LUKOVDOL – Milko Valent, prozaik, pjesnik, dramatičar, esejist, teoretičar, polemičar i kazališni kritičar dobitnik je Goranovog vijenca za ukupni doprinos domaćem pjesništvu, a Karla Kostadinovski dobila je cijenjenu nagradu Goran za mlade pjesnike. Najznačajnija hrvatska pjesnička priznanja dodijeljena su jučer na 63. manifestaciji Goranovo proljeće održanoj prvog dana proljeća, ujedno i Svjetskog dana pjesništva te rođendana velikog hrvatskog pjesnika Ivana Gorana Kovačića u njegovom rodnom Lukovdolu.

– U svemu što piše – a riječ je o autoru koji živi isključivo od pisanja, piscu visoke radne energije, eruditu i osobi gotovo enciklopedijske žudnje za spoznajom – Milko Valent ispoljava izrazit angažman u procesu tekstualne izvedbe koju inovira zadivljujućom, uvijek svježom energijom karakterističnom za različite odvjetke modernističkih prosedea, ali i kreativizira, nadopunjuje i razvija u nove intrigantne sklopove na način postmodernističkih narativno-stilskih riznica. Svakako je najpoznatiji po radikalnoj slobodi tematiziranja seksualnosti i erotike te ga se u tom okviru, ali i po neskrivenoj energiji pjesničkoga bunta, nerijetko uspoređuje s možda prvim hrvatskim pjesničkim buntovnikom, društvenim i književnim nekonformistom Kamovom, napisala je Andrijana Kos-Lajtman u obrazloženju kojim je praćena dodjela Goranovog vijenca.

Milko Valent bio je vidno oduševljen dodjelom Goranova vijenca

Pojašnjavajući nagradu Goran za mlade pjesnike Karli Kostadinovski za zbirku »Sebevražda« Marija Skočibušić je, između ostalog, napisala: »Sadržajno, ‘Sebevražda’ funkcionira kao autoironična kronika propadanja i preživljavanja. Motivski sloj rukopisa izgrađen je oko obiteljskih trauma, bolesti, anksioznosti, prekarnog rada i urbanog prostora. Radi se o rukopisu duboko ukorijenjenom u postpandemijski, digitalno ubrzani kapitalizam. Ovo je poezija generacije koja istodobno nosi naslijeđene traume i živi u svijetu prekarijata, društvenih mreža i stalne dostupnosti. U kontekstu suvremene poezije, rukopis se izdvaja upravo zato što ne pokušava biti ‘angažiran’ u očekivanom smislu, već u registru koji je histeričan i nerijetko sulud, a istodobno neopterećen i nepretenciozan«.

Dodjelu najznačajnijih hrvatskih pjesničkih priznanja pratio je Akademski zbor »Ivan Goran Kovačić« iz Zagreba pod ravnanjem Ivana Šćepanovića, a uz nagrađene pjesnike nagrade su već tradicionalno dobili i učenici osnovnih i srednjih škola.

U kategoriji osnovnih škola nagradu je iznova dobio Ruđer Horvat, učenik OŠ Trsat iz Rijeke s mentoricom Andreom Forjan Matijević, drugu nagradu osvojila je Ena Rešetar iz OŠ Kraljevica s mentoricom Natalijom Blažić Frlan, a treću Zara Prelec iz Podučne škole Rakovec, Vrbovac s mentoricom Ljiljanom Bušić.

Kod srednjoškolaca prvu nagradu osvojila je Ema Svjetličić iz Gimnazije Požega (mentorica Kristina Lešić), druga je Magdalena Bajzek iz Srednje strukovne škole Vinkovci (mentorica Ivana Petričević), a treća je Foška Božić iz SŠ Vladimira Preloga, Zagreb (mentorica Neda Matković Miladin). Uz njih na završnoj svečanosti nastupili su i mladi slovenski pjesnici, Jan Petrić (Šmartno) i Ela Retelj (Novo Mesto), sudionici pjesničke manifestacije »Župančičeva frulica«, a uvod u ovogodišnju dodjelu nagrada bila je recitacija Goranove pjesme »Mali pot« koju je izveo Adrijan Perše, učenik prvog razreda Područne škole Severin na Kupi.