane te s druge u uvjeravanju Olge Ramljak da svake godine programi svih tih radiopostaja koji dolaze njima na reviziju izgledaju sve sličnije. Bilo kako bilo, teško se ne složiti s većinom sugovornika oko toga da radio doživljava novi revival. Odnosno da tamo ima i dosta novaca. Dovoljno je znati da je dobar dio hrvatskih televizijskih voditeljskih zvijezda zapravo zaposlen na nekom radiju, poput Mije Kovačić, Barbare Kolar, Ive Šulentić, Ivana Šarića, da spomenemo samo neke, te da im se ponekad plaće kreću i do nekoliko desetaka tisuća kuna mjesečno, pa da bude jasno da radio nikako nije spreman umrijeti.

Kvaliteta signala

U usporedbi internetskog, odnosno šire shvaćenog, radija na digitalnoj platformi, i analognog FM-radija ona pak misli da se digitalni još nije potpuno afirmirao zbog problema s kvalitetom signala, zbog toga što bi se i autoindustrija tome morala prilagoditi (a radio se najviše sluša u autu), zbog aspekta biznisa, odnosno sprege s diskografskim kućama te recesije – kupnja digitalnog recievera je trošak za kućanstvo. Ovdje valja istaknuti da nisu sve digitalne platforme iste, jer kao što se kod nas već digitalizirao TV-signal, moguće je digitalizirati i sadašnji analogni FM (čak se i govori o uvođenju DRM tehnologije), kao što se može streamati i postojeći FM, no razlika između takvog i internetskog radija i dalje je suštinska. Za 10 godina slika će vjerojatno biti puno jasnija, no zasad ipak još uvijek živimo određeno tranzicijsko doba, a prema Mučalo pobijedit će onaj tko ponudi jeftin, liberalan i svima dostupan sadržaj. I nikako neće proći oni koji će se pokušavati obraćati svima, što je danas još uvijek slučaj, kao i to da se malo tko od klasičnih značajnije bavi webom.

Pri svemu tome valja uzeti u obzir i to da ekipa s interneta već sada ima odgovor na neke od stvari koje im ne idu u prilog, poput one o pretežnom slušanju radija u autu, pri odlasku na i dolasku s posla. Ubrzo će naime mobilna telefonija uključivati neograničeno korištenje interneta, a i signal će biti sve bolji, što će dovesti do toga da će se jednostavnim spajanjem na audiosustav u automobilu moći slušati i internetski radio. A ako znamo da je sat vremena slušanja radija količina od oko 10 MB podataka, nije nemoguće niti u sadašnjim paketima pronaći mjesta za taj trošak. Uz malo truda oko nabavke radioprijenosnika tog signala ili jednostavnim uključivanjem izlaznog audiosignala iz mobitela u audiosustav u automobilu.

Iako još u povojima, digitalne radijske platforme, a među njima i internetski radio, u Hrvatskoj nesumnjivo postoje i njihov će se broj sigurno povećavati. Klasični FM zasad spašava inertnost slušatelja, kao i još veća inertnost i konzervativnost oglašivača, no to može i ne mora potrajati, ali svi pobrojani razlozi, od mogućnosti distribuiranja veće količine sadržaja kroz više kanala, preko povećane dostupnosti, pa sve do nižih troškova proizvodnje učinit će te platforme kudikamo konkurentnijima nego što bi se to dalo zaključiti prema panelu u Rovinju. Jednako kao što bi moguća obrada starog hita Bugglesa uskoro mogla ići i ovako: »Digital killed the analog star…«