Otkad je je Spotifyja, a posebno otkad je ova švedska online platforma postala najveći striming servis i standardni način slušanja glazbe današnjice, autori i izvođači nižeg profila rogobore da oni imaju najmanje od reprodukcije njihove glazbe. Za sve one koji nisu iz „prve lige“ glazbenog biznisa, one koji nemaju stotine milijuna pa čak i milijarde striminga, nezadovoljstvo je opravdano jer u prosjeku jedan striming vrijedi tek 0,004 dolara. Dakle, jedna pjesma mora se preslušati milijun puta da bi se dobilo 4000 dolara tantijema. Ali, tantijemi se dijele između diskografskih kuća, nosača autorskog prava, autora pjesme, vlasnika snimke…, tako da je to počesto tanki kruh sa sedam kora za one koje na Spotifyju vidimo kao izvođače neke pjesme.

Svojevrsnu nepravdu povećava politika Spotifyja da jednako tretira sve zvučne zapise koje netko „uploada“ na Spotify i prijavi se kao nositelj prava. Tako spomenutih 0,004 dolara vrijedi strimng pjesme koju je zaista netko skladao, kao i striming nekog ambijentalnog zvuka. Ima ljudi koji nakon napornog dana vole „čilati“ ili pokušavaju zaspati uz razne opuštajuće zvučne podloge, pa slušaju zvukove kiše, šuštanje lišća, fijukanje vjetra, cvrkut ptica, tako zvane bijele šumove…Sve se to plaća jednako kao i autorska pjesma, a možda je za par minuta generirana u kompjuteru ili jednostavno snimljena u prirodi.

I na to netko ima autorska prava, pa još može malo manipulirati i isjeći te ambijentalne zvukove na kratke segmente, pa dobijete beskrajnu playlistu, na kojoj se striming svakog pa makar trajao i samo par desetaka sekundi, vrijedi spomenutih 0,004 dolara po strimingu. A za ne vjerovati je koliko su pozadinski zvukovi, kiše recimo, slušani, slušaniji od većine autora koji se znoje napraviti neki glazbeni hit. Navodimo slučajno odabrani primjer (a ima ih desetine) „albuma“ pod nazivom „10 Hours of Continuous Rain Sounds For Sleeping“. Sve piše u imenu, s tim da je jednolični, ponavljajući snimljeni zvuk kiše podijeljen u 100 segmenata po ravno šest minuta. Svaki od njih preslušan je između 1,2 i 15 milijuna puta. Neka bude u prosjeku pet milijuna, to je 500 milijuna striminga puta onih famoznih 0,004 dolara po strimingu. Ispada da je netko na ovome uprihodio dva milijuna dolara. Većina glazbenika ubila bi da svojim autorskim pjesmama nad kojima su se znojili mjesecima da ih stvore, mogu zaraditi toliko. S druge strane, netko s nimalo talenta za glazbu i s malo truda, ali s puno talenta za dobar posao, jednostavno je postavio mikrofon, stisnuo „rec“ na magnetofonu, snimio zvuk kiše i zaradio milijune tantijema na ima „autorskih prava“.

Očito su i u Spotifyju shvatili da nije pošteno „slučajni“ zvuk i bijeli šum stavljati u ravan s autorskom pjesmom pa su u jučerašnjem blogu najavili zaokret. Između ostalog, napisali su da će u narednim mjesecima raditi na tome s davateljima licenci i u budućnosti će naknada nositeljima prava na razne pozadinske zvukove biti bitno manja negoli za autorske pjesme.

Koliko manja to je pokušao saznati Billboard, nisu dobili službeni odgovor, ali su iz izvora bliskih Spotifyju čuli da bi ti tantijemi u budućnosti za „neautorske“ pozadinske zvukove mogli iznositi tek petinu onog što se sada isplaćuje. Osim toga, da bi se smanjile manipulacije, svaki „neautorski“ zvuk morat će trajati bar dvije minute da bi se priznao kao jedan stream, odnosno kvalificirao da zaradi 0,004 dolara.

Spotify nije specificirao koliki postotak tantijema na platformi se isplaćuje za ovakvu vrstu audio zapisa. No zato jest druga velika platforma za slušanje Deezer koja je objavila da se na razne „neautorske“ šumove i pozadinske zvukove otpada 2 posto ukupnih isplata tantijema za strimanje glazbe, a to bi u slučaju Spotifyju značilo u novcu stotine milijuna dolara.