Španjolski državljanin se na Europskom sudu pravde izborio za pravo da se izbriše iz Googlea, ali i s novinske internet stranice, tekst u kojem se govori o njegovim financijskim problemima, ali ta presuda ima brojne provedbene poteškoće
Digitalna era donijela je probleme koji se nisu mogli očekivati prije, tako da se legislativa još uvijek bori s hvatanjem konaca regulacije. Nagla promjena javnog života, koja eksponencijalno raste tamo od početka 90-tih, kad je pojava World Wide Weba u potpunosti promijenila sve postavke, dovodi do toga da se dan-danas još uvijek pokušava postaviti neke okvire koji bi služili kao smjerokaz za budućnost.
Bitan presedan
Iako informacija o ovoj odluci nije izazvala previše zanimanja u domaćoj javnosti, radi se o svjetski bitnom presedanu, koji će imati velike posljedice, kako po obične ljude, tako i za velike IT tvrtke koje su u poslu s internet pretraživačima, ali i u poslu marketinga. Također, ovo će dovesti do redefiniranja izdavačke djelatnosti. Odluka je pri tome kontrovezna jer vrijedi samo za područje Europske unije, gdje Sud ima nadležnost, a primjerice u Sjedinjenim Američkim Državama niti se ne može provesti, zbog Prvog amandmana koji daje potpuno pravo slobode govora.
No, za razumjeti što ova presuda znači, treba krenuti redom. Najprije sama provedba će najvjerojatnije dovesti do kaosa. Europski sud pravde nije naveo nikakve smjernice nižim sudovima, što su u principu svi nacionalni sudovi članica EU-a, kako odrediti što je bitno, a što nije. I kad neka informacija prestaje biti bitna. Pučki kazano, na svakom će sucu koji dobije ovakav spis biti da sam odluči u pojedinom slučaju. Što prijeti neujednačenom sudskom praksom, nečime što u Hrvatskoj već sada radi probleme, i bez problema s digitalnim životom.
Čuvanje podataka
Ono što kontekstualno ova odluka također donosi je potreba izdavača, prije svega novinskih, da periodički izmjenjuju svoje digitalne arhive. I tu je isti problem – kad nešto postaje irelevantno? A uz sve to, postavlja se pitanje što će biti s arhivama stvarnih novinskih izdanja. Naime, veliki broj ozbiljnih novinskih izdavača već danas ima ogromne količine svojih starih papirnatih izdanja prebačene u digitalni oblik. Pretraživači takvih baza podataka danas su svojim mogućnostima sve bliži klasičnim internet pretraživačima, tako da ukoliko je netko naveden u nekom novinskom izdanju, može ga se i tako pronaći. Sudovi čak ne mogu zabraniti čuvanje takvih podataka, jer su zakonima u gotovo svim državama navedene ustanove koje ovo čak trebaju raditi, što državni arhivi što nacionalne biblioteke. Stvarnost će se tu vjerojatno ozbiljno sukobiti sa sudskim nastojanjima da zaštite pojedinca.
Ova sudska odluka još je jedan moment u nastojanju da se pronađe prava mjera između slobodnog protoka informacija s jedne te zaštite osobnosti pojedinaca s druge strane. Prema svemu navedenom, jasno je kako sama presuda ima brojne provedbene poteškoće te je njezina životnost upitna. Prije svega, mnoge danas normalne stvari trebale bi se redefinirati. Potom tu svakako postoji bojazan o zloupotrebi mogućnosti brisanja podataka, što nikako nije isključeno. A za kraj, ovakva odluka mogla bi dovesti do novog raskola IT tržišta Europe i Sjedinjenih Država. Jer Amerikanci se sigurno neće povesti za ovakvom europskom odlukom, njima je pravo slobode govora i izražavanja od samog početka nacije na prvom mjestu i to neće mijenjati. Tim prije što je tvrtka najpogođenija ovakvom odlukom baš američki Google.
