Od Trumpovog izbora svijet se mijenja nevjerojatnom brzinom. O tome što nas očekuje u budućnosti i kako se u novi svjetski poredak može uklopiti Europska unija, a kako Hrvatska te kamo zapravo ide svijet, u novoj »Špici sa Macanom«, sugovornici Krešimira Macana ovaj put su bili ekonomski analitičar Velimir Šonje (»Ekonomski lab«) i savjetnik za upravljanje političkim rizicima u tvrtki MKPS Domagoj Juričić.

Lobiranje vs. korupcija

Na upit vidi li sve ovo što se sada u svijetu događa kao nešto uobičajeno, što se i ranije moglo zabilježiti ili idemo u nešto što još nismo vidjeli, Šonje je rekao kako smo od 2020. u svijetu kakav do tada nismo vidjeli – pa sad imamo nekakve valove i šokove raznih vrsta.

– Pandemija i lockdown su ekonomski gledano bili daleko najjači šok, čak i kada je zbog početka rata u Ukrajini došlo do povećanja cijena energenata i pada standarda. Tu čak nije bilo recesije, a 2020. je bila recesija kakvu nikad prije nismo vidjeli. Bila je iznimno snažna uz ogroman, ali jako kratak pad, inače recesije malo dulje traju. Onda je došla 2022., pa je i Njemačka ušla u neku stagnaciju – blagu recesiju i zato je Europa u letargiji, nekakvoj ekonomskoj anemiji. No, u svemu je zanimljivo da nema eksplozije nezaposlenosti i siromaštva, stope nezaposlenosti su na najnižim razinama. Svugdje ćeš u vijestima vidjeti nekakav štrajk, ali generalno je potpuna diksrepancija između tih šokova koji se događaju i nekakvog života koji ide dalje svojim tokom. Pojavile su se ogromne razlike od zemlje do zemlje. Da ne idemo daleko – Austrijanci i Nijemci se od 2019. nisu puno pomaknuli, nikada nisu imali tako dug period stagnacije. A Španjolcima je, recimo, super – imaju rast i nedostaje im radne snage. I mi smo sada na toj strani, gdje smo zadnjih 5 do 10 godina imali jako dobro razdoblje, rekao je.

Macan je tu dodao i Trumpove carine, pitajući je li takvog nečeg već ranije bilo. Šonje kaže kako je to neviđeno već stotinu godina. Početkom 1930-ih godina je, dodaje, bio zadnji veliki val uvođenja carina koji je izazvao veliku krizu od 1929. do 1933. godine. I, ako maknemo razdoblje Drugog svjetskog rata, svijet je otada cijelo vrijeme išao u pravcu liberalizacije.

– Trump je to posve promijenio, to još nije viđeno. No, on to ne radi konzistentno. Da pojednostavimo – Trump, recimo, kaže kako je SAD uveo, primjerice, 14 posto carina nekome. Ali iz te zemlje neka tvornica u SAD-u uvozi važnu komponentu, nešto što se u SAD-u ne može napraviti tako brzo i jeftino. Onda oni nazovu lobiste – koji cvjetaju i tu se vrti ogroman novac – i kažu kako trebaju sastanak da objasne svoj problem. I kada to naprave, netko u Ministarstvu kaže da za taj »mikročipić« ipak neće biti tolike carine, već će biti – nula. Carinska tarifa sada se buši kao švicarski sir. Paradoksalno je da je tu Trump ojačao moć administracije koja sada sve drži u rukama. I sve postaje veliki prostor diskrecije i nepredvidivosti, zaključio je Šonje, a Juričić dodao – i korupcije. Na Macanovo pitanje koja je razlika između lobiranja i korupcije, Juričić kaže da se to nekada radilo »u rukavicama«, no sada više ne, nego vrlo izravno. Macan je upitao i znači li sve to da imamo i neki novi ekonomski poredak, a Šonje to ne bio nazvao tako.

– Mi smo sada u – literarno nazvano – međuzemlju, koje ima puno obilježlja starog svijeta koji je težio slobodnoj trgovini i liberalizaciji. Najveći dio i dalje ima taj impuls i razumije kako s uvođenjem carina svi gube. Svi se osjećaju mali i otvoreni te imaju potrebu za održavanje životnog standarda i rasta, a zapravo se jedino SAD i Kina – Rusija je poseban slučaj – osjećaju dovoljno jakima da vode trgovačke ratove, iako će to Kini biti teže. Do neke nove ravnoteže nismo niti blizu, ona će se formirati kroz nekoliko godina, istaknuo je.

Juričić je dodao kako neki teoretičari kažu da je ovo najgora faza zato što ti napuštaš svijet koji ti je bio poznat, a krećeš se u nepoznatom pravcu. On misli da je trgovačkim ratovanjem, svjesno ili nesvjesno, Trump ojačao Kinu kao političku velesilu, dao joj je status, kao što Rusiji daje status velesile. Baš čita knjigu o diplomaciji velikih sila – gdje gotovo dolazi do stare ideje: mali ne postoje, multilaterizam ne postoji – postoje velike sile koje se trebaju događati.

Cijeli tekst pročitajte na portalu Pogled