Sophie je 2019. imala 12 godina. Sjeća se kako je od kolega iz razreda na mobitel dobivala brojne ekstremne i traumatične videozapise. Od Al-kaidinog odrubljivanja glave, do pornografije i bestijalnosti. Sjeća se i kako ju je nepoznati odrasli igrač u online-igri koju je igrala nagovarao da se nađu uživo.

“Generacija mojih roditelja jednostavno nije imala pojma što se događa”, priča Sophie.

Danas ima 18 godina i studira na Sveučilištu u Edinburghu. Tvrdi kako nakon svojih iskustava svojoj djeci ne bi dopustila da imaju pametni telefon dok god ne odrastu.

“Kao tinejdžerica bih bila najveći zagovornik toga da svi imaju telefon, ali sam 100% promijenila mišljenje. Dok ne postaneš odrastao i ne budeš sposoban prepoznati sve opasnosti i devijantna ponašanja, ne bi trebao biti online”, kaže Sophie za Guardian.

Digitalni policijski sat

Prisjeća se kako su društvene mreže u školi bile odgovorne za čitav niz slučajeva vršnjačkog maltretiranja, ali se pita i još nešto. Što je mogla učiniti s vremenom koje je izgubila online.

iStock

Sophie spada među takozvane digitalne domoroce koji su odrasli u vrijeme sveprisutnih mobilnih telefona i interneta. Danas je ta generacija sve skeptičnija prema neograničenom pristupu tehnologiji, a to je pokazalo i nedavno istraživanje, prema kojem bi gotovo polovina mladih radije živjela u svijetu u kojem Internet ne postoji. Podržali bi i digitalni “policijski sat”.

Iznenađujući rezultat istraživanja: Gotovo polovina mladih želi živjeti u svijetu bez interneta – Novi list

S tim se slaže i Izzy Bouric, 24-godišnja umjetnica iz Brightona koja živi u Parizu. Ona misli da je najveći problem to štu su na platformama poput Instagrama, TikToka ili Robloxa izbrisane granice između prostora za djecu i odrasle.

“U njihovim sam godinama igrala online igru Club Penguin. Ono što si tamo mogao reći je bilo vrlo ograničeno i bio bi baniran zbog korištenja ružnih riječi. Danas imate 12-godišnjake na Instagramu koji čitaju nacističke komentare“, rekla je.

Dodaje da je definitivno i ona tijekom odrastanja bila izložena stvarima kojima nije trebala.

“Svojoj djeci ne bih dopustila pametni telefon prije 17. godine. Te stvari definitivno nisu za djecu, jer ona još nemaju do kraja razvijen mozak. To što vaši roditelji ne znaju što radite, ne znači da je to sigurno”, zaključila je.jje počeo gledati.

iStock

Algoritmi

Dvadesetogodišnji Austrijanac Tobias svoj je prvi pametni telefon dobio s 11 godina. Posebno su ga interesirale video igre i to pucačine iz prvog lica.

Uznemirilo ga je što je njegov algoritam i na društvenim mrežama počeo prikazivati sadržaje autore koji prikazuju pravo oružje i nasilna djela.

“Što dulje djeca i tinejdžeri imaju ograničen kontakt sa pametnim telefonima, to bolje po njih”, priča Tobias.

Sva ova iskustva pokazuju kako današnji mladi roditelji puno bolje razumiju kako tehnologija može utjecati na mentalno zdravlje. Oni koje nazivamo “digitalnim urođenicima” i koji su praktički od rođenja spojeni na Internet danas bi za svoju djecu mogli odabrati drugačiji put.